Djed mu je bio brico, otac mu je brico, a i on je krenuo istim putem. Još prije 20 godina. Krešimir Španić iz Vinkovaca treća je generacija obiteljske tradicije frizera za muškarce, ali on predstavlja novu generaciju modernih barbera.
Njegov djed Zdravko brijačnicu je otvorio u Nijemcima daleke 1954., a njegov otac Mirko u Vinkovcima 70-ih godina gdje se i Krešimir prvi put okušao u tom poslu. Nakon deset godina zajedničkog rada odlučio se odvojiti od oca te je 2004. pokrenuo svoj prvi salon u Starčevićevoj ulici.
- Trebalo mi je desetak godina sazrijevanja kako bih napravio pomak i vidio što mogu napraviti za struku - priznaje Španić koji je nakon usavršavanja u inozemstvu počeo držati edukacije mladim barberima te pokrenuo Akademiju Španić za edukaciju frizera i brijača.
Razmišljajući o reprezentativnom, dizajnerski uređenom salonu koji bi izašao izvan okvira kvartovske brijačnice, udružio se s kolegom Markom Nedoklanom te potkraj 2022. godine preselio prostor na novu lokaciju u centar grada, u Ulicu kralja Zvonimira.
Otvorenjem njihova Barbershopa Vinkovčani su dobili moderan prostor koji na uličnoj strani, zanimljivo, nema niti jedne reklame. Pokazalo se da je prolaznicima puno privlačniji pogled na zaposlenike koji su vizualno uokvireni staklenim izlogom i uzdignuti na podiju, dajući im uvid u cijeli zanat koji je posljednjih godina doživio velik uzlet. Prostor svojim uređenjem očekivano priziva neka prošla vremena, a projekt potpisuje mladi vinkovački arhitekt Edin Zoletić.
- Koncept uređenja Barbershopa temelji se na adaptaciji postojećeg prizemnog objekta površine 75 četvornih metara, karakterističnog za Vinkovce. Prethodni objekt potpuno različite namjene imao je dva odvojena ulaza na uličnom pročelju, pri čemu su oba dijela lokala bila različite visine.
Ovaj raspored, gdje se unutarnji prostor razlikuje za 45 centimetara u visini, iskoristili smo kao prednost - priča Zoletić.
Umjesto upotrebe pregrada ili drugih vizualnih barijera, prostor je podijeljen prema visini, što podsjeća na individualne stambene objekte gdje se prizemni dio koristi za javne aktivnosti, a kat je rezerviran za privatnije funkcije.
U nižem dijelu ovog salona kreirana je lounge zona sa svim potrebnim sadržajem za suvremeni barbershop dok se viši dio koristi kao radni prostor. - Kako bismo jasno komunicirali svrhu prostora korisnicima, poseban je naglasak stavljen na pult koji ima dvije različite funkcionalne jedinice. Donji dio ima karakteristike šanka i pruža udoban prostor za uživanje u piću, a ostatak u višem dijelu služi kao radni ili blagovaonski stol - kaže Zoletić.
Prostor odiše industrijskom estetikom, a većinu elemenata, namještaja i dekoracija birali su vlasnici. Velika je pažnja posvećena i rasvjeti. U zatamnjenoj lounge zoni, s Chesterfield sofom i reljefnim zidom izrađenim od različitih vrsta gipsa i betona, stvorena je intimnija atmosfera, a radni dio je potpuno osvijetljen. Španić ističe kako mu je velika želja bila opremiti prostor stolcima koji se razlikuju od frizerskih, pa su tako odabrani modeli poznate japanske barber tvrtke Takara Belmont. Jedan model je Apollo 2 iz 1954. godine, a drugi je nepoznati model koji danas više nije u proizvodnji.
- U izboru materijalizacije važno je naglasiti ponovno korištenje stare rezane opeke, što nedvosmisleno ukazuje na odnos prema slavonskom naslijeđu i istodobno stvara intiman ambijent s ugodnom akustikom - ističe Zoletić.
Za kraj nam opisuju i tretman fasade koja je osmišljena kako bi odražavala interijer i privukla klijente.
- Zato je odabrana tamnija boja za tretman fasade kako bi se fokus usmjerio na majstore zanata te stvorio ambijent koji se ističe na ulici, slično konceptu "show cooking" restorana - pojašnjava arhitekt.
