Vodoinstalater klima uređaja, poznatiji kao kantautor, DJ, radijski voditelj i novinski kolumnist, koji je na početku karijere medijsku pažnju plijenio ponosno ističući kako je ljepši i od Brada Pitta, ovog vikenda slavi tridesetu obljetnicu svog glazbenog rada. Opatijac, koji se diči time da je upravo on prvi politički uhljeb u Hrvatskoj, a čije ime u prijevodu znači Munja, i sam se čudi da je već toliko prošlo.
- Ni sam ne vjerujem da u subotu, 14. listopada, u zagrebačkom Saxu slavim trideset godina karijere. No, kako sam u fazi da moram razmišljati je li se nešto dogodilo 1989. ili 1999. godine, jer kad prođe toliko godina o nekim stvarima moraš malo razmisliti, onda je očito da su tri desetljeća na sceni ipak tu - kroz smijeh kaže Dražen Turina Šajeta (51) koji će u Saxu upriličiti pravu glazbenu feštu.
- Odabrao sam Sax jer tu toliko često nastupam da skoro već i režije plaćam. Na taj klub gledam kao na svoj zagrebački dnevni boravak. Od početka svoje karijere obožavam klupske prostore, premda sam nastupao i na trgovima, karnevalima, dočecima novih godina, a u zadnje vrijeme nastupam i na svadbama, jer me zovu ljudi koji su rasli uz moje pjesme i sad je došlo vrijeme da se žene... Ali, kad se podvuče crta, klubovi su mi najdraži prostori. Tamo sam uostalom i počeo: u riječkom Palachu, klubu u koji sam prije tog svog prvog nastupa godinama izlazio, gledao bendove na pozornici i maštao o tome kako ću i ja jednom tamo nastupati. I to se onda napokon i dogodilo 1989. godine kada sam se na binu popeo s grupom ‘Full neviđeno‘, na riječkoj gitarijadi. Svirali smo neke moje pjesme i pjesme mog prijatelja Denisa Prtenjače (nećak književnika Ivice Prtenjače). Jedna od tih skladbi bila je i ‘Anarhija va poljanah‘ koju sam napisao u osmom razredu osnovne škole i još uvijek je tražena na koncertima. Često je izvodim i s grupom ‘Shaiones‘, tribute bendom koji moje pjesme izvodi u punk maniri, jedinim na svijetu koji nastupa s originalnim pjevačem, odnosno, sa mnom - napominje slavljenik, i nastavlja:
- Može se, dakle, reći, da sam se u klubu i odgojio, pa je red da i ovaj okrugli rođendan proslavim na mjestu koji ima samo jedan problem: onaj stup, oko kojeg se uvijek ‘pletem‘. Ali, nešto, svjestan sam, mora držati zgradu, pa pozivam sve da dođu na feštu jer bit će veselo i dobro - govori kantautor s Kvarnera, čija je grupa osnovana 1993. u Opatiji i jedna je od najistaknutijih predstavnika legendarnog ča-vala.
Sve je krenulo kada je Šajeta početkom 90-ih osnovao sastav ‘Yars‘ u kojemu vrlo brzo počinje pisati skladbe na čakavštini. Slijedi bend ‘Šajeta & Capra d‘oro‘, koji ubrzo mijenja ime u Šajeta što na čakavštini znači ‘munja‘. Ime je glazbenik odabrao jer uvijek kasni, pa su mu prijatelji znali govoriti ‘pasal si k‘o šajeta‘. Do sada su izdali šest albuma: ‘Čestitke i aplauzi‘ (objavljen 1994., a nazvan po Šajetinom običaju da čestita publici što je došla na sjajan glazbeni događaj, tj. njegov koncert), ‘Blues berača šparuga‘ (1996.), ‘Božja beseda i vražje delo‘ (dvostruko izdanje, 1997.), ‘Istradamus vulgaris‘ (2000.), ‘Doba vodenjaka‘ (2003.) i ‘Kope i špade‘ (2007.). Skladbe sa svih tih albuma čut će se i u subotu.
- Meni je zapravo problem koju pjesmu ne odsvirati - smije se Šajeta, čiji bogati opus krase mega hitovi poput ‘Party za ekipu‘, ‘Leteća Barbara‘, ‘Evergreen‘, ‘Moji koraki‘... Njegovi nastupi, kažu brojni obožavatelji, uspješna su mješavina odličnog stand-upa i koncerta, a on ističe kako nema nikakve posebne pripreme za koncerte, pa tako ni za ovaj u Zagrebu.
- Ljeto za nama bilo je udarničko, pa mi ne treba dodatna gimnastika. Umjesto toga više razmišljam o tome što ću odjenuti. Mijenjao sam svoj modni stil kroz protekla desetljeća, a kako sam uz brojne koncerte proteklih mjeseci dva puta za potrebe HRT-ovog dokumentarnog serijala ‘Planine‘ prošao Učku uzduž i poprijeko, sad sam dotjerao liniju i mogu stati u odjeću koju sam nosio i prije trideset godina, pa tako i u odijelo od mog tate koje je nosio na vjenčanju s mojom mamom, a kojeg sam već odjenuo za snimanje spota za pjesmu ‘Evergeen‘. Nije to sve: ponovo mogu stati i u odijelo mladog Elija Piska koje sam prisvojio još dok sam snimao spot za pjesmu ‘Party za ekipu‘ - otkriva glazbenik koji je na scenu stupio koncem osamdesetih, dok je još radio kao cjevar u riječkom brodogradilištu ‘3. maj‘, u kojem su, otkriva nam, svojedobno radili i Prlja iz Leta3, Sandro Bastijančić, Zoff iz ‘Grča‘, pa Šajeta ističe kako je to zapravo rockerska firma. S Yarsima je svirao do 1992., kao predgrupa mnogim bendovima poput ‘Leta 3‘, KUD Idiota, te legendarnog Francija Blaškovića, Šajetinog generalnog uzora.
- Ljudi ponekad misle da volim Arsena, Predina ili Balaševića. I to je točno, volim ih. Volim i našu veliku pjesnikinju Alku Vuicu, čijim se pjesmama klanjam, za razliku od onih Vjekoslave Huljić koja svoj ‘minus i plus, Amer i Rus‘ navodno piše tako što o stihovima razmišlja dok miješa šalšu, pa često razmišljam o tome kakva je ta šalša, kakva su to isparavanja... Ali, predmet mog slijepog obožavanja je Franci Blašković. No, vratimo se na početke, na 1992. kada sam iz ‘3. maja‘ otišao u vojsku i u Pazinu u vojsci (bio sam tri mjeseca u Puli, ostatak u Pazinu jer je HV zaključila da možda nije dobro da idem u rat, što je ok, jer nisam neki ratnik, ali sam zato sudjelovao u brojnim humanitarnim akcijama), dok sam dolazio doma na vikende, snimao sam materijale za moj prvi album s bendom što smo ga nazvali ‘Šajeta & Capra d‘oro‘ (munja i zlatna koza). Ime smo odabrali upravo pod Francijevim utjecajem, jer je on u to doba nastupao odjeven kao indijanac, pa sam i ja htio biti neki ‘Bik koji sjedi‘. Po povratku iz vojske održali smo 14. kolovoza 1993. ekološki koncert ‘Pazinska jama više nije sama‘ na kojem su nastupali punk bendovi u namjeri da se probudi svijest da se jama očisti od smeća. Na tom koncertu izveli smo pjesme koje su se kasnije našle na mom prvom albumu i to je moj prvi javni nastup pod imenom Šajeta te početak storije koja traje već trideset godina - priča glazbenik, koji u svom opusu ne pjeva samo o ljubavi, nego i o bespravnoj gradnji, ima i politički provokativne pjesme... Samog sebe naziva prvim uhljebom u Hrvatskoj.
- Tata je prije tri desetljeća na moj glazbeni rad gledao kao na hobi i bio je jako za to da ostanem u ‘3. maju‘, gdje je posao, barem tada, bio siguran. No, meni je postao problem dolaziti u brodogradilište na smjenu nakon što sam dobar dio noći proveo na nekom koncertu, da bi stvar riješio Ivan Jakovčić koji je rekao: ‘Pa mi ćemo te zaposliti‘. Ja sam svim srcem bio uz IDS, puno sam nastupao za njih (prvi honorar za nastup nisam ni tražio, nego sam umjesto toga molio da me upoznaju s Francijem koji je tada isto nastupao za IDS), pa sam tako naposljetku, zahvaljujući vezi, dvije godine proveo i kao referent protokola u IDS-u, odnosno uhljebio sam se - prisjeća se Šajeta, koji je potom otvorio CD shop koji je neslavno propao, da bi se nakon toga potpuno posvetio glazbi i već trideset godina izvodi isključivo svoje autorske pjesme.
- Nije lako postati popularan. Ali ako si dovoljno originalan, uspjet ćeš. Ja sam htio biti zvijezda koja pjeva svoje pjesme, stiskao sam na tome da te pjesme budu drugačije, originalne, da u njima govorim u temama koje drugi nisu obradili, pa onda pjevam i o stjuardesama, rudarima, šparugama, terasama na kojima je nastupao Ivo Robić, lovranskim črešnjama... Zbog svega toga volim reći da imam četiri zanimanja: ja sam kantautor, DJ i voditelj (jer znam najaviti i svoju pjesmu i kozu na izboru za najljepšu kozu), radijski voditelj, kolumnist (trenutno radim u listu ‘Opatija‘ koji izlazi na čakavštini, a odgovaram tu i na upite starijih gospođa koje mi pišu pisma rukom). Sva ta četiri zanimanja radim tako da sam Šajeta, jer ja ne znam pjevati back nego samo lead vokale - kaže tata čiji se 14-godišnji sin Zvane uvrgao na njega. Kad svi idu desno, Zvane će na lijevo, kaže Šajeta, koji je ponosan na to što mu sin sluša ‘Nirvanu‘, ‘Radiohead‘...
Može li se od glazbe živjeti u Hrvatskoj?
- Dragi moji ljudi, može se živjeti od svega. Ja za sebe kažem: ne znam strane jezike, ne znam baratati bušilicom, pa zanimanju sam vodoinstalater klima uređaja, ali ja sam prije svega Šajeta, i to najbolji Šajeta u Hrvatskoj. U našoj zemlji ima barem dva milijuna ljudi koji pjevaju bolje od mene, ali nisu Šajeta od 0 do 24 i to ih ne bi činilo sretnima. Ja nemam svojih skladbi koje ne volim pjevati, ja sve svoje pjesme obožavam, ja potičem publiku da mi plješće kako bih nahranio svoj ego, jer ja samog sebe iskreno volim. Ja sam kantautor, ja imam stav, ja vjerujem u to što pjevam. Je li mi žao zbog nečega u proteklih 30 godina? Da, mislim da sam trebao dati neku dobru donaciju HDZ-u. Red bi bio, jer sam prvih pet godina proveo zarađujući pjevanjem skladbi koje se njima nisu nimalo dopale - i to u vremenima kada je to bilo jako skupo - poput ‘Vange‘ koju sam napisao inspiriran slikom u kojoj Tuđman, nakon mita o Titu koji je mandarine ubrane svojom rukom dijelio djeci, također počeo brati mandarine na Brijunima, za koje sam poslije često pitao i Stipu Mesića, kojem sam pak posvetio pjesmu ‘Party za ekipu‘ - kaže Šajeta.