Gledali smo u kinima biografske filmove o političarima, o umjetnicima, čak i o kriminalcima. Ali, film "Air" redatelja Bena Afflecka pomiče granice. To je prvi film koji je biografija jedne - sportske tenisice. Ambijentiran u 1984., "Air" prati nastojanja tada (još) drugorazredne tvrtke Nike da potpiše ugovor s košarkašem Michaelom Jordanom. U tom trenutku Nike ima tek mrvice tržišta koje zauzimaju Converse i Adidas, a Jordan je sveučilišni talent koji tek prelazi u NBA. Ipak, menadžer Nike Vaccaro (Damon) nagovorio je nadređene (Bateman, Affleck) da sve pare ulože u debitanta. I njih i njega je, ispostavit će se, to pozlatilo.
U osnovi, "Air" je film koji mitologizira jednu marketinšku operaciju. Ispod ode korporativnom kapitalizmu krije se pohvala kockarskom riziku, vjeri u instinkt i pokeraške "guts". Ideologija "Aira" pomalo je nalik ideologiji "Kung fu pande": po njoj, naravno, moraš slijediti svoj san. Ako je slogan Nikea "Just Do It", onda je "Air" prvi film koji ekranizira korporativni slogan. "Air" ima vrlina. Film je duhovit i informativan, likovi su skicirani kroz zanimljive potankosti. Affleck je u film nenametljivo utkao i ozračje 80-ih, jednako popkulturno, kao i ono ideološko. Puno je šarma, znanja i talenta uloženo u "Air". Ipak, čovjek se ne može oteti dojmu da gleda tek najveći "product placement" u povijesti filma.