ANKICA LEPEJ NAKON POSLJEDNJE KEMOTERAPIJE ZA 100POSTO

'Zviždanje se plaća skuplje nego kriminal, ali sve bih opet ponovila'


Sanja Rapaić
18.03.2017.22:50
'Zviždanje se plaća skuplje nego kriminal, ali sve bih opet ponovila'
Slobodna Dalmacija (arhiva)

sažeto

Najpoznatija hrvatska zviždačica Ankica Lepej ovih dana vodi drugu bitku - onu za život

„Završena 36. kemoterapija, nema više uključenja, isključenja i kemotableta uz svaki ciklus, dva tjedna, ukupno 84 - GOTOVO je. Bila je to trka duge dionice koju ne bih mogla svladati bez moje obitelji, posebno mog najdobrijeg Slaveka, mojih prijatelja i vas dragi moji fejsovci koji ste neumorno sa srcem pratili svaku moju etapu“, napisala je na svom Facebook profilu najpoznatija hrvatska zviždačica Ankica Lepej, koja nakon mučne bitke sa sustavom vodi i svoju najtežu bitku – onu za život.

Prošlo je gotovo dvadeset godina od kada se Hrvatskom prolomio jedan od najprodornijih „zvižduka“. Svjesno se izloživši linču, do tada javnosti potpuno nepoznata zaposlenica banke Ankica Lepej otkrila je da je tadašnji predsjednik Tuđman utajio račun na kojem je 239 tisuća njemačkih maraka. Iako je većina građana odobravala taj njen odvažni potez, bilo je i onih koji su tvrdili da je bankarska tajna nepovrediva, te je stoga bankarska službenica trebala ušutkati glas svoje savjesti.

Gubitak posla, neizvjesnost, lavine uvreda i prijetnji

Lepej i njena obitelj ubrzo su se uvjerili da je cijena za zviždanje u Hrvatskoj mnogo veća od cijene za kriminalne radnje, a rate na naplatu dolaze do kraja života i to s visokim kamatama. Gubitak posla, neizvjesnost, stalna borba za golu egzistenciju, lavine uvreda i prijetnji, stres kao sastavni dio života, te zbiljno narušeno zdravlje, sve su to bolne nuspojave odluke jedne žene da želi živjeti čiste savjesti.

Nakon svega što je proživjela u posljednja dva desetljeća, Ankica Lepej nam je u ekskluzivnom razgovoru otkrila kroz što su sve ona i članovi njene obitelji prolazili od 1998. do danas, je li je ikada kontaktirao netko iz obitelji Tuđman, bi li i sada, bez obzira na visoku cijenu, ponovno učinila isto? Vedra i optimistična, unatoč i usprkos svemu, Lepej nam je ispričala i kako je tekla njena borba sa zloćudnom bolešću te što ju još čeka na putu do izlječenja.

„Dala sam prednost svojoj savjesti, a potom mi se život, od mirnog obiteljskog, pretvorio u napeti triler“

„Ono što sam učinila prije 19 godina, nije bio zvižduk, bio je to krik koji se prolomio u vrlo složenim političkim okolnostima kada su tadašnji HDZ i Tuđman pljačkali državu i gazili sve pred sobom. U imovinskoj kartici Tuđman je tada prijavio nekretnine, no bez novca. To mi je bilo sumnjivo te sam pogledala u račune te „siromašne“ obitelji i otkrila da je predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, lagao svom narodu jer je na računima imao novac koji u imovinskoj kartici nije prijavio. Samo dan nakon objave članka o tome u Jutarnjem listu, raspisana je nagrada od milijun kuna onome tko otkrije izvor iz kojeg su procurili podaci o računima obitelji Tuđman.

'Tuđman je svoje pse pustio s lanca i nahuškao ih na mene'

Svojoj odvjetnici Vesni Alaburić odmah sam rekla da se želim prijaviti u centralu Zagrebačke banke kako bih otkrila svoj identitet. Pogledala me i upitala „jesam li uistinu spremna, zdravstveno i psihički, izdržati ogroman pritisak javnosti koji će neminovno uslijediti“. Odgovorila sam da sam spremna. Nisam tada slutila da će se na moju obitelj srušiti tako ogroman pritisak pod kojim smo jedva uspijevali održati glavu iznad površine vode. Da je bio velik političar i velik čovjek, Tuđman me tada mogao zaštititi, no umjesto toga on je svoje „pse“ pustio s lanca i nahuškao ih na mene. Posljedice tog njegovog poteza i danas se osjete, jer su mnogi radnici u Hrvatskoj na poslu izloženi brutalnom mobbingu o kojem se uglavnom ne govori“, kaže Lepej.

Nakon svega što je proživjela otvoreno pita sve nadležne - ako je liječnicima omogućeno da ulože priziv savjesti i ne naprave, primjerice, pobačaj, zašto se i djelatnicima banke ne omogući da, pozvavši se na svoju savjest, razotkriju financijske malverzacije, jer u svakoj uređenoj državi zakoni jednako vrijede za sve.

Iz banke su joj otkaz poslali po dostavljaču

Nakon što je otkrila predsjednikov tajni račun, a potom i svoj identitet, njeni kolege i šefovi u banci bili su, kako kaže, šokirani, ali ne time što predsjednik jedne države ima tajni račun, nego time što se jedna službenica o tome drznula javno progovoriti.

„Direktor i vrh Zagrebačke banke nikada me za sve ove godine, niti jednom nisu pitali za zdravlje niti su mi ponudili bilo kakvu pomoć. Sve što sam dobila od banke u kojoj sam godinama savjesno radila bio je momentalni otkaz koji su mi poslali po dostavljaču. Od tada sam i za sve ostale poslodavce u Hrvatskoj postala „kužna“, a jedini posao koji sam dobila bio je honorarni posao u kolportaži u „Jutarnjem listu“. Nekoliko sam mjeseci u jednoj maloj prostoriji skupljala dnevni utržak od kolportera sve dok psihički i fizički potpuno iscrpljena nisam završila u bolnici“, prisjeća se Lepej ističući kako je nakon afere s tajnim računima nitko od članova obitelji Tuđman nikada nije kontaktirao.

„Kada sam oboljela rekla sam sebi - ovo će biti moja najvažnija i najteža borba, borba za život!“

Svakodnevne visoke doze stresa polako ali sigurno nagrizale su zdravlje i uzimale danak. U siječnju, a potom i u svibnju 2014. Ankica je osjetila prve ozbiljne simptome narušenog zdravlja, zbog čega je, u noći 31. srpnja iste godine, završila u bolnici.

„Te mi je noći moj Slavek rekao - ženo, s ovim se više nije za igrati, idemo u bolnicu. U hitnoj kirurškoj ambulanti na obradu su me primila dva mlada liječnika. Nakon što su obavili pregled na njihovim sam licima vidjela zabrinutost. Pregledi koji su uslijedili odmah nakon toga pokazali su da imam karcinom debelog crijeva. Hitno sam primljena u bolnicu gdje su me zadržali mjesec dana, a dodatnim pretragama je ustanovljeno da je karcinom, osim debelog crijeva, zahvatio i dio jetara“, prisjeća se Ankica koja je zabrinjavajuću dijagnozu prihvatila kao samo još jedan životni izazov.

Odlučila je da se neće predati bez borbe

„Rekla sam sebi da ću prije pojesti to zlo, nego dozvoliti da ono pojede mene. Kada je PET CT pokazao metastaze koje su se proširile na jetra i žuč, 4. rujna 2014. uslijedila je vrlo duga i na sreću uspješna operacija u KBC Merkur. Nakon oporavka, u prosincu sam krenula na kemoterapije, a upravo sam sada, 16. ožujka, završila i posljednju, 36. kemoterapiju. Predstoje mi još snimanja koja će, nadam se, konačno pokazati da sam ponovo potpuno zdrava“, kaže Lepej koja svakodnevno, o svemu što proživljava, piše na svom Facebook profilu dajući time nadu obespravljenima, razočaranima i oboljelima da se, niti u jednoj životnoj bitci, ne treba predati.

„Ne dajte da vas žale i ne slušajte negativna iskustva!“

„Moj suprug je cijelo vrijeme bio uz mene. Ja sam njemu bila oslonac od 1991. kada se borio za svoju Tiskaru u Samoboru, a sada je moj Slavek bio meni najveća potpora. Nije mi dopustio da klonem, uz njegovu sam pomoć ponovno prohodala, no osim kratke šetnje do placa i do bolnica, vrijeme uglavnom provodim kod kuće, u „karanteni“, jer mi je imunitet na „nuli“. Kada živite u četiri zida, Internet i društvene mreže postanu važna spona s ostatkom svijeta. Inbox mi je svakodnevno zatrpan porukama podrške poznatih, ali i nepoznatih ljudi i ta podrška je iznimno važan sastojak u receptu za ozdravljenje koji uključuje borbu, neograničene količine pozitive, povjerenje u liječnike te samodisciplinu.

Moja poruka svima koji trenutno vode bitke s bolešću je – nemojte dopustiti da vas sažalijevaju, ne slušajte loša iskustva, sve negativne stavove zaključajte s tisuću lokota, budite vedri i veseli, kada idete u šetnju ili kod liječnika, uredite se, našminkajte se, neka se vaš pozitivan duh vidi i osjeti na svakom koraku, kod kuće i vani, jer takvim stavovima širite pozitivnu energiju i na ljude oko sebe. Medicina je danas otišla toliko daleko da karcinom više nije bolest od koje se mora umrijeti. Iako ozdravljenje ne dolazi preko noći, treba se ustrajno boriti, jer tko se ne bori taj izgori“, savjetuje ova žena-borac.

Na pitanja smatra li, nakon svega, da je cijena „zviždanja“ ipak previsoka, je li se ikada pokajala zbog toga što se odlučila progovoriti, je li bilo trenutaka slabosti u kojima se pitala „Što mi je sve to trebalo“ te bi li, kada bi mogla vratiti vrijeme, sada postupila drugačije, Ankica Lepej odgovara odlučno, jednom rečenicom – „Nisam se pokajala, naprotiv, učinila bih isto!“

Zaposlenima koji na posao idu s grčem u želucu jer se ne usude progovoriti o malverzacijama koje im se događaju pred očima, poručuje :
„Nikome ne želim da prođe ovo što smo moja obitelj i ja prošli, ali svima vama koji osjećate da morate progovoriti savjetujem – oboružajte se svom potrebnom dokumentacijom i neizmjernom upornošću te odlučno slijedite svoj osjećaj za pravdu.

Ankica Lepej

zviždači

Podijeli članak