Sa smirajem ljeta i početkom kišnih jesenskih dana dođe i kraj sezonskom voću i povrću. Od ostataka sočnih plodova tada je najbolje napraviti zimnicu koja će nas opskrbiti vitaminima u zimsko vrijeme. Zimnica se može napraviti od gotovo svega pa tako najčešće nastaju džemovi, šalše, ukiseljeno povrće, ali i jedan od omiljenih namaza svih generacija - ajvar. Nazivaju ga i balkanskim kavijarom, a njegov miris u trenu nas vraća u djetinjstvo kada smo sa zanimanjem stajali pored bake koja ga je miješala u velikom loncu.
Iako se klasični domaći ajvar priprema od samo četiri jednostavna sastojka (pečene crvene paprike, suncokretovog ulja, soli i malo octa), tajna njegove uspješnosti je u nekoliko preciznih koraka zbog kojih će svaki put ispasti baš kako treba. Jedna od najvećih grešaka, pojašnjava Aleksandra Samardžija, izvršna direktorica sektora proizvodnje u tvornici Naturala u Slatini, jest neujednačena priprema, kada se u smjesu dodaje sve „od oka‘‘, odnosno kada nemamo ujednačen recept po kojem radimo.
"Za pripremu dobre zimnice treba nam kvalitetna sirovina, ujednačen recept, dobra priprema ambalaže i pasterizacija. Da bismo dobili ujednačen proizvod, ne trebamo pretjerivati s dodavanjem ulja. Ako ga ima previše, ono se izdvaja na površini gotovog proizvoda. Što bolje obradimo paprike i patlidžan, tako da u masi koju ukuhavamo imamo što manje tekućine, to će nam manje vremena trebati za finalizaciju. Dakle, nećemo morati kuhati ajvar dva, tri sata, nego samo sat do sat i pol vremena", pojašnjava Samardžija.
Iz tvornice, a domaće
Naturala već više od 60 godina proizvodi razne vrste zimnica od prerađenog voća i povrća, a iz njihovog proizvodnog pogona godišnje izlazi više od 20 milijuna staklenki pasteriziranih krastavaca, cikle, miješanih salata, feferona, džemova, voćnih namaza, kompota i, naravno, ajvara. Proizvodi koji nastaju u ovom proizvodnom pogonu, otkriva Samardžija, mogu se podijeliti u tri grupe: kiseli, slatki i HoReCa program. Proizvode asortiman za niz trgovačkih marki (private label) gotovo svih vodećih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj, te imaju i vlastiti brand Doora.
Za pripremu ajvara koriste posebnu papriku zvanu ajvarica, patlidžan i određene začine, a samo ove godine planiraju proizvesti gotovo 3,7 milijuna staklenki. Osim toga, na policama trgovačkih lanaca uskoro će se naći i jedan njihov novi proizvod - domaći ajvar od pečenih paprika. Na ovom projektu radili su cijelu prošlu godinu, a u sljedećim tjednima u tvornici Naturala pustit će liniju za pečenje povrća i proizvesti prvi domaći ajvar.
No, kako se uopće ajvar koji se priprema u tvornici može nazvati domaćim?
"Potrošači vrlo često stavljaju industrijski i domaći ajvar u istu kategoriju, a riječ je o dva različita proizvoda. Industrijski ajvar je uvriježen naziv za proizvod koji se dobiva od blanširanih, ‘barenih‘ paprika, dok se domaćim naziva ajvar kojega dobivamo od pečenih, odnosno grilanih paprika. Razlika je vrlo očita, domaći ajvar posjeduje bogatu aromu te se u njemu vizualno mogu primijetiti zagoreni komadići grilanog povrća. Kod industrijskog pak izostaje aroma grila", objašnjava Samardžija.
Na pitanje koji je od ta dva ajvara kvalitetniji, naša sugovornica odgovara da je izbor, a time i kvaliteta, u nepcu potrošača i predstavlja osobnu preferenciju. Drugim riječima, nekome više odgovara domaći ajvar zbog prisutne arome grila, dok je drugim potrošačima to možda malo previše.
Kako da traje duže
Kod pripreme ove ukusne zimnice kod kuće, Samardžija ističe da se ajvar ne peče, već se ukuhava. Da bi nam ispao savršeno, moramo paziti da ne zagori, a to se osigurava konstantnim miješanjem.
Ono što mnoge koji krenu u pripremu ajvara muči jest kako da što duže traje i to bez konzervansa.
"Nije ih potrebno dodavati ako dobro pripremimo staklenke i poklopce te ih napunjene naknadno pasteriziramo. Priprema staklenki i poklopaca može se uraditi ili uranjanjem u vrelu prokuhanu vodu dok se staklenke mogu i tretirati visokom temperaturom u pećnici. Kada je ajvar kuhan, odmah ga punimo u ambalažu i pasteriziramo", kaže Samardžija. Postupak pasterizacije je vrlo jednostavan: staklenke se stavljaju u veću posudu s hladnom vodom čije se dno prekriva kuhinjskom krpom. Staklenke bi trebale biti uronjene do dvije trećine svoje visine te je važno je da se ne dodiruju kako ne bi došlo do pucanja. Voda se zagrijava, a kada krenu lagani mjehurići, temperatura bi trebala biti oko 90°C. Tada se vatra smanjuje i kuha još 15-ak minuta. Nakon kuhanja, staklenke s ajvarom treba lagano hladiti kontinuiranim dodavanjem hladne vode.
Za sve one koji nisu vješti u kuhinji ili nemaju vremena za pripremu ajvara, a žele uživati u beskompromisno ukusnoj zimnici, idealan je izbor domaći ajvar iz tvornice Naturala. Bilo da je riječ o industrijskim ili domaćim ajvarima, napominje Samardžija, prednost tvorničke proizvodnje ajvara su ujednačeni parametri temperature i dužine kuhanja u odnosu na kuhanje kod kuće.
"Ajvar u tvorničkim uvjetima ukuhavamo svega pola sata do sat vremena pri nižim temperaturama, nego u domaćinstvu, što utječe na zadržavanje aroma te nutritivnih komponenata povrća u gotovom proizvodu. Osim toga, ajvari u našoj tvornici proizvode se prema recepturi koju usuglasimo s kupcima", poručuje Aleksandra Samardžija.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i tvrtke ENNA Fruit.