VIDEO: NAŠ NOVINAR USRED POŽARA POKRAJ SPLITA

'Od gustog crnog dima ništa nisam vidio, samo sam čuo motorne pile, plač i vatrogasnu sirenu'


Juraj Filipović
17.07.2017.17:05
'Od gustog crnog dima ništa nisam vidio, samo sam čuo motorne pile, plač i vatrogasnu sirenu'
Juraj Filipović

sažeto

Nalijevali smo posude od 20 litara vodom, zatim u dvoje to nosili pedesetak metara i prolijevali na još neizgorene vrtove, maslinike i vinograde...


Juraj Filipović
17.07.2017.17:05

U Dalmaciji, a posebno u malim i šumovitim mjestima Zagore, često se do prije koji tjedan moglo čuti iz usta starijih građana i to onih kojima je život jedina škola: "Misusovo kako ovu godinu nema požara pored tolike pasje žege, još i je i zapuvalo. Ima bit da nas je Bog ovo lito pomazija".

Juraj Filipović

Naravno, neposredno nakon što su pošteni težaci u dahu izgovorili rečenicu, sezona požara na jugu Hrvatske bila je otvorena.
Čini se da ih je ove godine rekordan broj, pa je lakše pitati u kojem gradu ili mjestu nije gorjelo, nego u kojem je.

U noći s nedjelje na ponedjeljak našao sam se u Donjem Sitnom. Ono je gotovo najpoznatije po požarima.

Juraj Filipović

Kada, recimo, u Google tražilicu upišete "Sitno Split", vjerojatno će prvih desetak rezultata biti povezano s vatrenim stihijama. Zašto je to tako? Pa Sitno je prigradsko splitsko mjesto smješteno podno Mosora u šumi alepskog i dalmatinskog crnog bora. Takve geografske vrijednosti permanentno su bile mamac za piromane.

"Jure diži se, opet gori, nanjušila sam. Izađi na balkon i pogledaj nebo, sve se crveni", kazala mi je majka nakon što je panično oko 3 sata u noći upala u moju sobu.

Juraj Filipović

Nisam je shvatio najozbiljnije.

"Ajde smiri se, to gori negdi kraj Omiša, neće to doć' do nas", uzvratio sam mamuran.

Nije bilo struje ni vode

No, kada sam pokušao upaliti svjetlo shvatio sam da je vrag odnio šalu. Naime, vatra je progutala dalekovode što je uzrokovalo nestanak električne energije u kućanstvima, a posljedično je nestalo i vode jer se pokvario pogon koji, pretpostavljate, radi na struju.

Na mobitelu mi je baterija bila prazna, a nisam je mogao ni napuniti. Bio sam potpuno odsječen. Srećom, imao sam prijenosni punjač koji mi je omogućio da baterija na mobitelu dosegne nekoliko postotaka, koliko mi je bilo dovoljno da uhvatim ove kadrove.

Juraj Filipović

Dva sata kasnije, oko 5 ujutro, probudio me zvuk motornih pila. Apsolutno svi susjedi su pored svojih kuća čistili grmlje, rušili stabla i rezali grane koje bi potencijalno mogle poslužiti za širenje požara.

Znam, bilo je većih požara na ovom svijetu. Ljudi su živi izgarali, kuće su se rušile kao kule od karata. Ali, svi rječnici ovoga svijeta ne bi mogli biti dovoljni kako bih opisao taj apokaliptični prizor u ranu zoru.

Gusti crni dim, ne vidi se prst ispred nosa, zvuk motornih pila, žamor zabrinutih stanovnika, plač i jecaji djece kojoj ništa nije jasno, lavež pasa i negdje u pozadini zvuk vatrogasne sirene. Stravično!

Bez razmišljanja sam uzeo djedovu motornu pilu (s kojom slabo baratam), obukao radnički kombinezon i instinktivno krenuo pilati stabla. Kako nije bilo vode i struje, iskoristili smo ono nešto ustajale vode iz kućnih crijeva za vodu. U panici smo trčali do onih vila s bazenima iz kojih su turisti pobjegli glavom bez obzira.

Juraj Filipović

Nalijevali smo posude od 20 litara vodom, zatim u dvoje to nosili pedesetak metara i prolijevali na još neizgorene vrtove, maslinike i vinograde.

Međutim, u vrtlogu vatre koja guta sve pred sobom i pritom je jača olujna bura, 20 litara vode je laički rečeno, kao da smo gasili s pljuvačkom.

Znali smo da to ničemu ne koristi. Ali radili smo to. Iz očaja, iz bijede, iz pukog pokušaja spašavanja onog što se spasiti da.

Dobar dio sela bio je evakuiran već prije pojave ekstremnih uvjeta, ali čovjek, umjesto da sjedne u auto i otiđe u prvi kafić na sigurnom pratiti razvoj događaja ima jedan čudan, životinjski nerv.

Gledao sam te sve susjede, poštene i radišne ljude koji cijeli život rade, podižu kredite, obrađuju maslinike i svaki mjesec izdvoje dio plaće za ulaganje u okućnicu. Pitate se zašto? Pa zbog svoje djece. Gledao sam kako u jednoj sekundi nestaju kuće, maslinici, vinogradi i vrtovi. Gledao sam kako u pepeo odlazi naša djedovina s poljičkog kamena.

Juraj Filipović

Slušao sam plač starih žena. Kao da im je netko srce iščupao. One nemaju ništa osim tih skromnih maslinika, vinograda i vrtova.
Moja obitelj je, primjerice, ostala bez 30-ak maslina, dijela vrta, a vatru su od kuće 'otjerali' vatrogasci doslovno u zadnji mogući čas. Onda kada sam se iz petnih žila, ležeći na asfaltu ispod gustog dima, zaderao: 'Kuća, spasite kuću, kuća gori!'. Bit ću iskren, vatra se nalazila tridesetak metara od mene, ali time sam samo htio stvoriti reakciju kod vatrogasaca koji su u tom trenutku gasili maslinik.

Juraj Filipović

Znate već kako je u trenucima tih elementarnih nepogoda. Koliko god ljudi bili homogenizirani, toliko se kod njih pojavljuje jedan sebični moment. Nagon za preživljavanje.

Vatrogasce smo vukli za rukav

Svatko je vukao vatrogasce za rukav, samo s jednom željom taj dan. Da im se ugasi vatra pored kuće.

Vatrogasci su, istini za volju, napravili čudesan posao. U početku ih je bilo malo, a mještane je već polako hvatao bijes. Ali, potrebno je samo bilo shvatiti da su sve vatrogasne postrojbe raspoređene po nizu požarišta u Dalmaciji i da su nadljudskim naporima nakon dvije neprospavane noći ipak stigli u Sitno i obranili nas od katastrofe. Ali ne zadugo, jer se požar poslije podne nanovo razbuktao uz 'pomoć' jakog vjetra. Stanje na požarištu poslijepodne je u mnogome katastrofalnije nego što je bilo jutros.

Juraj Filipović

Kasnije smo ih okrijepili sendvičima i ranije pripremljenim zalihama vode, a taj trenutak je vjerojatno nešto najdivnije što sam ikada doživio. Njih dvadesetak koji su se nalazili pored moje kuće samo je u glasu zahvalilo i palo na vrući asfalt.

Juraj Filipović

I dok čitate ovaj na brzinu napisani tekst koji sam otipkao u obližnjem Stobreču probijajući se kroz kordon policije i vatrogasnih vozila, ja sam se vratio na požarište, a tamo ću biti vjerojatno do sljedećeg jutra. U međuvremenu sam saznao da je u Donjem Sitnom preminuo stariji čovjek. Velika tragedija...

Gledaš li i čitaš li ovo čovječe koji si podmetnuo požar u nedjelju oko 23.30 uz cestu u mjestu Srinjine??!

Split

požar

vatra

Juraj Filipovic

reportaza

Donje Sitno

Sitno

Podijeli članak