Oni su mali, ali veliki. Imaju svoj komad zemlje, ne boje se zaprljati ruke, kroz igru se povezuju s prirodom, uče o biljkama i vesele se plodovima koje su sami, uz nadzor roditelja ili baka i djedova, uzgojili. Da se razumijemo, na to ih nitko ne prisiljava, jednostavno uživaju u vrtim radovima, a vjerujemo da će imati predivna sjećanja na svoje djetinjstvo.
Šestogodišnji Pero čita, raspoznaje biljke i barata biljnom terminologijom, ali bi, kao i mnoga djeca, najradije preskočio povrće. Ipak, njegovi roditelji, gastronovinari Željka Klemenčić i Gordan Zečić, pronalaze načine kako ga uvrstiti u svoju prehranu, a još im je bitnije da vrijeme provode u prirodi.
Ne trebamo odmah ići u šumu, samo da idemo danas, nestrpljivo je, ali uz dozu odlučnosti šestogodišnji Pero dobacio svojem tati. Bilo je nešto iza 19 sati, početkom lipnja, kad je najviše primjetno da svaki dan traje sve dulje, što mu je bio dodatni poticaj za nagovaranje. Bilo je to drugi dan njegove viroze, što znači da dva dana nije bio u vrtiću, ali za njega, ako ga se pita, još je gore što dva dana nije bio - u šumi.
Pero je deveti dan od kad je stigao na ovaj svijet otišao u svoju prvu šetnju, u šumu, istu onu u koju je njegova mama Željka išla svaki dan za vrijeme trudnoće. Od tada gotovo svaki dan s roditeljima šeće šumom, za vrijeme kiše, snijega, sunca... bez obzira na godišnje doba. Ipak, najviše uživa početkom proljeća, kad se priroda polako budi. U to doba slavi i rođendan, a njegova rođendanska torta uvijek je ukrašena jestivim cvijećem iz šume. U početku ga je brala njegova mama Željka, ali budući da je danas već veći, bere ga sam. Obožava grickati ljubičice koje su, kako kaže, predivne boje i mirisa. On zna da u šumi postoji nešto što je jestivo, što ga može opeći, ubosti... Bere i samoniklo bilje, kestene, gljive i ostale šumske plodove. Voli jesti i pohani bagrem.
- Da, to je isto kao i pohana bazga - mirnim tonom kaže nam Željka, kojoj takvi “jednostavni” specijaliteti nisu nikakva novost, za razliku od nas. No, Pero u tom trenutku nije zainteresiran za hranu, nego za malo aktivnosti, istraživanja i trčkaranja po šumskim stazama. Ima žarku želju vidjeti kako se dobiva brezin šećer.
- Kad ćemo nabaviti svrdlo da probušimo brezu - opetovano pita mamu.
Nalazimo se u domu Željke Klemenčić i Gordana Zečića Zeca. Željka je novinarka, gastropisac, poznato televizijsko lice te autorica knjiga “Sretno dijete koje jede sve” i “Zelen”, kojim promovira zaljubljivanje u zeleno lisnato povrće i divlje bilje. Ipak, prije svega je mama kojoj je bitno da njezin sin, baš poput nje, jede zdravo. No, još joj je bitnije da Pero bude vani, da ganja mačke i lovi bube, prevrće jesensko lišće i šljapka po barama. Ljeti šeće bos, leži po travi, a šuma im je poput dnevnog boravka na otvorenom, gdje često imaju i piknik kada prihvaća zdrave zalogaje koje bi inače odbio. Poput zelenih popečaka od blitve ili špinata. Naime, idiličan period Perine rane prehrane trajao je otprilike godinu dana. Jeo je doslovce sve što bi mu Željka ponudila, a onda se sve okrenulo naglavce, kada je počeo, kako to Željka zove, štrajk žlice. Za nju, koja živi na varivima i svemu što se jede na žlicu, to je bio veliki izazov. Vlastito iskustvo i pitanja koja su joj druge mame počele postavljati na radionicama motiviralo ju je na pisanje dječje kuharice.
Pero bi i danas najradije preskočio povrće. Da može. Stoga se u njihovom domu ne pripremaju neki prekomplicirani obroci, a kuhaju i Željka i Zec, inače dugogodišnji urednik u Jutarnjem listu, bivši glavni urednik hrvatskog Playboya, a danas urednik magazina Dobra hrana, koji je prije više od deset godina pokrenula upravo Željka.
- Pero je čuo za brezin šećer onako usputno i zapamtio, a od onda ga zanima to vidjeti i uživo. Objašnjavala sam mu da se treba probušiti rupica i staviti mala cjevčica iz koje će procuriti sok, a onda se kuha - nastavlja Željka.
U dvorištu imaju nekoliko gredica, koje ona naziva pokaznima. To su Perine gredice, gdje se može vidjeti lanjska blitva, mladi kelj, kupus... Najviše uživa kad sije i promatra brzi napredak, kad iz gole zemlje nikne biljka koju zatim zalijeva. U začinskom vrtu ima i jagode, što mu je omiljena biljka.
- Nisam toliko ambiciozna oko toga, čisto mi je taj neki temeljni kontakt važan, da zna da postoji zemlja, biljka kojoj trebaju sunce i voda, da ona odlazi u cvat i pušta sjeme... S djecom treba nešto smisleno raditi, a zabavno im je prčkati po zemlji, zaprljati ruke, koristiti nožić ili škarice... - kaže Željka.
Ispred kuće je i Perino stablo trešnje posađeno kad se rodio, a služi mu za penjanje, vješanje, istraživanje... U vrtiću kažu da odlično barata biljnom terminologijom, a dosta biljaka sam prepoznaje. Davno je naučio čitati, a veseli se i školi u koju je krenuo ove jeseni.
