Nepoznato ime, čudan naslov, neprivlačna naslovnica, nabrijani blurb urednika – sve nekako kao da je bilo protiv ovog njemačkog romana. Ali kad se otpor na vanjštinu prevlada, kad ne sudiš knjigu po koricama, slijedi nagrada: Melle dramaturški vješto – sporo i u cik-caku – ispisuje priču o tome kako lako propadneš, kako postaneš onaj lik koji iz smeća vadi povratnu ambalažu. Na to poniknemo pogledom. Knjiga je kao i junaci neugledna. Mislimo da se to nama ne može dogoditi…
Dok je bio obećavajući student prava, dok je s omiljenim profesorom uranjao u rasprave o filozofiji prava i dobio preporuku o kojoj se naveliko govorilo, ni Anton nije sebe vidio na društvenom dnu. Onda je Anton počeo mnogo tulumariti i opijati se, od jutra do sutra....