Ni rizična trudnoća ni hitan porođaj mjesec dana prije termina nisu umanjili vjeru zagrebačke pjevačice da će sve biti u redu: njezina kćerkica uskoro će proslaviti šest mjeseci, a u povodu Majčinog dana predstavila nam je svoju mezimicu te otkrila najljepše i najizazovnije trenutke.
Da žene imaju supermoći, znala sam oduvijek, ali tek nakon što je na svijet došla naša Maki, u potpunosti sam osvijestila koliko smo izdržljive te u isto vrijeme krhke i jake - konstatira 39-godišnja Lana Jurčević, nježno gledajući u svoju uspavanu kćerkicu Maylu Lily. Podne je, a plavooka curica upravo je utonula u san u majčinim rukama, na svom prvom profesionalnom snimanju za novine.
Odluku da intimnu priču o putu do majčinstva i prvim mjesecima sa svojom djevojčicom podijeli s Glorijinim čitateljima Lana je donijela kako bi odala počast svim majkama - i onima koje su nakon teških trudnoća uspjele primiti svoje dijete u naručje, ali i onima koje, nažalost, nisu. I sama je zbog komplikacija u trudnoći provela četrdeset dana u bolničkoj sobi, dijeleći svoje nade i strahove sa ženama u sličnoj situaciji. Svaka od njih je, konstatira, heroj i borac kojima želi posvetiti ovaj intervju.
"Za mene majke nisu samo one žene koje su rodile svoju djecu, već svaka ona u kojoj je bio najmanji trag početka novog života. Za mene su majke i one žene koje su proživjele - i preživjele - nevjerojatnu bol jer nisu dočekale da svoju bebu prime u naručje, ali će je zauvijek nositi u srcu. Nitko ne priča o tim ženama po bolnicama, kojima je svaka sekunda, minuta i dan neizvjestan i ne znaju u kojem će ishodu izaći iz te sobe u kojoj leže. Ženama kojima bi bilo lakše da znaju da nisu same", kaže zagrebačka pjevačica i poduzetnica, koja je i na svojim društvenim mrežama posljednjih godinu i pol otvoreno govorila o svemu što je prošla na putu do roditeljstva.
Još uvijek joj u inboks Instagram profila pristižu poruke žena koje su prošle slična iskustva - crne prognoze vezane uz trudnoću, nakon kojih su se rojile crne misli.
"Dobila sam tisuće poruka od žena koje su prošle slične ili nažalost tužnije priče. Sve do jedne sam pročitala i gotovo svakoj, ako ne i svakoj odgovorila jer smatram da su riječi ohrabrenja i podrške najmanje što im svatko od nas treba pružiti - kaže Lana, koja posljednjih pet i pol mjeseci uživa u novoj životnoj ulozi, zajedno sa svojim partnerom Filipom Kratofilom, a novo, najemotivnije poglavlje u svojim životima obilježili su identičnim tetovažama posvećenim svom prvom djetetu - na istome mjestu na ruci gdje su Lanu tijekom čuvanja trudnoće više od sto i dvadeset puta uboli iglom, odnosno na mjestu gdje vene vode do srca, dali su istetovirati ime svog djeteta, ali i njegovo značenje - "snaga u bitki".
Krije li se neka posebna priča iza imena Mayla Lily?
- Razmišljajući o imenima, odlučili smo joj dati ime tek kad se rodi, kad je vidimo i osjetimo. Imali smo dva favorita, Mayla i Lily, a u tom trenutku nismo istraživali njihovu simboliku već su nam se naprosto svidjela iako za ime Mayla prije nismo niti čuli. Tek nakon što sam završila u bolnici i počela više čitati o imenu Mayla, shvatila sam da ono simbolizira i snagu u bitki. A onda smo doznali i da je Mayla zapravo vrsta ljiljana, koji se na engleskom kaže lily. Tako da je na kraju moja kći morala biti - Mayla Lily. Mayla simbolizira borbenost i snagu, a Lily krhku i nježnu stranu. Svaki dan Filip i ja vidimo i jednu i drugu stranu njezinog karaktera da smo sve sigurniji da je to ime pronašlo nju i da joj je bilo suđeno.
Kako se osjećate?
- Moram priznati da su prva tri mjeseca bila izazovna, možda zato što u tom razdoblju nisam željela ničiju pomoć. Ja sam jedna od onih "sve mogu i želim sama", ali nakon što sam platila cijenu tog stava, shvatila sam da tražiti pomoć nije sramota, a još manje poraz. U nekim kulturama, nakon što rode, majke se punih 40 dana isključivo odmaraju i oporavljaju te provode vrijeme s djetetom dok su im svi drugi na raspolaganju, što je jako prirodno i normalno. Bez obzira na neprospavane noći i sve što smo prošli, sve sjeda na svoje mjesto. Svaki dan se osjećam sve bolje, a mislim da to i Mayla itekako osjeća i vraća stostruko.
Dijelite li sa svojim partnerom "noćnu smjenu" i kako ste općenito podijelili zadatke vezane uz brigu o djetetu?
- Moj "Mićo", kako ga ja zovem, jedan je on onih tata koji je apsolutno ravnopravan u brizi oko nje. Od hranjenja, uspavljivanja, kupanja, presvlačenja - sve to ima u "malom prstu". Noć sam preuzela na sebe, jer smo Mayla i ja tu već uigrane, ali on uskače kad god treba, pa tako i danas. Ona ga obožava - kad tata kad dođe kući s posla, to je živo veselje.
Što vam je u vezi majčinstva najljepše, a na što se još privikavate?
- Najljepše mi je kad mi se ujutro nasmije, kad me ručicama dira i mazi po licu, kad si dajemo sto poljubaca u minuti, kad se smijemo, pjevamo, plešemo po kući, užitak mi ju je slušati kad se naglas nasmije, onako iz srca... A privikla sam se na to da je sad to malo biće broj jedan i da nema više toga da se dan vrti oko mene i stvari koje ja želim jer je Mayla sada šefica naših života. I dojenje je bio veliki izazov jer nije išlo onako kako sam priželjkivala, možda i zato što je rođena mjesec dana ranije. Mislim da je važno da svaka majka bude blaga prema sebi, pogotovo u ovim počecima - ne zamjerati si ako nije sve onako kako ste zamislili ili željeli.
Vaša trudnoća nije bila jedna od onih idiličnih - kako ste uspjeli sačuvati optimizam i u trenucima u kojima je liječnik rekao "ovo je početak kraja"?
- Nikad neću zaboraviti taj nesretni petak, krvarenje koje je odjednom počelo, moje suze, odjel hitne pomoći koji mi je u tom trenutku izgleda kao neka crna rupa te doktora koji izgovara zastrašujuće riječi. No, ja u to jednostavno nisam povjerovala. Kao da je ta rečenica kroz jedno uho ušla, a kroz drugo mi izašla. Osjećaj je to koji mi je teško opisati. Naravno da mi je svašta prolazilo kroz glavu svih tih dana i tjedana kasnije, ali mogu reći da me vjera držala pozitivnom, kao i sva podrška koju sam imala u to vrijeme. Nevjerojatno je koliko je ljudi koje osobno ne poznajem molilo za nas, išlo na mise i hodočašća, penjalo se na vrh brda u Međugorju, slalo nam poruke, slike i molitve. Ovim putem im želim zahvaliti jer su mi bili nevjerojatan vjetar u leđa.
Po čemu ćete pamtiti razdoblje provedeno u bolnici?
- Iako nije bilo lako - više od 120 uboda igle u vene koje se više nije imalo gdje ubosti, sedamdesetak doza antibiotika, neizvjesnost, strah - stekla sam prekrasna prijateljstva sa ženama koje su bile tamo iz sličnih razloga te se zbližila s doktorima i sestrama. Ima trenutaka koje ću pamtiti zauvijek.
Tih ste tjedana bodrili samu sebe, među ostalim, i pjevanjem.
- U danima kad bih bila sama u sobi, znala sam pjevati, ne znajući da me itko čuje. Sve dok nisam dobila nekoliko poruka u Instagram inboks od žena iz susjednih soba koje isprva nisu ni znale da sam tamo, ali im je glas zazvučao poznato. Rekle su mi da im je moje pjevanje dalo optimizma i razvedrilo atmosferu u sobama u kojima inače obično vlada tišina i neizvjesnost koja te, ako joj se predaš, zaista može "pojesti" iznutra.
Kakav ste imali porod i što ste prvo pomislili kad su vam dali bebu u naručje?
- Mayla je rođena mjesec dana prije termina, a sve se odvilo iznimno brzo i neplanirano - u jednom trenutku sam bila doma, u drugom završila na operacijskom stolu, u trećem su mi je pokazali na deset sekundi i nakon toga odnijeli u inkubator. Jedva sam čekala da mi je drugo jutro donesu i da budemo same, ona, ja i njezin tata. Sjećam se samo da sam u sebi govorila: "Hvala ti, Bože, hvala ti, Bože..." Otada do danas nije prošao nijedan dan da se nisam pomolila i zahvalila što je Mayla s nama.
Je li Filip prisustvovao Maylinom rođenju?
- Iako sam to jako htjela, zbog preuređenja bolnice nije bilo moguće, no bio je ispred vrata i doktori su mu je odmah pokazali. Iako se Mayla rodila nešto prije ponoći, u bolnicu su te noći stigle i moja i njegova mama i Maylina kuma.
Kako ste se pripremali za majčinstvo?
- Majčinsku ulogu shvatila sam jako ozbiljno jer je u pitanju jedan novi mali život koji u potpunosti ovisi samo o tebi. Zato sam puno čitala o toj temi i puno pričala s prijateljicama koje su već postale majke pa nakon dolaska kući iz bolnice nije bilo panike. I Filip i ja bili smo spremni za ono što nas čeka.
Imate li osobu od povjerenja koju pitate za roditeljski savjet ili pomoć "kad zagusti"?
- Imam čitav svoj mali ženski "čopor", koji međusobno dijeli sve kroz što prolazimo. Sve prolazimo ista ili slična iskustva pa mi je nekako onda sve i lakše.
Imate li pomoć oko bebe - bejbisitericu, baka servis...?
- Imam povremenu pomoć koja mi puno znači, no želim da Mayla prvenstveno raste uz mene i svog tatu. Bejbisiterica je pričuva kad moram nešto odraditi, a i moja mama je često izvede u šetnju.
Što vas je u vezi majčinstva najviše iznenadilo i potpuno "izbacilo iz cipela"?
- Najiskrenije - ništa. Instinktivno sam osjećala što znači majčinstvo i nisam živjela ni u kakvoj iluziji.
Kakva je Mayla beba i je li vam ovih prvih pet i pol mjeseci prošlo brzo ili sporo?
- Kako je rođena ranije, možda i nije bila potpuno spremna na svijet oko sebe pa je ta prilagodba bila drugačija i vrijeme je sporije prolazilo. Čim je progledala, počela je bistro i sa zanimanjem gledati sve oko sebe. Strašno je znatiželjna i toliko brzo primjećuje stvari da je to fascinantno. S jedne je strane plaha i umiljata, s druge zna što hoće i kako da to dobije. Obožavam kad se ujutro probudi i ima "dar govora" i kako vidim da je nestrpljiva i kako želi toliko toga reći, a još ne može.
Još je malena, no nalikuje li Mayla u nečemu vama ili svom ocu?
- Fizički je sličnija Filipu - ima plave oči i svijetlu kosicu, no mislim da je karakterno jako nalik meni. Znam da će se to još mijenjati, ali mi je stvarno najvažnije da bude zdravo i veselo dijete.
Jeste li kroz ovo iskustvo osvijestili neku novu sebe, koju dosad niste poznavali?
- Filip mi je uvijek govorio da zna da ću biti super mama. Gdje i kako je mogao dobiti taj dojam, trebalo bi pitati njega. I danas mi zna reći kako je znao odmah da ću biti mama koja "gine" za svoje dijete, što je istina.
Kako izgleda vaša svakodnevna rutina s bebom?
- Budimo se, ostanemo u krevetu nekih sat vremena, mazimo se, papamo, pričamo, vježbamo, a onda se selimo u dnevni boravak i tamo smo većinu dana, osim kad idemo van u šetnju. Imamo svoj raspored i svoju rutinu i što više vrijeme prolazi, to imamo bolju organizaciju.
Pjevate li joj i kako reagira?
- Pjevam joj stalno, uglavnom izmišljam pjesme, melodije i tekstove i to stvarno ide prirodno iz mene. Mislim da joj moje pjevanje nikad neće dosaditi jer iz mamine male muzičke tvornice stalno izlazi nešto novo.
Što činite kad tijekom dana zaspe - spavate i vi ili radite nešto za sebe u tim trenucima?
- Ja sam nemiran duh, tako da spavanje nije opcija. Zapravo stalno radim. Ja sam netko tko kada ne stvara - bilo glazbu ili nešto drugo - vene. Jutros sam, primjerice, ustala u pola četiri ujutro da je nahranim i više nisam mogla zaspati jer sam počela razmišljati o poslovima i zadacima koji me očekuju.
O čemu sanjarite, a što je zbog brige o bebi trenutačno teško izvedivo?
- Trenutačno je sve točno onako kako treba biti, ali definitivno se veselim nekim našim budućim zajedničkim putovanjima i stvaranjem uspomena. Što se tiče nekih mojih malih osobnih rituala i radosti, njih ću već nekako uklopiti po putu. Nisam po tom pitanju jako zahtjevna.
Istraživanja kažu da 75 posto žena osjeća nezadovoljstvo svojim izgledom u trudnoći i nakon nje, je li i vas transformacija tijela koju donosi trudnoća dočekala nespremnu?
- Nikad se nisam opterećivala svojim konfekcijskim brojem. Jako mi je stalo do toga da se ni druge žene time ne opterećuju, zbog čega sam prije dvije godine prikazala realnu sebe, bez photoshopa i potrebe da mi se netko divi jer sam se obradila do neprepoznatljivosti. To ne znači da ne poštuješ svoje tijelo, psihu i zdravlje, već da ne moramo uvijek težiti nekim "vanjskim" očekivanjima. U redu je u određenim fazama života dati sebi oduška. Jedino što nikad ne bih podržavala je ekstremizam u toj "opuštenosti" jer je zdravlje ipak najvažnije. Prehrana i kretanje su osnova toga i to ne treba dugoročno zapostaviti.
Jeste li poduzeli neke korake - i koje - da vratite tijelo u formu nakon porođaja?
- Budući da sam puno ležala, osjećam da mi tijelo zaslužuje bolji tretman koji mu uskoro planiram pružiti jer to zaslužuju i moje fizičko i mentalno zdravlje.
Imate li vremena za beauty njegu - i jeste li je "pojačali" posljednjih mjeseci, s obzirom na to da neispavanost ostavlja danak na koži?
- Napravila sam radikalan rez prije nego što sam ostala trudna - lakovi za nokte, farbe za kosu, parfemi, bilo kakvi proizvodi s toksičnim sastojcima su kod mene bili na "block". Vrlo brzo nakon toga je stigla i lijepa vijest da nam stiže beba. Tek pred kraj trudnoće sam našla prirodne alternative za proizvode koje sam koristila prije nego što sam zatrudnjela, ali sam i tada bila jako umjerena s tim. Sreća pa imam vlastitu liniju kozmetike, La PIEL, u sklopu koje su svi proizvodi pažljivo formulirani i mogu se koristiti bez ikakvog straha za zdravlje.
Na društvenim mrežama majčinstvo često djeluje idilično - majke su dotjerane i nasmiješene, bebe savršeno odjevene i mirne, dom čist i uredan... vi ste na svom Instagram profilu pokazali i drugu, stranu majčinstva - raščupanu i umornu ženu koja kad beba zaspe juri ubaciti veš u mašinu...
- Mislim da su mame najumornije od svih tih silnih očekivanja od njih i nametanja nerealno idilične slike. Da, lijepo je, ali da, ponekad je i teško. Ali i te trenutke zaboraviš jer ti to malo biće sve nadomjesti.
Što činite kako u brizi oko bebe ne
biste u potpunosti izgubili svoje želje i potrebe?
- Uvijek sam voljela sve čime sam se bavila, svaki moj novi angažman me veseli i inspirira pa sam i prije i nakon porođaja svaki slobodan trenutak iskoristila da odradim nešto što me veseli, bilo da je vezano za moju kozmetiku, društvene mreže ili pjevačku karijeru. Tako da doista nemam osjećaj da sam "izgubila sebe". Posao je moja vrsta terapije i dok god imam snage za to i dok god me to veseli i "fura", nemam se razloga žaliti.
Uspijete li partner i vi još uhvatiti neko vrijeme samo za sebe?
- Mislim da smo oboje svjesni da sada nije red na "nama" - iako mislim da je važno i taj dio njegovati - a tješi nas i činjenica da smo imali gotovo sedam godina, koliko smo u vezi, samo za sebe. Tako da nam se nije bio nikakav problem prilagoditi bebi.
Je li - i na koje načine - roditeljstvo utjecalo na vaš odnos?
- Produbio je i naš odnos i našu povezanost. Uživamo kad smo s Maylom i ti trenuci su prioritet i ne mogu se uspoređivati ni s čim što smo do sada radili zajedno.
Imate li neke svoje odgojne metode ili filozofiju odgoja za koju ste se odlučili?
- Prije svega želimo da ona bude sretno dijete, bez trauma koje će vući za sobom cijeli život. Važno nam je da je odgojimo da bude dobra osoba, a mi ćemo se u hodu potruditi da dobije obrazovanje i što različitija iskustva te da zna u životu stati na svoje noge.
Kad se planirate vratiti na scenu?
- Za dva tjedna kad ću održati koncert. Nastupala sam i dok sam bila trudna, sve dok nisam završila u bolnici. Mene to toliko veseli i rasterećuje pa mi dođe i kao neka vrsta terapije. Još samo da se kondicijski malo dovedem u red. Planiram još štošta novo u poslovnom smislu, ali istovremeno sam si obećala da ću pokušati biti blaga prema sebi jer me puno stvari zna istovremeno ponijeti.
Biste li voljeli imati još djece?
- Da!
Frizura Milena Maršić/Glamour
Šminka Marko Jerčić
Stilistica Ivana Vukušić