U glumačkoj karijeri, kako u kazalištu tako i televizijskim serijama i na filmu, nisu me često tražili da se obnažim. Nisu to tražili često, a ubuduće će to, vjerujem, tražiti još i manje. Inače, nemam s tim problem, niti bih smio kao glumac imati bilo kakve barijere u tom pogledu. Tijelo je naš instrument i izborom ovog zanata odabrali smo stalnu i potpunu izloženost. Ne vjerujem da je neka velika svečanost vidjeti me obnaženog, ali ako ima opravdanja, zašto ne - kaže danas Goran Grgić (52), nacionalni prvak Drame zagrebačkog HNK, glumac s više od 80 filmskih i TV uloga, uvijek u fizičkoj formi i uvijek prisutan u svim formatima za glumca, iako je ušao u šesto desetljeće.
- Mladost sa sobom donosi energiju i zaigranost kojoj ne treba velika dodatna briga. U mojim se godinama ipak mora preuzimati odgovornost za svoje zdravlje i opći dojam. Nisam baš opsjednut svojom tjelesnošću, ali si niti ne dopuštam prepuštanje godinama. Trudim se svakodnevno imati neku vrstu aktivnosti. U posljednje vrijeme sam redovito u obližnjoj šumi sa psom i zajedno prošećemo nekoliko kilometara. Ponekad je i to dovoljno - objašnjava glumac čijih je posljednjih godinu i pol kazališne karijere ponajviše obilježila uloga Viktora u “Ljudima od voska” Mate Matišića, predstavi koja je dobila nagradu Zlatni Studio, nagradu na Marulovim danima, nagradu Tita Strozzija, a Grgić je za ulogu Viktora dobio Marula. Osim uloge Viktora, posebno ga veseli i predstava Teatromana “Muškarci.hr” koja mnogo igra i gostuje te ismijava položaj muškaraca u ljubavnim vezama i brakovima.
Goran Grgić je rođen i odrastao u Osijeku gdje danas predaje kao vanjski suradnik na studiju glume Umjetničke akademije. U njegovoj obitelji majka je bila domaćica, a otac vozač autobusa koji je često djecu vozio na kazališne predstave. Tako se i Grgić kao dijete ubacivao u te grupe koje su ponekad i prvi put išle vidjeti što je teatar. Da i sam ode među glumce, odlučio je u srednjoj školi kada se pridružio amaterskoj družini. Akademiju u Zagrebu upisao je 1986. godine. U doba njegova odrastanja EX-YU kinematografijom vladala je određena sloboda u erotskom smislu. Čini li mu se, naspram kinematografije bivše države, hrvatski film nekad čednim?
- Pretpostavljam da se utjecaj šezdesetosmaša prenosio i na film i da su tada autori bili zainteresiraniji za teme koje se bave seksualnošću i pomicanjem granica sloboda. Nadalje, osamdesete su bile vrijeme erotskih filmova u kinima, prvih pornića, erotskih časopisa i sve je to bilo relativno zabranjeno voće pa se to, pretpostavljam, prenosilo i na film. Danas nam je sve to dostupnije i možda je slična količina takvih scena u filmovima, ali više nismo toliko fokusirani na njih. Nadam se da nismo postali konzervativniji - kaže glumac koji je cijelu karijeru mršav, fit.
Koliko je važno da je glumcu tijelo uvijek rekvizit, da mu omogućava razne kreacije, fizički zahtjevne, i da nije previše umoran nakon svake predstave i dva, pa i tri sata stajanja na nogama, o probama da ne govorimo...
- Zaista, probe, predstave, pa i snimanja znaju biti iscrpljujući i ako nisi u dobroj kondiciji, otežavaš rad i sebi i drugima. Ni publika ne voli vidjeti da se na pozornici mučiš. Nedavno sam u predstavi ‘Žena’ imao fingiranje boksačkog meča i zbog te kratke scene išao sam na ozbiljne treninge da bih nakon odigrane te izuzetno naporne točke uopće mogao govoriti. Može se na neki način funkcionirati i bez jače psiho-fizičke kondicije, ali je puno teže i za tebe i za sve oko tebe - ističe glumac koji je prvo dio karijere proveo u Gavelli, a dvijetisućitih je prešao u HNK. Igrao je Don Jeru u “Gloriji”, Herkulesa u “Kraljevu”, biskupa Strossmayera u “Zagorki”, Silberbrandta u “Glembajevima”, Orgona u “Tartuffeu”, Don Quijotea i Skupa na Dubrovačkim ljetnim igrama te Hamleta s Histrionima. U serijama ga publika posebno pamti kao Dinu Ljubasa iz “Dobrih namjera”. Surađivao je s Benicijem Del Torom u filmu “Savršen dan”. Neke od uloga su mu u različitim razdobljima davale posebno samopouzdanje, svaka iz različitih razloga.
- Zaista postoje uloge koje te označe, ali i podignu letvicu očekivanja od tebe. Na Dubrovačkim igrama godinama sam igrao i vjerujem da sam ostavio pozitivan trag, ali mi je zlatna ulaznica za Igre bila uloga u frančezariji ‘Ilija Kuljaš’ u kojoj sam igrao Dubrovčanina Franu. Nakon toga sam 20 godina redovito pozivan u festivalske predstave. U Gavelli smo imali u jednom razdoblju sjajan niz uspješnih predstava i ako moram izdvojiti svoje uloge koje su, recimo to tako, osnažile moje glumačko samopouzdanje, onda su to zasigurno Joža Sveti u ‘Brezi’ i Špigeljski u ‘Mjesec dana na selu’.
U televizijskoj produkciji mi je spomenuti Ljubas iz ‘Dobrih namjera’ otvorio nekog drugačijeg mene. U današnjoj matičnoj kući, HNK, svjedoci smo i sudionici snažnog uzleta Drame i sretan sam što su, uz druge predstave, ‘Ljudi od voska’ toliko snažno odjeknuli kod publike. Viktor je uloga koja nosi tu predstavu i siguran sam da je i mene kao glumca nanovo presložila - kaže prvak Gavelle, pa prvak HNK i danas nacionalni prvak Drame koji je smatran nasljednikom linije Božidar Boban - Dragan Despot, po scenskoj serioznosti, autoritetu i strogosti koju ima prirodno na sceni.
Koje bi zamjerke generalno uputio mlađim generacijama glumaca u odnosu na njegovu, pa i one starije?
- Ne volim držati općenite lekcije, niti mislim da sam idealan uzorak, no znam iz vlastitog iskustva da se uloženo kad-tad vrati, a površnost isti tren prepoznaje. Prijeloman je trenutak odluka da se nećeš baviti glumom, nego da ćeš biti glumac. S druge strane, ako nisi spreman na puno kompromisa, strpljivosti i svojevrsnog mazohizma, onda je bolje što prije odustati jer se pretvaraš u cinika koji se sam postavlja u poziciju promatrača, a ne aktivnog sudionika - savjetuje ukratko.
Vjerojatno početkom 2019. pojavit će se u novoj političkoj komediji Vinka Brešana “Koja je ovo država” u kojoj će igrati ravnatelja SOA-e.
- U filmu su zastupljene sve strukture države, tako da postoji i ravnatelj sigurnosne agencije. Siguran sam da će film izazvati veliku pažnju kad izađe pred publiku i upravo zbog toga smo se dogovorili da prije toga ne otkrivamo detalje. Mogu reći da je Mate Matišić opet nadmašio samoga sebe, da će Brešan potvrditi svoju velemajstorsku poziciju, a nadam se da smo i mi glumci na tom nivou, pa i moj šef tajne službe - najavljuje glumac koji za nekoliko dana počinje s kolegama raditi na poznatom tekstu Tennesseeja Williamsa “Mačka na vrućem limenom krovu”.
- Igram Dr. Baugha. Već sam igrao u tom komadu u Gavelli prije dvadesetak godina u režiji Snježane Banović i ta je predstava imala velik uspjeh. Vjerujem da će i ova koju radimo s Paolom Magellijem biti nova poslastica za publiku - govori o premijeri početkom iduće sezone glumac koji je s godinama skupio puno uloga i ljudi ga prepoznaju po njima.
- Često mi priđu, popričamo, slikamo se, ali ne vidim razlog ni za što više od toga. Živimo sličnim životima, osim što sam ja malo više izložen u javnosti - zaključuje.