povijest jedne borbe

Na današnji dan žene su u Titovoj Jugoslaviji dobile pravo glasa, a gdje smo danas?


Ružica Matić
11.08.2017.21:40
Na današnji dan žene su u Titovoj Jugoslaviji dobile pravo glasa, a gdje smo danas?
Reuters

sažeto

Prava borba za ženska prava na ovim prostorima počinje u Drugom svjetskom ratu, s osnivanjem Antifašističke fronte žena


Ružica Matić
11.08.2017.21:40

Na današnji dan 1945. godine žene su u Jugoslaviji dobile pravo glasa. Maršal i predsjednik Josip Broz Tito nekoliko je tjedana kasnije održao govor u kojem je predstojeće izbore za Ustavotvornu skupštinu nazvao "najdemokratskijima dosad" jer će u njima prvi put sudjelovati najšire narodne mase – žene i narodna vojska. Iako ti izbori nisu bili čak ni demokratski (protukandidati Komunističke partije imali su puno više šanse završiti u zatvoru nego u skupštini), a kamoli "najdemokratskiji", za prava žena su značili puno.

Sljedeće godine u Narodni sabor Republike Hrvatske uz 170 zastupnika izabrano je i šest zastupnica, čime su Hrvatice prvi put u povijesti dobile priliku sudjelovati u institucijama vlasti.

Hrabre Hrvatice

Borba za pravo glasa i ravnopravnost žena u Hrvatskoj počela je u 19. stoljeću. Učiteljica Marija Jambrišak 1871. godine na Prvoj općoj hrvatskoj učiteljskoj skupštini u Zagrebu zatražila je jednake uvjete rada i jednake plaće za žene i muškarce. Za emancipaciju i prava žena borile su se i književnica Dragojla Jarnević te slikarica Slava Raškaj.

Za ženska prava neizmjerno je mnogo učinila Marija Jurić Zagorka. Prva profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska književnica bila je gorljiva feministica, zbog čega je danas u njezinu stanu na zagrebačkom Dolcu sjedište Centra za ženske studije. Pokrenula je prvi hrvatski časopis za žene – Ženski list, a o njenim se kritičkim tekstovima raspravljalo na brojnim saborskim sjednicama.

No, prava borba za ženska prava na ovim prostorima počinje u Drugom svjetskom ratu, s osnivanjem Antifašističke fronte žena (AFŽ) 1942. godine. U ratu ih je poginulo 20.000, a oko 40.000 članica je ranjeno. Borile su se i ginule za slobodu, a emancipacija je došla usput. Nakon rata nitko nije postavljao pitanje ravnopravnosti žena pred zakonom. Bilo je jasno da su svoja prava stekle već sudjelovanjem u Narodnooslobodilačkoj borbi.   

'Žena je ženi najgori neprijatelj'

Na svjetskoj razini za žensko pravo glasa najzaslužnije su sufražetkinje. Rađanje tog pokreta nagovijestila je već 1792. godine knjiga "Zaštita ženskih prava" Mary Woolstonecraft, a najsnažnije se razvio u Velikoj Britaniji. No, kada je krajem 19. stoljeća u britanski parlament stigla peticija s potpisima čak tri milijuna žena koje su tražile pravo glasa, nije ga odbio neki muškarac, već žena – kraljica Viktorija. Žena za čije je 64-godišnje vladavine Velika Britanija postala svjetska velesila smatrala je da drugim ženama ne treba pravo glasa "jer bez muške zaštite ne bi mogle opstati".

Poslovicu da je "žena ženi najgori neprijatelj" dokazuju i danas žene koje predvode marševe protiv prava na legalan pobačaj i razne inicijative čiji je cilj svesti ženu na ulogu hodajuće maternice. 

Ginule smo za pravo glasa, a danas ga ne znamo cijeniti

Sufražetkinje su prvo pokušavale postići cilj mirnim prosvjedima i štrajkovima glađu, a kad se to pokazalo neuspješnim odlučile su se za nasilje. Podmetale su bombe, razbijale prozore, palile napuštene zgrade, bacale kamenje na policiju, sjekle telefonske žice, lijevale kiselinu u poštanske sandučiće. Hapsili su ih i tukli, a neke su dale život za ženska prava. Emily Wilding Davison skončala je 1912. pod kopitima konja kralja Georgea kad je istrčala na stazu trkališta Epsom.

Većina europskih država ženama je dala pravo glasa između Prvog i Drugog svjetskog rata, a najduže su čekale Švicarke – sve do 1990. godine. 

Uzme li se u obzir što su žene sve pretrpjele da bi stekle pravo glasa zaista poražavajuće zvuči podatak da ga na prošlim izborima u Velikoj Britaniji čak devet milijuna žena nije iskoristilo

Josip Broz Tito

Jugoslavija

ženska prava

žensko pravo glasa

Podijeli članak