Mnogi rekreativni klizači nikad se ne odluče kupiti vlastite klizaljke - zašto i bi, razmišljaju, kad najam nije skup, a klizaljke koje unajme uvijek su dobro naoštrene. Nemaju nikakve brige: dođu, plate, otkližu i ostave. No, mnogo je onih koji imaju drugačiju računicu: tijekom samo jedne sezone plaćajući najam klizaljki skupi se dovoljno novca za jedne vlastite. Kad se tome doda činjenica da, ako imamo svoje, ne treba stajati u redu za najam, navući klizaljke pa ih vratiti jer nam broj ne odgovara, kao ni mučiti se s potrganim kopčama, neudobnim kalupima ili mirisima koji iz njih dopiru, postaje jasno kako uopće nije loše imati svoje vlastite klizaljke. One koje su udobne, pašu našem stopalu i u njima se osjećamo dobro i sigurno.
No, kako odabrati prave? Trenerica klizanja Marijana Mesić kaže kako je klizaljke najbolje kupovati na kraju sezone, kada su sniženja najveća i za prosječnu cijenu može se uloviti dobar par. Najbolje je, naravno, kupiti najkvalitetnije, no kaže da se prosječne klizaljke mogu kupiti već za 400 do 500 kuna. Bolje su kožne od plastičnih, smatra ona.
VRSTE KLIZALJKI
Na tržištu se može kupiti nekoliko vrsta klizaljki: one za umjetničko klizanje, hokej i za brzo klizanje. Prve dvije vrste mogu se vidjeti na klizalištima u vrijeme kada ondje boravi građanstvo, dok se treću vrstu klizaljki može vidjeti samo na treninzima ili natjecanjima.
Klizaljke za umjetničko klizanje obično se izrađuju od kože kako bi klizaču omogućile da oko zgloba ima fleksibilnu obuću. Njihov je nož malo duži od stopala klizača, pa se nastavlja i iza peta. Dio oštrice ispred prstiju ima zupce, koji omogućavaju klizaču da izvede određene pokrete, poput skokova i okreta. Nož se, barem kod kvalitetnijih brendova, može kupiti i odvojeno od klizaljki.
Hokejaške klizaljke dizajnirane su da izdrže fizički zahtjevan sport i izgledaju drukčije. Budući da su hokejaši dulje na ledu, dizajnirane su tako da budu udobnije i pružaju više potpore stopalima. Nož je jednake dužine kao i obuća, a naprijed i straga je zaobljen, kako bi se klizaljka mogla bolje micati na ledu.
Što se tiče klizaljki za brzo klizanje, one su potpuno različite od prve dvije vrste i služe isključivo za bavljenje sportom. Ne preporučuju se ni za što drugo, zapravo, i to zbog sigurnosnih razloga. Kreirane su za brzo kretanje, kožne su i fleksibilne. Nož im je jako dugačak i pruža se ispred čizme klizaljke, ali i iza nje.
Čizma klizaljka, za one malo vještije klizače. Najbolje paše uz nove crne tajice. Svakako si nabavite.
- Za amatere su klizaljke u tom cjenovnom rangu sasvim OK jer još uvijek ne zna koliko će ga klizanje ponijeti. Možda će mu biti super, pa će nastaviti, a možda mu dosadi nakon par termina, pa se i ne isplati ulagati u nešto bolje. No, najbolje je ne birati najjeftinije modele, koji se nude na rasprodajama: dogodilo mi se da je jedna od djevojaka koje treniram dala 250 kuna za klizaljke, koje su se raspale već nakon dva sata. Nije imala račun, bacila ga je pa ih nije mogla vratiti, tako da joj je propao novac i morala je kupovati nove - kaže Mesić i dodaje kako misli da je dobra ideja na internetskim oglasnicima potražiti neke rabljene umjetničke klizaljke jer one dosta dugo traju, pa su rabljene obično u dobrom stanju. Nema opasnosti da će se one na tuđem stopalu toliko oblikovati da će nam biti neudobne, a mogu se dobiti po povoljnijim cijenama od onih u trgovinama.
Kad se ode kupiti nove klizaljke (ili se isprobavaju rabljene koje smo odlučili kupiti), treba paziti na to da su one čvrste kao cipela. Kad stanemo na nju klizaljku, ne smije se savijati u jednu ili drugu stranu, nego stajati ravno. Najbolje je napraviti nekoliko koraka i vidjeti kakav je osjećaj u obući. Ne treba klizaljka biti samo čvrsta u gležnju, kaže Marijana, već je vrlo važno da se ne savija ni gornji dio. Najbolje je tražiti kožne, ali koža ne smije biti toliko tanka da se savija. Kožne imaju vezice, dok plastičnih ima s tom varijantom, ali su ipak najčešće s kopčama. Broj nije isti: neki modeli imaju jednu, drugi i po tri. Mesić kaže kako je najbolje uzeti model koji ima tri kopče jer pomažu da se bolje regulira položaj stopala.
- Vezice nisu ograničenje, s njima obično nema problema, samo treba paziti da se klizaljka dovoljno jako stisne oko stopala. Mnogima se ne da zatezati, pa odu na let s labavo stegnutom klizaljkom oko stopala, no to nije dobro. I, jako važno, dobro je zavezati, da se ne odveže tijekom vožnje jer se može pasti preko vezice - dodaje Mesić.
Pri samom isprobavanju klizaljki, važno je imati na umu da nam obuća ne smije biti na knap. Bolje je da nam je malo veća, tako da kad navučemo debelu čarapu, nam dobro stoji na nozi. To je ipak obuća za zimski sport i debele čarape ćemo ionako imati na stopalima kad kližemo. Bitno je i odmah je naučiti dovoljno stezati - ne smijemo je stisnuti toliko da nam zaustavi krvotok, ali ne smije ni biti labava. Najbolje ju je stisnuti toliko da možemo ugurati kažiprst između noge i klizaljke.
Što se tiče noža, koji god da se odabere, najbolje mu je biti vjeran, jer prelazak s hokejaškog na umjetnički nož može biti problematičan. Naravno, i obratno je jednako problematično, zbog čega je najbolje uvijek ići na led u istom tipu klizaljke.
- Kod ta dva modela dužina je različita i onda nije lako naviknuti se na to kad se kliže. One namijenjene za umjetničko klizanje imaju duži i stabilniji nož, ali i zupce naprijed, koje služe za izvođenje određenih elemenata. To amateru ne treba, ali duži nož znači veću stabilnost i to je bitno. Jedino treba paziti da se ne padne naprijed preko zubaca, ali u roku od nekoliko sati se savlada osjećaj i to nije problem - kaže Mesić i dodaje kako, koji god model odabrali, treba mu ostati vjeran.
Postoje mekani i tvrdi noževi, koji se razlikuju od proizvođača do proizvođača. Premda neki u papirima koji dolaze s klizaljkama ne daju nikakve podatke o oštrici, to nam može reći onaj koji je oštri. Vrijeme za oštrenje je u trenutku kad shvatimo da nam nož proklizava po ledu, da se, primjerice, ne može kočiti nego kliziti. No, važno je napomenuti da se ne brusi previše.
- Nož treba biti pravilno nabrušen, to je jako važno. I, shvatila sam to sama tijekom karijere, nije isto stoji li na klizaljki dijete od 20 kilograma ili odrasla osoba od 70. Onome tko brusi klizaljku to bi trebalo reći, kako bi imao na umu koliko jako je treba brusiti - kaže Mesić i dodaje da klizaljke na kojima se kliže dva puta tjedno potrebno naoštriti svaka tri mjeseca, no to je individualno i ovisi o težini, stilu klizanja, kvaliteti noža...
LEDENI PARK
Ulaz 15-20 kuna, najam klizaljki 20 kuna
Najljepše gradsko klizalište, a velika je prednost i to što je u centru grada pa je svima dostupno. No, upravo zbog toga ondje je najveća gužva, pa se (pogotovo navečer) može dogoditi da se ne dobije karta za željeni termin. Zato je najbolje kupiti je prije. Led je dobar, no klizalište je na otvorenom pa je najbolje izbjegavati odlazak onamo ako je južina, jer onda nije najbolji. Puno je djece koja kližu pa treba biti oprezan jer mnogi od mališana tek uče klizati. Ima i odraslih koji su, prolazeći pokraj Tomislavca, pomislili da bi bilo dobro prvi put stati na klizaljke. Dobro je dok se kreću uz ogradu, jer tada nisu opasnost za druge, no kad krenu po sredini, hvatati se za druge kako bi održali ravnotežu i padati ispred onih koji kližu, nije zgodno.
Najbolje je voziti polako i paziti na moguće prepreke. Ove godine na klizalištu nema klupe na koju se moglo sjesti i napraviti dobar selfie, no zato se klizači fotografiraju po cijelom klizalištu pa treba paziti i na njih. Klizaljke su loše - premda je nož u dobrom stanju, izobličene su i klizanje je neudobno, a uz to sub neke od tih klizaljki sasvim izgrebane. Obuća se ostavlja u lijepim bijelim vrećicama, a u zamjenu se dobije garderobni broj.
KLIZALIŠTE ŠALATA
Ulaz 15-20 kuna, najam klizaljki 15-20 kuna
Najpoznatiji program im je disco klizanje, što zapravo znači da nekoliko šarenih svjetala bliješti kraj klizališta, i to je to. Glazba se ne čuje dovoljno dobro, što se dijelom može i razumjeti, jer je riječ o otvorenom prostoru, ali bi se svejedno mogli potruditi i postaviti bolji razglas. Ono pak što se čuje nikako nije disco kakvim ga svi zamišljamo - to je neka čudna kombinacija sadašnjih hitova, čime se daje do znanja da je ciljana publika vrlo mlada, a svi stariji željni klizanja uz disco glazbu tu nemaju što raditi.
Dva su reda u kojima treba čekati: u prvom da uzmete klizaljke, a u drugom ostavljate obuću. Definitivno je bolje obuću ostaviti ispod klupe, bez nadzora, nego čekati u redu. Ruku na srce, ne čeka se dugo, ali nakon sat i pol klizanja, svaka minuta je kao vječnost. Klizaljke su dobre, udobne, i izgledaju kao da nisu jako stare, a svi oni koji imaju svoje, mogu ih naoštriti prije ulaska na teren. U prostoru za presvlačenje je aparat s čokoladicama, a na ulazu se mogu kupiti fritule i piće.
KLIZALIŠTE VELESAJAM
Ulaz 15-20 kuna, najam klizaljki 15-20 kuna
Najbolje klizalište u gradu. Glazba je dovoljno glasna da se svuda jednako čuje, a uz teren su klupice na kojima se može sjediti, premda to baš i nije potrebno, jer se kliže samo jedan sat. Na stropu je nekakva disco kugla, ali ne dolazi baš do izražaja. No, treba pohvaliti inicijativu vodstva da je uopće postavi. U udarnim terminima, subotom navečer, ima ljudi, ali nije nesnosna gužva.
Ovo je klizalište najbolje za starije klizače koji uživaju u evergreenima i ne da mi se gurati među masom ljudi. Klizaljke su dobre, jer su ih prošle godine kupili (nećemo reklamirati koje), jedino se ljudima koji imaju prosječnu veličinu stopala (38) može dogoditi da moraju uzeti veće, pa je dobro ponijeti sa sobom debele čarape, za svaki slučaj. U objektu je kafić, a ispred kućica s hranom. Obuća se ostavlja ispod klupa, tako da se čeka kratko, samo u redu za klizaljke.
KLIZALIŠTE DOM SPORTOVA
Ulaz 15-20 kuna, najam klizaljki 15-20 kuna
Klizalište na kojem je led dobar, ali klizaljke nisu jer su tupe, pa je najbolje ponijeti svoje. Treba provjeravati termine klizanja za građanstvo, jer imaju mnogo hokejaških utakmica i koncerata. Budući da je riječ o zatvorenom prostoru, ozvučenje je dobro, a dobro je i to što je na klizalištu kafić u kojem se može popiti nešto toplo i pojesti croissant iako hrana nije klizačima prva na pameti.
PRIPREMA JE NAJVAŽNIJA
Prije samog klizanja nisu potrebno posebne pripreme jer se na klizalištima nitko ne kreće previše brzo, pa klizanje nije fizički zahtjevno. Naravno, to ovisi o tome u kakvoj je tko klizačkoj formi, pa je najbolje da se svatko pripremi na način za koji osjeća da bi bio najbolji. Ako netko nije u kondiciji i zapuše se nakon što se popne uz deset stepenica, tada je svakako preporučljivo da se razgiba prije izlaska na led. Ako se tijekom klizanja umori, neka se nakratko zaustavi dok ne povrati dah, ali ne previše, da se tijelo ne bi ohladilo. Nije loše ni rastegnuti se nakon što je završeno klizanje.
Na led treba ući oprezno, jer upravo pri stajanju na led prijeti najveća opasnost od pada, ali i od toga da neki drugi klizač naleti na vas. Ako je netko nesiguran jer, primjerice, nije dugo klizao, najbolje da se prvih nekoliko krugova kreće uz ogradu, pridržavajući se, dok se ne opusti.
Od opreme su svakako potrebne rukavice, a dobro je imati i kapu i šal. Bez obzira na kretanje, vani je hladno i treba se dobro obući. Ako se klizaljke unajmljuju, treba imati dodatni par debelih čarapa. U slučaju da na klizalištu više nemaju našeg broja klizaljki, s debelim čarapama možemo normalno klizati u onima broj većim.
Na samom klizalištu treba se držati osnovnih pravila pristojnosti. Ako padate, ne vucite ljude sa sobom. Nemojte se sudarati s drugima, jer ih možete oboriti, a posebno pazite na djecu. Ako osjećate da vam klizaljka ne stoji dobro na stopalu, pokušajte je bolje stisnuti. Ako ne osjećate da je to to, zamijenite je za neki drugi par. Ako su vam, pak, dali broj veće ili manje, odmah ih zamijenite, jer će vam inače klizanje biti vrlo neudobno.
I za kraj, opustite se. Mnogi kližu ukočeno i zbog toga ih nakon kratkog vremena počnu boljeti koljena. Najbolje se kliže kad se ne misli na to što se radi - zato opušteno i polako. Ako ste najgori na klizalištu, nema veze, i to netko mora biti. Ako padnete, nije strašno, tlo nije jako daleko.
ZA ONE KOJI JOŠ NE KLIŽU Postoje dva načina na koja se može naučiti klizati: upisati školu (tečaj) ili se samo baciti na led. Škola je dobra za one koji imaju strpljenja pohađati satove i ići korak po korak, no bacanje na led ima prednosti. Brzo je i jeftino, no zapravo se ne preporučuje djeci i nespretnim ljudima. Mnogi odluče da neće upisati školu, nego teturaju klizalištima u pratnji vještijih prijatelja, što je također legitiman način učenja. Za sve one koji nisu skloni školama, trenerica klizanja Marijana Mesić dala je nekoliko savjeta: VJEŽBATI UZ OGRADU Stati uz nju, držeći se objema rukama. Prvih nekoliko minuta dovoljno je stajati posve mirno, provjeravajući koliko smo stabilni. Nakon toga možemo početi stupati na mjestu - vježbe za držanje. Nastaviti stupati, samo se pritom držati jednom rukom za ogradu. Nakon što stabilno svladamo taj dio, ubrzati tempo. Trebalo bi se kretati prema naprijed, držeći se za ogradu. Paziti da ne guramo tijelo ni naprijed ni natrag, nego mu dati da samo pronađe idealnu poziciju u kojoj je u balansu - polučučanj. Ponovno se uhvatiti objema rukama za ogradu i raditi polučučanj. Nije poanta toliko u vježbi, koliko u ravnoteži. Paziti pritom na nam stopala u klizaljkama stoje ravno. KRUŽNI RAD Pokušati kružno raditi s nogama. Držeći se jednom rukom za ogradu, prebaciti bočno nogu preko noge. Nakon nekoliko vježbi, promijeniti stranu, odnosno, nogu koja radi i ruku na ogradi. VJEŽBA ROMOBIL Jedna ruka drži ogradu. Lijeva noga kliže, desna se gura. To je zapravo guranje uz ogradu, koje omogućuje da se lagano krećemo - kočenje. Držeći se s dvije ruke ograde, svladati kočenje. U klizanju se zaustavljanje postiže guranjem noge u stranu, što će nas zaustaviti. Svi koji rolaju moraju imati na umu da klizaljka nije rola i pokušaju li, po navici, zakočiti kao na rolama, neće se dobro provesti. DRŽANJE Moramo biti lagano opušteni, ali ne previše. No, ni ukočenost nije dobra. Treba paziti da imamo čvrsta leđa, ali da tijelo ne svijamo naprijed. Cijelo tijelo mora biti stabilno i u ravnoteži, a to moramo postići prije nego što se odlučimo odvojiti na ogradi. PAD Najbolje je pasti na ruke, ili pak na stražnjicu, no to zahtijeva određenu vještinu. U slučaju pada nikako nije preporučljivo povući druge ljude sa sobom, a potrebno je i što prije se ustati, jer smetamo drugim ljudima i netko može pasti preko nas.
Foto: Darko Tomaš/Hanza Media, Ronald Goršić/Hanza Media, Neja Markičević/Hanza Media, iStock i arhiva Hanza Medije
