Siniša Labrović sinoć je pred HDLU-om izveo performans pod nazivom "Umjetnik pljuje na HDLU iz serije "Fraze" kojim demonstrira svoj bunt prema neprihvaćanju od strane Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Nakon odbijanja termina za performans "Poštovani gospodine predsjedniče, možete me poljubiti u guzicu", Labrović je objasnio zašto je pljuvao:
"Umjetnik pljuje na HDLU" performans je iz serije "Fraze". Pljuvanje pankerske publike po izvođačima često se tumači ili kao izražavanje poštovanja ili kao suprotstavljanje (suvremenim) konzumerističkim vrijednostima, a meni se čini da bi se moglo dodati i da je to izraz želje za jednakošću, opomena onima gore da se ne umisle i svojevrsno zalijevanje vodom zajedništva. Ne razmjenjujemo li sline i kad se ljubimo?!
Naime, HDLU za moj performans "Poštovani gospodine predsjedniče, možete me poljubiti u guzicu" nije nikako našao prostora ni termina: niti jedan sat niti jednog dana sve do kraja 2023. godine. Nejasno je ostalo čija je guzica u pitanju: moja ili njihova. Kako bilo, ovaj performans pljuvanja je moj izraz neprihvaćanja odbijanja moje guzice. Ljubav između mene i HDLU-a mora se dogoditi, inače bih se mogao utopiti u moru tjeskobe odbačenosti.
Osim toga, performans je i pohvala cjelokupnom radu HDLU-a na boljitku vizualnih umjetnika i položaju vizualne umjetnosti u društvu - bezbroj je profesura, dekanskih mjesta, 0,8 koeficijenata, školskih satnica likovne kulture, članstava u komisijama i vijećima, pristojnih honorara i lijepih penzija, izložbi, razmjena, rezidencija, potpora i putovanja po svijetu ostvareno zahvaljujući HDLU-u.
Struktura performansa nastoji pratiti i kružnu, savršenu strukturu građevine, kao i kružnu strukturu vlasti u HDLU-u: Predsjednik i Potpredsjednik od prije 15-ak godina u nekom su trenutku u šah matovskoj rošadi postali Potpredsjednik i Predsjednik. Ovaj performans u najvećoj mjeri posveta je njima četvorici: Predsjedniku, Potpredsjedniku, Potpredsjedniku i Predsjedniku. Neka stane Vrijeme. Živjela vječnost!