Kada redatelj navikao na rasipanje stotine milijuna dolara spadne na film u kojem je skučen budžetom i radnjom, dolazi do nesporazuma koji su tim veći što se bliži finale.
Tako je Michael Bay, nekoć udružen sa super producentom Jerryjem Bruckheimerom, a kasnije zauzet radom na serijalu "Transformeri", u doba pandemije napravio novu verziju danskog akcića iz 2004. u režiji Lauritsa Munch-Petersena.
Potonji je zbilja bio jednostavan, trajao je jedva sedamdeset minuta, a dva glavna protagonista bila su pljačkaši koji upadaju u banku da bi se dočepali novca kako bi svoju bolesnu majku smjestili u privatni sanatorij. Policija im je za vratom, pa oni odluče pobjeći kolima hitne pomoći, i ne sluteći da se u njima nalaze bolničarka i pacijent s teškim problemom.
Kod Baya to izgleda ovako. Dva brata su crnac i bijelac, prvi je usvojen u obitelj koju je vodio poremećeni tip, bijeli brat (Jake Gyllenhaal) je od djetinjstva postao kriminalac, a crni (Yahya Abdul-Mateen II) ratni veteran, no kad mu se supruga teško razboli, pristaje na pljačku banke da joj plati liječenje.
Scenarij je povremeno smiješan dok pretrpava osnovnu situaciju, a ni Bay ne blista dok se poigrava kamerom. Gledateljima to možda bude zabavno, no postupno ćete shvatiti da neki od "Transformera" i nisu bili tako loši filmovi.