Hrvatska bez strategije za ljude bez krova nad glavom

Sve više ljudi pred zidom, samo dvije mjesečne plaće odvajaju ih od statusa beskućnika


Valerija Bebek
10.10.2017.14:50
Sve više ljudi pred zidom, samo dvije mjesečne plaće odvajaju ih od statusa beskućnika
Cropix

sažeto

60 posto naših beskućnika ima srednju stručnu spremu, što pobija predrasudu kako su to neobrazovane osobe


Valerija Bebek
10.10.2017.14:50

U Hrvatskoj su beskućnici većinom muškarci (81 posto) prosječne dobi 52 godine. Najčešći uzroci su gubitak posla, nedovoljna pomoć društva, loše zdravlje i narušeni obiteljski odnosi. Veći dio beskućnika nije u braku, ali oni koji jesu bili ta zajednica je trajala u prosjeku 24 godine. Oko polovice beskućnika ima pretežno punoljetnu djecu, u prosjeku dvoje. Najmanju podršku dobivaju od obitelji, a najviše se oslanjaju na liječnika Centar za socijalnu skrb i razne humanitarne organizacije.

Većina beskućnika u Hrvatskoj, njih 60 posto ima srednju stručnu spremu, uglavnom industrijske ili obrtničke djelatnosti, što pobija predrasudu kako su to neobrazovani ljudi. Samo četvrtina njih je bez ikakvog zvanja. Rezultati su to prvog, sveobuhvatnog znanstvenog istraživanja beskućništva u zemlji. Provele su ga doc. dr. sc. Olja Družić Ljubotina i docentice Marijana Kletečki Radović i Jelena Ogresta.  Znanstvenice su istraživanje provodile 2015. i 2016., obuhvatile su čak 72 poso svih beskućnika koji su u tom trenutku bili smješteni u prihvatilištvima/prenoćištima u Hrvatskoj.

Iz ureda pučke pravobraniteljice saznajemo da u Hrvatskoj djeluje ukupno 15 prihvatilišta i prenoćilišta (u Dubrovniku, Karlovcu, Kaštelima, Osijeku, Puli, Rijeci, Splitu, Šibeniku, Varaždinu, Zadru i Zagrebu), smještajni kapacitet im je 420 korisnika. Dostupni podaci o broju beskućnika relevantni su više za stvaranje općenite slike, naime, saznajemo da je u organiziranom smještaju boravio 391 beskućnik - na dan 31. prosinca 2015. Osim što su podaci nisu vremenski ažurni, ta brojka ne pokazuje njihov stvaran broj.

"Procjene organizacija civilnog društva govore da ih je minimalno još toliko na ulicama, parkovima, kolodvorima i drugdje bez smještaja, a da još nekoliko tisuća građana boravi u neadekvatnim uvjetima poput brodova i kamp kućica, podrumskim stanovima i garažama, najčešće bez struje i vode", kazala je Lora Vidović pučka pravobraniteljica.

Beskućnicima treba smatrati i ljude koji imaju neadekvatan smještaj. Prema zakonu beskućnik je onaj koji nema krov nad glavom, no ima još cijeli niz onih koji imaju krov nad glavom, ali pitanje je kakav? Starije osobe koje žive bez toaleta, u kući zemljanog poda, bez struje. Ne zna se koliko je takvih ljudi u zemlji, podaci ne postoje. Sve više i onih koji spadaju u rizičnu skupinu, koje eventualno jedna ili dvije mjesečne plaće odvajaju od statusa beskućnika. Predsjednica splitske udruge 'MoSt' koja od 2000. godine skrbi za beskućnike kaže da turistički procvat Splita nije za sad donio konkretno povećanje broja beskućnika.

"Međutim, donio je rizik mnogim građanima, povećao se broj ljudi koji su u nesigurnom stanovanju",objašnjava Đordana Barbarić predsjednica udruge "MoSt" i dodaje kako su to svi oni koji 1. svibnja moraju izaći iz stana zbog sezone i tek na jesen u listopadu ili studenom mogu se vratiti u njega. Time smo dobili kategoriju podstanara koji su u visokom riziku beskućništva, odnono žive u visokorizičnom stanovanju.

Facebook

"To je nešto na što ukazujemo godinama, da postojeća kategorizacija - beskućnici su oni koji žive na ulici, ljudi koji nemaju primanja - nije dovoljna. Imamo puno širu sliku i veći broj skupina građana koji su u beskućništvu i riziku", objasnila je. To su i žene koje su u skloništima za žrtve obiteljskog nasilja. Tu je i cijela skupina migranata, u Europi je kaže Barbarić, danas 50 posto beskućnika na ulicama su zapravo stranci i migranti. To su i žene iznad 65 godina, to su i mladi koji izlaze iz sustava socijalne skrbi i dječjih i odgojnih domova.

U statusu beskućnika ljudi su uglavnom tri do pet godina, to je dugotrajni boravak na cesti. Takav život ostavlja posljedice na fizičko i psihički zadravlje, a radi i nepopravljivu štetu. Čovjek gubi socijalne i radne navike, teško ga je kasnije uklopiti i socijalno rehabilitirati.

Beskućnici su ugavnom prije tog statusa bili podstanari, živjeli su u stanovima s prosječno tri prostorije, prosječne površine 64 četvorna metra. Istraživanje je pokazalo da velik broj njih traži posao, ali da gotovo 80 nikad nije dobilo ponudu za posao. Ispitani beskućnici kao glavni razlog svoje nezaposlenosti naveli su nedostatak poslova u regiji u kojoj žive, ali i stav poslodavaca da ne žele zaposliti beskućnika.

Iz ureda pravobraniteljice poručuju da skrbi o beskućnicima treba pristupiti sustavno te da bi suradnja svih nadležnih tijela na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kao i civilnim organizacijama trebala biti bolja. Broj beskućnika koji je tijekom godine pronašao posao, smješten u socijalne stanove ili uključen u lokalnu zajednicu trebao bi biti pokazatelj uspjeha skrbi o beskućnicima.

"Nažalost, podaci o broju beskućnika koji su u prihvatilištu ili prenoćištu preko godinu dana, govori kako se na tome još uvijek nedovoljno radi. Pri tome je nedopustivo da su u prihvatilištima za beskućnike i osobe s težim oštećenjem zdravlja, posebice korisnici osobne invalidnine i doplatka za pomoć i njegu, koji time nisu zbrinuti na prihvatljiv način", kazala je pučka pravobraniteljica. U Hrvatskoj se ne poštuje zakon čak ni i uspostavljanju obveznih prhvatilišta i prenoćišta, a pogotovo nema nekih drugih mjera poput organiziranog doškolovanja, prekvalifikacije, dnevnog boravka i skrbi beskućnika. Za sustavno rješavanje problema beskućnika potrebno je i donošenje Nacionalne strategije o beskućništvu, zaključila je pučka pravobraniteljica.

Cropix

Hrvatska

beskućnici

beskućnik

pučka pravobraniteljica

Udruga MoSt

Podijeli članak