100posto KOMENTAR

Danas je u škole krenula generacija ukradene budućnosti koja će tražiti kartu za odlazak u jednom smjeru


Sanja Rapaić
04.09.2017.20:45
Danas je u škole krenula generacija ukradene budućnosti koja će tražiti kartu za odlazak u jednom smjeru
Cropix

sažeto

Učite da, kada odrastete, budete korisni Irskoj, Švedskoj ili Njemačkoj; učite kako biste imali dovoljno znanja da ponosno živite od svog rada, a ne od krađe, kriminala i dobro unovčenog patriotizma


Sanja Rapaić
04.09.2017.20:45

Danas je završio godišnji odmor za sva školska zvona - počeo je još jedan ciklus obrazovanja mladih generacija, tako da, čim izađu iz školskih klupa, programirano i u dugim kolonama, krenu po kartu za odlazak u jednom smjeru.

Ipak, ti dani, kada počinje škola, uvijek mi bude neku čudnu sjetu. Imaju oni svoje sasvim osebujne zvukove, zvukove dječjeg žamora i smijeha, imaju i svoj miris, onaj po novim knjigama, još ne ispisanim bilježnica, prvi put zašiljenim olovkama, miris školske spužve i miris malih ruku, zamrljanih kredom …… Sjećam se, s kojom sam samo neizmjernom srećom, stavljala okvire na školske knjige i lijepila naljepnice, satima birajući gdje će ići ona s Buba Marom, a gdje ona s leptirima. S nekakvim čudnim ponosom, što sam sada kao starija i krećem u „ozbiljniji“ razred, ispisivala sam svoje ime na bilježnice, pregledavala je li sav arsenal u pernici i u torbi spreman za još jedan početak osvajačkog rata na nova znanja.

Kada konačno svane taj prvi dan škole, nakon višetjednog odmora, s leptirićima u trbuhu, kao da si zaljubljen, ushićeno prijeđeš školski prag, ispozdravljaš se sa svima, a svi smo, sjećam se, bili preplanuli, jer išlo se na more masovno, ne kao sada u „slobodi i demokraciji“. Taj prvi dan bio je uvijek i dan divljenja –  svima je generalno „naj-wow“ trenutak bio  kada bi, jedno ili dvoje djece radnika u inozemstvu, jer tad ih u razredu nije bilo više, iz torbe izvadili gumice nikad viđenih oblika i boja, bilježnice s koricama visokog sjaja, presavršene olovke s privjeskom, kutiju s temperama na tri kata i uz sve to još i komplet flomastera dug pet metra. Tih „čudesa“ tada ovdje nije bilo, a mi smo opet, i bez toga, bili presretni, nasmijani, razigrani, bezbrižni i niti malo pakosni ni zavidni.

Odrastanje pod teškom artiljerijom reklama

Bilo je to vrijeme kada su djeca bila djeca – nezatrovana, nepodijeljena, ni po kojem kriteriju, neopterećena, ali sretna i baš zato su sjećanja na te dane i sada tako sunčana, imaju miris onih mirišljavih, roza gumica i okus peciva i čaja od šipka iz školske kuhinje.

Pitam se kakva će sjećanja imati ovi današnji klinci koji odrastaju pod teškom artiljerijom reklama?

U današnje (ne)vrijeme najmanje su bitni školski udžbenici, bilježnice i bojice, sada se, u zemlji nezaposlenih, uz školski pribor, pod normalno, reklamiraju najnoviji modeli mobitela, pa markirane torbe, trenirke i tenisice…. Miris novih knjiga, tek stiglih iz tiskare, zamijenio je ustajali miris snobizma i skupih trendova koji, uz opasno razbuktale, nezdrave i apsurdne podjele po vjeri i naciji, sada dijele djecu i na one koji imaju i na one koji nemaju, a te se, u najblažem slučaju žali, a u najgorem prezire i izruguje.

Današnji klinci sada, na školskom odmoru, više ne mijenjaju sličice koje skupljaju za album, oni pričaju o tome koliku čiji roditelji imaju plaću, koje će im igrice mama i tata kupiti…. Ne igraju se špekulama, ne znaju ni što je to, nego otuđeno tipkaju po mobitelu, postajući fotke izgaženih tenisica klinca koji ih je naslijedio od starijeg brata, jer mu nezaposleni roditelji nisu mogli kupe nove. Poslije nastave, više ne gledaju tko ima ljepši kišobran s likovima iz crtića, oni sada uspoređuju kakvim će autom roditelji doći po njihove vršnjake iz razreda i po tome sastavljaju rang listu poželjnih prijatelja.

Ukradena budućnost i bezbrižno djetinjstvo

Uzalud ih na vjeronauku pokušavaju vratiti skromnosti, uzalud jer, kao ni ovi na vlasti, ni ljudi u mantijama nisu vjerodostojni – ne, ne može se brbljati o skromnosti dok svećenici i časne gradom jure u najnovijim terencima. Ne može se odgajati zdrave generacije na temeljima države koja je prije istrunula, nego li sazrela u ozbiljnu tvorevinu.

Grinch je, tamo u nekom filmu, ukrao Božić, nesposobni političari su, tamo u nekoj prezaduženoj zemlji, generacijama djece ukrali budućnost, ali i zdravo i bezbrižno djetinjstvo.

Dragi školarci, ne dijelite se međusobno, dijeljenjem se bavite samo na satovima matematike i učite, učite da što prije odete u zemlju gdje će vas voziti taksijima, a neće vas vozati praznim pričama ispisanim polupismenim jezikom nacionalizma. Učite da, kada odrastete, budete korisni Irskoj, Švedskoj ili Njemačkoj. Učite kako biste imali dovoljno znanja da ponosno živite od svog rada, a ne od krađe, kriminala i dobro unovčenog patriotizma. Sretan vam početak školske godine.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala 100posto.hr

djeca

100posto komentar

budućnost

djetinjstvo

školska godina

Podijeli članak