sve više očeva koji ne mogu viđati svoju djecu

'Prevarila je sud i mene, s našom je kćeri pobjegla u Srbiju, a nitko iz hrvatskih institucija ne želi mi pomoći!'


Sanja Rapaić
12.01.2018.21:05
'Prevarila je sud i mene, s našom je kćeri pobjegla u Srbiju, a nitko iz hrvatskih institucija ne želi mi pomoći!'
Profimedia

sažeto

Takva manipulacija i otuđivanje djeteta mogu smatrati vidom zlostavljanja, upozoravaju stručnjaci


Sanja Rapaić
12.01.2018.21:05

Prema statističkim pokazateljima, u Hrvatskoj je, iz godine u godinu, sve veći broj razvoda. U 2016. je tako razvodom okončano 7036 brakova, što je preko tisuću više nego godinu ranije. Svaki je treći razvod braka, prema procjenama, konfliktan, što znači da jedan od roditelja djetetu uskraćuje njegovo pravo na drugog roditelja.

Budući da dobar dio stručnjaka, koji se bave mentalnim zdravljem djece, smatra kako se takva manipulacija i otuđivanje djeteta mogu smatrati vidom zlostavljanja, procjenjuje se da je u Hrvatskoj, svake godine, više od 1.500 djece - novih žrtava roditeljskog zlostavljanja.

„Zbog činjenice da su djeca, nakon razlaza roditelja, u velikoj većini slučajeva povjerena majkama na zajednički život, sve je više očeva koji se žale da im je uskraćeno pravo da, nakon razvoda, viđaju svoju djecu. Iz njihovih priča može se zaključiti da sustav u Hrvatskoj nema rješenja kako pomoći toj djeci, ali i roditelju koji je žrtva zlonamjernog roditelja“, kaže Oliver Čanić, predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo.

U takvoj „zoni sumraka“ našao se i Dario P. iz Poreča. Izvanbračna supruga prevarila je, tvrdi, i njega i sutkinju, jer je prijavila lažnu adresu u Hrvatskoj, potpisala da neće otići iz zemlje, a potom je, s njihovom tada trogodišnjom kćerkicom, pobjegla u Srbiju.

 'Ne smijem izgubiti svoju kćer zbog toga što je njena majka prevarila naše institucije!'

„U izvanbračnoj zajednici živjeli smo pet godina, od 2010. do 2015 g., kada sam saznao neke stvari preko kojih je teško prijeći. Razišli smo se mirno, a sud je našu trogodišnju djevojčicu dodijelio majci, iako ona nije bila zaposlena. Radi postizanja sudske nagodbe, bivša je izvanbračna supruga priložila lažnu adresu u Hrvatskoj, tvrdeći da joj je stric u Slavoniji ustupio kuću za stanovanje na neograničeno vrijeme. Mislio sam da će ona i kći doista tamo i živjeti, no prevario sam se. Prije potpisivanja sudske nagodbe, na izričito pitanje sutkinje, planira li s djetetom putovati u inozemstvu, odgovorila je: “Nikad nisam mislila, a ni sada ne mislim nikamo otići!”. No, samo pet dana nakon potpisivanja sudske nagodbe, bez mog je znanja, pobjegla s djetetom u Srbiju“, priča Dario.

Prešao 1500 kilometara zbog 40-minutnog susreta s kćeri na ulici

U te dvije i pol mučne godine razdvojenosti od djeteta Dario je svoju kći vidio samo tri puta, jer majka djevojčice, kako kaže, ne poštuje privremenu mjeru koja mu omogućava susrete i druženja s djetetom. Za pomoć se obraćao brojnim institucijama, no, sve je, kaže, uzalud.

„Od prije dvije godine imam privremenu mjeru u pogledu viđanja djeteta i izvršno, pravomoćno sudsko rješenje da majka, svaki prvi petak u mjesecu, mora dovesti dijete u Centar za socijalnu skrb u Slavonskom Brodu, gdje bih preuzeo kći, kako bi osam dana provela sa mnom u Istri. No, majka djeteta se toga ne pridržava. Punih sam sedam mjeseci, svakog prvog petka u mjesecu, putovao iz Istre u Slavonski Brod, nadajući se da me tamo čeka moje dijete, no sve su moje nade bile uzaludne. Nakon što je s djetetom pobjegla u Srbiju, kćerkicu sam, prvi put vidio nakon dva mjeseca, u Srbiji. Prevalio sam 1500 kilometara zbog susreta na ulici, koji je trajao samo 40 minuta“, kaže otac djevojčice.

Nakon upornog traženja, kćer je sljedeći put vidio tek krajem kolovoza 2016., u Centru za socijalni rad, u Srbiji.

Susreti u kolopletu sreće i tuge

„Moj posljednji susret s kćeri bio je u rujnu 2016., također u Centru za socijalnu skrb u Srbiji. Zajedno smo tada proveli samo sat i pol. Ti su susreti bili beskrajno sretni, ali i izuzetno bolni. Igraš se sa svojim djetetom, u maloj prostoriji u nekom centru u Srbiji, daleko od djetetovog doma. Kći te ushićeno gleda onim dječjim očima i bezbroj puta ponavlja „tata“, a onda ti hladno kažu da je sat i pol vremena prošlo, kao da je prošao rok tvom roditeljstvu, i ti moraš otići i ostaviti svoje dijete u stranoj zemlji. Posljednji put, kada sam vidio svoju kćer, na rastanku sam ju podigao u naručje, poljubio i obećaš joj da ću se brzo vratiti. Čvrsto me zagrlila i preklinjala „tata nemoj ići“, a ja sam ju morao odvojiti od sebe, jer je vrijeme isteklo. To iskustvo je toliko bolno i traumatično da ga istinski  može razumjeti samo onaj tko se i sam našao u sličnoj situaciji“, kaže tata Dario, koji svoju kćerkicu nije vidio već više od godinu dana.

Protiv njegova bivše izvanbračne supruge u međuvremenu je, tvrdi, podignuta optužnica zbog počinjenja kaznenog dijela protiv braka, obitelji i djece, a prije četiri mjeseca predana je i kaznena prijava za kazneno djelo protiv pravosuđa - davanje lažnog iskaza.

Dario se, u međuvremenu, za pomoć obraćao Uredu predsjednice, Vladi i Saboru te Ministarstvu pravosuđa, Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu vanjskih  poslova, pravobraniteljici za djecu i pučkoj pravobraniteljici. No, od  svih je, tvrdi, dobio odgovore poput: „To nije u našoj ovlasti“ ili „Taj problem nije u našoj nadležnosti“.

Na razgovor su ga pozvali samo u Ministarstvo socijalne politike, ali do danas se baš ništa nije pomaknulo s mrtve točke.

Zbog dugogodišnjeg „guranja pod tepih“ problem postaje sve alarmantniji

Dugogodišnji problem roditelja, kojima je uskraćeno pravo da viđaju svoju djecu, nije, tvrde iz Udruge za ravnopravno roditeljstvo, riješio Obiteljski zakon iz 2003., niti Obiteljski zakon iz 2015. a neizvjesno je hoće li ga i kako riješiti, dugo najavljivani, pa povučeni, novi Obiteljski zakon.

„Javnosti su već poznati neki slučajevi zlostavljanja i otmice djece, no ima ih mnogo koji nisu doprli do javnosti. Sudski postupci, u kojima se odlučuje o pravima djece, traju gotovo 4 godine, a da raspravna sutkinja nije donijela privremenu mjeru u pogledu viđanja djeteta (Općinski građanski sud u Zagrebu).

Brojni centri za socijalnu skrb, iako imaju alate za postupanje prema nesavjesnim roditeljima (članak 134. Obiteljskog zakona), ne primjenjuju ih, ili ih primjenjuju selektivno, prema spolu roditelja. Svjedočimo, stoga, sve brojnijim prijavama očeva policiji zbog nemogućnosti viđanja djeteta na temelju pravomoćne sudske odluke, kao što je bio slučaj i ovog Božića u Policijskoj postaji Dubrava Zagreb.

Smatramo da je najbolji interes djeteta da podjednako provodi vrijeme s mamom i tatom, te nas stoga čude negativne kritike pojedinih ženskih udruga, od kojih neke čak nastoje prikazivati muškarce u Hrvatskoj kao univerzalne nasilnike te pokušavaju nametati potpuno besmisleni rat spolova“, kaže predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo.

Poručuje kako muškarci i žene moraju surađivati, nadopunjavati se i boriti se protiv svake vrste nasilja, a naročito protiv nasilja nad djecom!

S ciljem da zaštite pravo svakog djeteta na podjednako vrijeme s oba roditelja iz Udruge su odlučili i europsku javnost upoznati sa, kako kažu, sustavnim kršenjem prava djeteta na oba roditelja.

djeca

skrbništvo

očevi

Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo

Podijeli članak