Operna diva Martina Tomčić, koju nedjeljom gledamo kao vokalnu trenericu natjecatelja showa Nove TV "Tvoje lice zvuči poznato", otkriva što je kod kandidata showa može izbaciti iz takta, kako se sama nosi s kritikama, te priznaje da je vrlo romantična osoba.
Mnogi gledatelji koji prate show "Tvoje lice zvuči poznato" smatraju da je žiri previše blagonaklon, odnosno da u ovoj priči fali argumentirane kritike po kojoj ste vi bili poznati u showu "Supertalent". Što kažete na to?
- Istina je u očima gledatelja, odnosno svakog od nas. U žiriju ovakvih emisija ljudi su odabrani prema svom "backgroundu", statusu koji uživaju u javnosti, kao i svom obrazovanju i djelovanju koje im daje legitimitet javno se očitovati. Mislim da je ključni odgovor na ovo pitanje taj da se tu radi o dva različita formata. "Supertalent" je natjecateljski show koji kao takav u sebi sadrži i element eliminacije. S druge strane, "Tvoje lice zvuči poznato" jest show humanitarnog karaktera, svaka emisija završava plemenitom gestom u sklopu koje pobjednik osvojeni novac poklanja nekoj od udruga. Uz to, u tom formatu imamo osam natjecatelja koji su od prve do posljednje emisije s nama, pri čemu ulažu ogromni trud u ono što rade.
Ipak, zbog čega se članovi naših žirija često ustručavaju reći svoje mišljenje o nekom nastupu dok u stranim inačicama sličnih formata članovi jasno i glasno ističu ono što im se ne dopada? Boje li se "naši" da se nekom ne zamjere?
- Ne znam na koje se strane formate referirate. Ako pričamo o Britancima, oni imaju specifičan način humora i argumentiranja. Možemo povući paralelu i s našim istočnim susjedima u Srbiji u čijem se televizijskim formatima na jedan specifičan, po meni i neprihvatljiv, način razgovara s kandidatima. Svaki narod nosi svoju karizmu, svoj temperament i način ophođenja, a žiri je dio tog naroda. Što se tiče toga da se članovi žirija možda boje da se nekom ne zamjere, vjerujte, ja se toga nikad nisam bojala. Meni je bitno da se ugodno osjećam u svojoj koži, da se budim mirne savjesti, dakle, da govorim istinu i ono što stvarno osjećam.
Kako se vi nosite s kritikama?
- Kritike su oduvijek sastavni dio mog života. Zahvaljujući svom poslu izložena sam javnom mnijenju, ljudi valoriziraju umjetničku vrijednost moje glazbene izvedbe i po tome nisam u drugačijoj poziciji od drugih, jer kritiziraju se i tete u vrtiću, i poštari... Kritika je prisutna u našem životu, pitanje je samo kako je kritika dana, te samog našeg doživljaja te kritike.
U showu radite kao pjevačka mentorica. Na čemu najviše radite s kandidatima?
- Ivana Husar i ja ispred škole pjevanja Husar - Tomčić u kratkom vremenu znamo kako doći do željenog cilja koji je u ovom showu ponekad malo neodrživ na duge staze, što znači da kandidate iz tjedna u tjedan osposobljavamo na različite načine. To nije lagan ni ležeran posao, na nama je velika odgovornost jer moramo s velikim poštovanjem pristupati vokalnom instrumentu svakog natjecatelja u smislu da se on ne ošteti zbog prevelikog napora.
Što vas pri ovom poslu najviše može izbaciti iz takta: kašnjenje na probe, nenaučen tekst pjesme, olako pristupanje poslu...?
- Točno tim redom! (smijeh). Mada, toga je sve manje i manje.
S kojim ste kandidatima kao pjevačka mentorica najzadovoljniji?
- Ne volim nikog isticati, jer je to nezahvalno i neprofesionalno. Reći ću vam da sam najzadovoljnija s kandidatima koji dolaze na vrijeme na probe, nauče tekst pjesme i profesionalno pristupaju poslu.
Dugo vas nije bilo na sceni, a onda ste se vratili s "Ivicom i Maricom" i "Samsonom i Dalilom". Je li vam teže bilo ući u lik Vještice ili Dalile?
- Mene, istina, dugo nije bilo na opernoj sceni, ali u tom periodu koncertni podij ostao je dio mog života. U tom razdoblju bila sam posvećena radu u školi pjevanja Husar - Tomčić, kao i odgoju djece koja su se sad već osamostalila, stala "na svoje noge"... Sada se, nakon svega, ponovo uzburkala moja strast prema prikazu opernih likova na sceni. Došao je poziv iz HNK Osijek i Zagrebačke filharmonije, a ja se već dvije godine vraćam u pjevačku opernu kondiciju, što je opsežan i dugotrajan proces. Iza mene je već premijera "Ivice i Marice"' i lika Vještice, dijametralno suprotnog od Dalile čija će premijera tek uslijediti u Osijeku. Meni je svaka uloga podjednaki izazov. U svakoj ulozi pronalazim dijelove sebe, kao i dijelove koji nisu dio mene, ali ih isprovocira glazbeno-dramaturška situacija na sceni. Ja znam da će neki gledatelji komentirati to što sam ja Vještica u predstavi, no, ova vještica u ideji redateljice Petre Radin je jedna horor vještica za koju sam inspiraciju tražila u svakodnevnim opasnim situacijama za djecu ovog doba. Tu djecu treba osvijestiti i reći im da svatko tko ima bombon u ruci nije nužno dobronamjeran. S Vješticom sam se, dakle, bavila iz cipela majke i pedagoga koji radi s djecom. Dalila mi je puno bliskija, jer tu se radi o priči koja ima podnaslov ljubav. Redatelj Robert Bošković rekao je da svojom režijom želi braniti ljubav i ja sam u cijelom procesu stvaranja slijedila tu misao. Romantični moment Dalile bio mi je vrlo drag i jedva čekam premijeru koja se zbog korone više puta odgađala.
Na koji način u ovim vremenima koja su posebno teška za kulturu uspijevate ostati optimist?
- Ja sam općenito optimist, u svakoj situaciji vidim tračak nade i svjetlosti, pa tako i sada vjerujem da je ovo trenutna situacija, lekcija iz koje čovjek može i treba izvući lekciju u smislu toga kako smo živjeli prije, što nam je sve bilo moguće i što smo sve uzimali zdravo za gotovo. Sve su to poruke koje nas, ako ih usvojimo, mogu pokrenuti da iz svega ovog što nas je zadesilo izađemo kao bolji, zahvalniji i ponizniji ljudi.
