On razumije životinjski jezik i njihove nevolje pa u želji da im pomogne putuje čak u Afriku i doživljava niz uzbudljivih i neobičnim pustolovina... Riječ je naravno o dr. Johnu Dolittleu, junaku istoimena romana engleskog pisca Hugha Loftinga iz 1920. godine koji je odavno dio školske lektire. Dr. Dolittle poslužio je i kao inspiracija za nekoliko filmova, a u posljednjem od njih iz 2020. godine simpatičnog doktora glumio je Robert Downey Jr. No, hoćemo li u budućnosti, poput dr. Dolittlea, moći razgovarati sa životinjama i hoće li nam one moći odgovoriti na isti način? Zvuči kao znanstvena fantastika, no znanstvenici već koriste umjetnu inteligenciju kako bi dekodirali "govor" životinja i komunicirali s njima.
Kako se razvio jezik?
Razvoj govora i jezika ubrajamo u neke od najvećih evolucijskih zagonetki koje desetljećima zaokupljaju znanstvenike. Pritom je uvriježeno mišljenje da su zbog kompleksnosti govor i jezik jedinstvena sposobnost samo ljudi. Otac moderne lingvistike Noam Chomsky skovao je termin "univerzalne gramatike" tvrdeći da se sva djeca rađaju s gotovim skupom mentalnih gramatičkih pravila prema kojima mogu stvarati rečenice koje prije nisu čula. Prema Chomskom, to objašnjava zašto djeca lako uče kompleksna pravila i ritmove jezika: ona već "znaju" ta pravila jer su dio njihova biološkog dara. Jezik je, tvrdi slavni lingvist, bitna sastavnica uma.
I evolucijski psiholog Steven Pinker smatra da je jezična sposobnost urođena, ali za razliku od Chomskog misli da je razvoj jezika neposredan proizvod prirodnog odabiranja. Pinker smatra da se jezik razvio prije 50.000 ili 60.000 godina zbog evolucijskog pritiska. - Jezik se razvio zato što ljudima daje prednost na tržištu reprodukcije - zaključio je Pinker u bestseleru "The Language Instinkt". Naglašava da su ljudi koji su bili vještiji komunikatori lakše bježali od predatora, što im je povećavalo šanse za opstanak dovoljno dugo dok ne dobiju potomstvo i tako svoje gene prenesu na drugi naraštaj.
Mogu li životinje govoriti?
Mnoge životinje stvaraju zvukove od kojih neki služe za razmjenu informacija. Istraživači su već otkrili sposobnost glasovnog učenja niza vrsta, uključujući ptice pjevice, papige, dupine i kitove, tuljane, slonove i šišmiše. Također, istraživanje objavljeno 2018. godine pokazalo je da orke ili kitovi ubojice imaju sposobnost oponašanja složenosti ljudskoga govora.
Dr. Irene Pepperberg, harvardska psihologinja specijalizirana za životinje, 30 je godina istraživala Alex, mužjaka afričke sive papige koji je uginuo 2007. godine. Prije njezina istraživanja, u znanstvenoj se zajednici uvelike pretpostavljalo da ptice ne mogu obavljati složene mentalne zadatke jer nemaju mozak primata. Iako je dr. Pepperberg zaključila da Alex nije nužno sposoban koristiti jezik, pokazala je da se može uključiti u dvosmjerne oblike komunikacije i izražavanja s ljudima. Koristio je više od 100 riječi, bio je u stanju identificirati 50 stvari, prepoznati šest količina, sedam boja, pet oblika. Bio je u stanju razumjeti i pojmove "više", "manje", "jednako", čak i "različito", shvaćao je i što je "iznad", a što je "ispod".
Može li miš naučiti novu pjesmu?
Iako ljudi žive s miševima najmanje 15.000 godina, njihovo pjevanje ne čujemo jer je na frekvencijama izvan raspona koji ljudski sluh može otkriti. No, 2012. godine američki su znanstvenici otkrili da miševi imaju sposobnost vokalnog učenja kao i ptice, kitovi, dupini, morski lavovi, šišmiši i slonovi. Kako piše New York Times, tim neurobiologa predvođen neuroznanstvenikom Erichom Jarvisom kirurški je oglušio pet miševa i snimio njihove pjesme. Zatim su usporedili sonograme pjesama gluhih miševa s onima miševa koji čuju. Da je mišji pjev urođen, kao što se dugo pretpostavljalo, kirurška intervencija ne bi izazvala razliku. "Zvučni zapisi netaknutih miševa zvučali su nevjerojatno slično pjevu nekih ptica", napisao je Jarvis u radu iz 2013. godine. Nije bilo tako s pjesmama gluhih miševa: lišene slušne povratne informacije, njihove su pjesme postale degradirane, čineći ih gotovo neprepoznatljivima. Zvučali su, zamijetili su znanstvenici, poput vriske. Ne samo da je melodija miša ovisila o njegovoj sposobnosti da čuje sebe i druge, nego također, kao što je tim otkrio u drugom pokusu, mužjak miša može promijeniti visinu svoje pjesme kako bi se natjecao s drugim mužjacima za žensku pažnju.
Tko je bila gorila Koko?
Kada je u lipnju 2018. godine uginula Koko, poznata kao gorila koja govori, mediji diljem svijeta objavili su tu vijest. Došla je na svijet 1971. godine u zoološkom vrtu u San Franciscu, a znanstvenica dr. Francine Penny Patterson počela je s Koko raditi godinu dana kasnije i naučila je znakovni jezik. Do dobi od četiri godine Koko je razvila vokabular s više od 170 riječi i pokazala sposobnost kreativne upotrebe jezika. Tijekom života Koko je postala međunarodno slavna gorila čiji je rječnik brojao više od 1000 znakova i sposobnošću razumijevanja 2000 riječi govornog engleskog jezika.
Međunarodni tim znanstvenika pod vodstvom prof. Louis-Jean Boea sa Sveučilišta Grenoble-Alpes ustvrdio je 2017. godine da gvinejski babuni (pavijani) mogu proizvesti pet glasova sličnih ljudskim samoglasni cima. Prof. Boe i njegovi suradnici snimali su gvinejske babune u zatočeništvu i pritom su spoznali da ti primati, dugačke njuške nalik psećoj, mogu proizvesti pet različitih zvukova iste karakteristične frekvencije kao što su samoglasnici kod ljudi. Babuni su u stanju proizvesti ove zvukove unatoč činjenici da imaju visoko postavljene grkljane, što je anatomska karakteristika za koju se dugo vjerovalo da predstavlja prepreku govoru. Za razliku od babuna i ostalih primata, ljudi imaju nisko postavljen grkljan koji im omogućava da proizvedu širok spektar različitih samoglasnika. No, čini se da babuni nisu jedini primati koji bi mogli proizvoditi zvukove slične ljudskom govoru. Istraživanje prof. Tecumseha Fitcha sa Sveučilišta u Beču pokazalo je da su japanski makaki majmuni anatomski sposobni govoriti. I Boeova i Fitchova studija ukazuju na to da su se osnovni elementi govornog jezika počeli razvijati prije barem 25 milijuna godina, što je mnogo ranije nego se dosad smatralo.
Kako AI dekodira ‘životinjski govor‘?
Neprofitna organizacija Earth Species Project (ESP) vjeruje da može razviti sustave strojnog učenja za dekodiranje životinjske komunikacije identificiranjem uzoraka u životinjskom jeziku i zatim analizom tih podataka. ESP vjeruje da bi morski sisavci, koji komuniciraju uglavnom akustički, mogli biti prvo otkriće. - Na korak smo od primjene napretka u razvoju umjetne inteligencije za ljudski jezik na životinjsku komunikaciju - rekla je na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu Katie Zacarian, izvršna direktorica ESP-a. Nije to jedini takav projekt: CETI (Cetacean Translation Initiative) planira koristiti strojno učenje za prevođenje komunikacije među ulješurama.