Tijekom prve polovine 90-ih rock je bio toliko uzbudljiv, moćan i ponudom bogat, kako u undergroundu tako i u alternativi koja tada postaje tržišni mainstream, da mi se nije dalo upuštati u ono što se kod nas kolokvijalno nazivalo technom i (acid) houseom. To je bilo pitanje osobnog ukusa jer "rejverska" scena nije producirala albume koji bi mi bili atraktivni koliko synth-pop albumi iz ranih 80-ih ili albumi Kraftwerka i njihovih njemačkih i britanskih srodnika iz 70-ih. Drugi je razlog bio objektivan jer sam - godinama naviknut pratiti glazbu putem albuma - imao problem što dobar dio izvođača elektronske glazbe nije niti objavljivao albume. Ipak, neki od "elektroničara", a koji su karijere počeli koncem 80-ih ili početkom 90-ih, "probili" su se i do mene pa sam vrlo brzo naučio cijeniti albume Fatboy Slima, The Chemical Brothersa, Prodigyja, Underworlda, The Orba, Mobyja, Massive Attacka, Trickyja, KLF-a, Aphex Twina, Björk i drugih pa tako i dua Orbital koji već gotovo 35 godina, uz dvije ne tako duge stanke u radu, tvore braća Phil i Paul Hartnall iz Otforda, engleska grofovija Kent. Ime su si nadjenuli po londonskoj M25 "obilaznici" koja prolazi mimo njihova seoceta, što se zgodno poklapa s rejvovima koje su u Kašini, možda i po zagrebačkoj "obilaznici", vikendom pohodili ljudi iz Zagreba. Okupiranog koncertima, ni rave partiji me nisu zakačili, a ni ekstazi mi nije bio privlačan kao nova droga od koje bih odjednom trebao ili, ne daj bože, mogao zavoljeti cijeli svijet ili barem sve ljude na partiju na kojem bih ga čvaknuo.
S obzirom na to da je od aklamativno najcjenjenijeg albuma tog dua, "Orbital 2", prošlo ravno trideset godina, postavlja se pitanje zašto bi jubilarni deseti album Orbitala, nedavno objavljeni "Optical Delusion", bio zanimljiv da mu posvetim "veliku" recenziju umjesto da taj isti prostor ovaj petak posvetim nekom drugom albumu. Razlog je jednostavan. Kako prije trideset godina, kad elektronska plesna glazba još nije bila jedan od dominantnih žanrova popularne glazbe, nije bilo jakih albuma iz tog "sektora", tako je i sada prilično teško naletjeti na doista cjelovit i zanimljiv album elektronske glazbe koja je kroz razne hibride postala jedan od stupova današnje popularne glazbe. Povrh toga, prilično sam siguran da će i upućeniji od mene "Optical Delusion" možda pojmiti jednim od najboljih ovogodišnjih albuma elektronske glazbe. Čast bogu, a veresija nikome, "Optical Delusion" nije posve ujednačen jer je osmišljen kao niz suradnji s vrlo raznorodnim izvođačima u rasponu od electro-punk dua Sleaford Mods preko eterične neo-folk kantautorice Anne B Savage, do operne pjevačice Dine Ipavic i ženskog vokalnog ansambla Medieval Babes posvećenog srednjovjekovnoj glazbi. Ipak, gotovo sve suradnje, njih osam kroz ukupno deset skladbi, Orbital su uspjeli vješto uklopiti u vlastitu "orbitu", odnosno inteligentno iskoristiti njihove doprinose, ali i ostati prepoznatljivi. Sprega tvrdih i isprekidanih ritmova sa snažnim i širokim sintesajzerskim melodijama kojima mogu razvaliti arene, kao i bilo koji iskusan i popularan rock bend s tri ili četiri dekade iskustva u nogama, ostali su forte Orbitala baš kao i The Chemical Brothersa koji su pet mjeseci prije zagrebačkog potresa razvalili Dom sportova, a i za suradnju Underworlda s Iggyjem Popom na polusatnom EP-u "Tea Time Dub Encounters".
Ne manje važno, Orbital zna skladati glazbu i tek potom "zaigrati" se s "alatima" primarnim za elektronsku glazbu, i po tome su srodniji svojim prethodnicima - Kraftwerk, Cabaret Voltaire, New Order, Yello, Yellow Magic Orchestra i The Art Of Noise - nego bitno mlađim "elektroničarima" koji se previše oslanjaju na jednostavnu modernu tehnologiju bez dostatnog skladateljskog doprinosa. To vrijedi i za pri početku teksta pobrojane suvremenike Orbitala. Još važnije, Orbital su ideološki pa i po ulozi koju drže na sceni elektronske plesne glazbe i danas jednako udaljeni od šminkerskih klubova i barova s perverzno skupim koktelima kao i na početku karijere kad su bili zvijezde ilegalnih engleskih rejvova. Njihove skladbe su i često sociopolitički angažirane te pozivaju na razmišljanje o "zeitgeistu" koliko i na ples pa nije nemoguće da sam Orbitalovu kompilaciju "20" i zbog toga znao slušati tijekom šetnji za vrijeme lockdowna. Izrečeno, stihovima ili samo naslovom tema, vrijedi i za ovdje priložene skladbe "Dirty Rat", "The New Abnormal", "Ringa Ringa (The Old Pandemic Folk Song)", "Are You Alive", "You Are The Frequency", "Moon Princess" i "Requiem For The Pre-Apocalypse" što Orbital "duhovno" svrstava i u pankere, samo oboružane drukčijim "oružjem".
ORBITAL
Optical Delusion
Orbital Recordings
žanr: electronic/techno/big beat
ocjena: 4
---------------------