Postoje provjereno dobre adrese na kojima sada već automatski odlazimo na pizzu, a postoje i one na koje smo otišli jednom, možda i sasvim slučajno, a onda ih nismo mogli zaboraviti. I dok među zicere za koje ste do sada već zasigurno čuli ubrajamo lički Ruspante, zagrebački Franko‘s, Karijolu, Bastu, osiječki Pepe‘s Pizza, labinski Rumore i još nekoliko sada već dobro poznatih adresa, one manje poznate (barem kada je u pitanju pizza), a preporuke vrijedne pronašli smo u Varaždinskim Toplicama, Ninu i u centru Zagreba.
ZA LJUBITELJE DEBELOG, PROZRAČNOG RUBA
U Varaždinskim Toplicama, naime, prošle smo godine posjetili pizzeriju Bernarda, gdje nam je mlada ekipa predvođena nagrađivanim pizzaiolom Marijem Presečkim demonstrirala kako rade svoju pizzu s, ni manje ni više, već termalnom vodom. Mekog, laganog i prozračnog ruba, pizza u Bernardi jedna je od najboljih napoletanskog stila koje smo prošle godine kušali.
Za ovaj skriveni biser uglavnom znaju međimurski, zagorski i varaždinski gurmani, dok je izvan tog područja pizzerija manje poznata, a svakako vrijedna pažnje. Stoga, kada idući puta prolazite u smjeru Varaždina, skinite se s autoceste u Varaždinskim Toplicama i nedaleko od samih naplatnih kućica, u restoran Bernarda, svratite na pizzu. Birati možete između klasične margherite koja će vas koštati 6,70 eura (što je jedna od najnižih cijena za ovu kvalitetu na koju smo u posljednjih godinu dana naišli), nekoliko drugih već viđenih kombinacija, ali i pizze s bresaolom i burattom ili, pak, carpacciom od dimljene tune i burattom.
Cijelu priču možete pročitati ovdje, a jelovnik pogledati ovdje.
ZA ONE KOJIMA JE DEBELOG RUBA DOSTA I VOLE TANKU, HRSKAVU PIZZU
U slučaju da vam je već dosta napoletanskog stila i ipak ste više tip za hrskavi nego deblji i prozračniji rub, ninska Trattoria Peperoni mogla bi biti adresa za vas. Tamo smo, naime, ovog ljeta pojeli hrskavu, slasnu pizzu kojoj ne bismo baš ništa oduzeli niti dodali i o kojoj po povratku iz Nina nismo mogli prestati pričati.
Među dvadesetak pizza u trattoriji Peperoni kušali smo tri: s plodovima mora, Ninsku i, naravno, Margheritu. Sve tri bile su izvrsne, količina sastojaka bila je savršeno odmjerena, tijesto je ostalo hrskavo. Sastojci su bili jako dobri, od mozzarelle i rajčice na Margheriti, preko šokola, artičoka i šparoga na Ninskoj, do čvrstih repova kozica i svježe jakobove kapice na sredini pizze s plodovima mora. I nitko se nakon jela nije osjećao pretrpano. Nama dovoljno da i ovo mjesto uvrstimo na našu listu skrivenih pizza bisera.
Cijelu priču o trattoriji Peperoni pročitajte ovdje.
PRESKOČITE POŠIRANA JAJA I NARUČITE PIZZU
Za kraj smo sačuvali jednu prilično popularnu zagrebačku adresu na koju većina odlazi na poširana jaja, kajganu sa slaninom ili kozicama za brunch ili ručak, po kruh ili slatke zalogaje, a pizzu, nažalost, često zaobilazi. Riječ je o Boogie Labu, smještenom u Parku kneževa, gdje smo nedavno pojeli neobičnu, ali odličnu, lijepo hrskavu, zasitnu pizzu nadjevenu više nego zanimljivom kombinacijom kozjeg sira i fermentiranog čilija.
Tijesto za pizzu u Boogieju najsličnije je onom za pinsa romana stil pizze, ali nije dugačka, već dolazi u okruglom obliku. Bogato je nadjevena, ali s nje ništa ne ispada, a superhrskavi rub odmah nakon prvog komada prozvali su najboljim dijelom ove pizze. Stoga, idući puta kada ovdje svratite na kavu ili koktel, preskočite već isprobani brunch i, vjerujte nam, naručite pizzu. Cijene se kreću od 10 do 15 eura.
