Novi hit zagrebačkog HNK

'Ciganin, ali najljepši' tragična je i duboko tužna predstava koja razotkriva koliko smo maleni i licemjerni


Ines Madunić
04.01.2018.19:00
'Ciganin, ali najljepši' tragična je i duboko tužna predstava koja razotkriva koliko smo maleni i licemjerni
Marko Ercegović

sažeto

Ivica Buljan režirao je predstavu prema književnom hitu Kristiana Novaka


Ines Madunić
04.01.2018.19:00

Samo u Knjižnicama Grada Zagreba roman Kristiana Novaka 'Ciganin, ali najljepši' posuđen je prošle godine skoro 2000 puta, kao i njegov prvijenac 'Črna mati zemla'. Novak je, jasno je, trenutno najveća književna zvijezda u Hrvatskoj, da ne kažemo senzacija. Nije zato bilo iznenađujuće kad je HNK Zagreb najavio postavljanje drame po 'Ciganinu, ali najljepšem'. Bila je to jedna od najiščekivanijih predstava sezone, a Ivica Buljan i ansambl Drame HNK Zagreb nisu razočarali.

Novakov roman opsežna je studija o različitosti, drugima i drugačijima, o nama i njima, identitetima, tragediji, ljubavi i strahu. Tri sata na pozornici jedva je dovoljno da bi se ispričale sve priče, na svim razinama na kojima se događaju – društvenoj, lokalnoj, međunarodnoj i duboko intimnoj, spajajući ih sve u jednu golemu tragediju.

Odličan posao odradio je dramaturg Ivor Martinić, zajedno s redateljem Ivicom Buljanom, koji su mijenjali fokus iz jedne priče u drugu, povezujući ih na rotirajućoj pozornici na kojoj se izmjenjuju ljubavna priča raspuštenice Milene (Nina Violić) i Ciganina, ali najljepšeg, Sandija (Filip Vidović), istraga dvostrukog ubojstva koju vode inspektor Bule (Krešimir Mikić) i policijski PR-ovac Plančić (Luka Dragić) te putovanje iračkog Kurda Nuzata (Dušan Bućan) prema Zapadu.

Marko Ercegović

Ono što karakterizira i Novakov roman i Buljanovu predstavu mračna je atmosfera, tamni oblak koji pritišće likove, nešto poput južine koja nam ove zime ne da disati. Osjećaj duboke tuge koja, poput Sandijevog pauka, plete mrežu oko likova i njihove sudbine veže u čvor. Ta se tuga pojavljuje unaprijed, jer znamo da nećemo dobiti sretan kraj. Čak i kad je sve dobro, kad se čini da ide na bolje, nemoguće je izbjeći osjećaj neminovne tragedije, gotovo prokletstva.

Teško je na scenu prenijeti tu atmosferičnost Novakovih riječi, ali Buljan je pokazao da nije ni nemoguće.

Prvi dio predstave utoliko je jači od drugoga; atmosfera straha nije stvorena tragedijom – koja se odigra tek na kraju prvog dijela – nego nizom događaja koji nam je tek daju naslutiti.

Važan dio predstave je jezik. Rijetki likovi govore hrvatskim standardom. Radnja se događa u Međimurju, pa je većina predstave na tom dijalektu – tako govore Milena i drugi stanovnici Sabolščaka, dok Romi iz obližnjeg Bukovog Dola govore miksom hrvatskog i romskog, s jakim naglaskom. Najzanimljiviji je Sandi, koji kombinira romski s međimurskim, a u drugom dijelu predstave, kad komunicira s Japicom (Franjo Kuhar) dok je u komi, koristi hrvatski standard.

Marko Ercegović

'Ciganin, ali najljepši' djelo je koje se bavi pitanjima: Tko ima pravo na sreću i gdje je smije potražiti? Tko je od nas čovjek? Zaslužuju li se tako nazivati Ciganin koji želi živjeti u hrvatskom selu i Hrvatica koja ga voli? Kurd koji gubi svoje dostojanstvo kako bi osigurao preživljavanje?

Kad je čovjek pomiren sa smrću, a nije sa životom, kako ponavlja Sandijeva majka Albina (Alma Prica), koliko taj život vrijedi?

Novakovo djelo zato mora pogoditi svakoga tko dođe s njim u dodir jer postavlja pitanja koja su nam univerzalno bliska, i to ne samo zato što se ovakve i gore situacije događaju geografski blizu nama. Teško je reći kako su predstavu doživjeli oni koji prvo nisu pročitali roman, no i ona sama budi snažne emocije zbog kojih se iz Hrvatskog narodnog kazališta ne odlazi s osjećajem olakšanja.

Marko Ercegović

Ponovno, tragedija je to na više razina, jer pokazuje koliko smo maleni kao pojedinci, kao društvo i ljudi kao takvi. Ne možemo prihvatiti da je netko drugačiji od nas svejedno osoba vrijedna poštovanja, netko tko ima pravo da živi. Ako imaju drugačiju boju kože, mole se drugom bogu, rođeni su u drugoj zemlji, ne pričaju istim naglaskom – oni više nisu mi. I ne samo to, oni nam izazivaju strah, iskonski strah da u njihovoj blizini ni mi više nećemo biti – mi. Zato je lakše odbaciti, osuditi i držati se dalje. Ne možeš se zaljubiti u Cigana; to se ne radi. Čak ni kad je najljepši.

kultura

kazalište

predstava

HNK Zagreb

Hrvatsko narodno kazalište

Ciganin ali najljepši

Podijeli članak