100posto intervju

GusGus: 'Osjećaj koji ti daje analogni zvuk ponekad je jednak seksu!'


100posto
07.12.2017.15:10
GusGus: 'Osjećaj koji ti daje analogni zvuk ponekad je jednak seksu!'

sažeto

Porazgovarali smo s Biggijem nakon odrađenog koncerta GusGus-a u Tvornici kulture


100posto
07.12.2017.15:10

GusGus je u Zagreb stigao s najnovijim albumom 'Lies Are More Flexible', a uz svoje najpoznatije hitove, premijerno su u Tvornici kulture izveli i nove singlove s najavljenog izdanja. GusGus su miljenici svake publike koja voli ples i elektroničku glazbu s umjetničkim štihom, kao i uzbudljive live nastupe. Poznati su po eklektičnom zvuku i nekonvencionalnoj fuziji techna, trip-hopa i housea, uspješno ukomponiranoj s drugim glazbenim žanrovima.

Surađivali su s nekim od najpoznatijih imena elektro i pop scene, među kojima su i Björk, Roisin Murphy, Depeche Mode i Sigur Ros. Nastali su 1995. godine u Reykjaviku kao umjetnički kolektiv. Dosad su izdali devet studijskih albuma, od kojih je najveći uspjeh ostvario 'Arabian Horse' iz 2011. godine.

Kako je sve počelo ali i kamo ide otkrio nam je Birgir Þórarinsson aka Biggi u intervjuu koji čitate u nastavku.

Inicijalno GusGus je osnovan kao filmski i glumački kolektiv. Recite mi nešto više o tim danima i kako je sve evoluiralo u glazbu. Pomažu li vam film i gluma i danas kako biste svoje koncerte učinili još boljima? Mislite li da je audio komponenta nastupa uživo odvojiva ili neodvojiva od one vizualne?

Sve je počelo s grupom ljudi koji su radili na kratkometražnom filmu 'Zadovoljstvo' (Nautn). Siggi je bio jedan od dvojice koji su ga režirali, a Daniel je igrao glavnu ulogu. On je tada već bio dio pop/rock benda koji je na našem malom otoku Islandu bio izuzetno popularan. I Siggi je bio u malom indie rock bendu, a tada su shvatili da većina glumaca u filmu istovremeno i pjeva u raznim glazbenim sastavima pa su odlučili snimiti soundtrack za 'Zadovoljstvo'. Daniel je htio ići u smjeru elektroničke glazbe te se na taj način odvojiti od svojih pop/rock korijena ali nitko od ostatka filmske ekipe nije imao ideju kako se približiti tome glazbenom žanru. Tada je druga polovica redateljskog dvojca, Stefan, predložio da kontaktiraju njegovog prijatelja Biggija iz benda Tworld kako bi im pomogao u produkciji pa me tako Daniel nazvao i došao poslušati stvari od Tworlda nakon čega mi je predložio da im se priključim na njihovom soundtracku. Tako je sve počelo ali je ubrzo nakon što je film završen fokus postao sam bend, a nakon što je izdavačka kuća 4AD iz Engleske izrazila želju taj album objaviti na svjetskoj razini može se reći da smo i mi pokrenuli GusGus. Dakle cijela stvar je inicijalno bila dio tog 'filmskog paketa' da bi nakon toga fokus s filma bio preusmjeren na bend. Vizualan dio cijele priče i dalje nam je bitan ali bez obzira na to sviramo dosta koncerata bez ikakvih vizualnih podražaja iako s najboljim majstorom svjetlosnih efekata na Islandu.

Ako se ne varam kroz GusGus je ukupno procirkuliralo čak 14 ljudi. Naravno, vas ste dvojica (Daníel Ágúst Haraldsson i Birgir Þórarinsson) više-manje neka konstanta. Kako su svi oni utjecali na zvuk i koncept samog kolektiva? Kakvi su vaš zvuk i stil sada u usporedbi s onim prije?

Daniel je napustio GusGus 2000. kako bi se posvetio svom samostalnom albumu ali nam se ponovno priključio 2007. godine. Sve su te promjene naravno utrle put kojim smo krenuli pogotovo s obzirom na to da smo u periodu od 2000. do 2007. radili s drugim pjevačem. GusGus priča zapravo se može podijeliti na tri dijela: 90-e kada smo semplirali break up beatove (neki su nas u tom periodu čak nazivali triphop bendom iako se to odnosilo na samo neke naše pjesme), nakon toga uslijedilo je razdoblje od 2000. do 2007. kada smo brijali na pre-party housy, girl punk soul osamdesete i onda period od 2008. nadalje kada smo se pronašli u dubljim techno 'vibrama' i sofisticiranijem građenju zvuka. A kako zvučimo danas u odnosu na ono prije? Pa vrlo različito...

Na koji način donosite odluku o tome s kojim ćete izdavačem potpisati ugovor? Vjerujem da je ta odluka danas puno teža nego što je bila prije 20 godina...

Da, danas je situacija u izdavačkoj industriji pa samim time i u izdavačkim kućama dosta zahtjevna. Mislim da je za izvođača izuzetno bitno da se veže uz label koji mu pruža kreativnu podršku te vodi računa o samom poslu, a pogotovo o definiranju pa nakon toga i provođenju promocije i distribucije. Glazbenici nikako ne bi trebali biti sami svoji glasnogovornici kao ni prodavači. Ono što ja želim je fokusirati se na glazbu i ostalima prepustiti da vode brigu o svemu ostalome. Naravno, novac koji izdavačima pristiže od prodaje i izvođenja glazbe je ograničen pa se tako i oni sami bore s tržištem koje je u današnje vrijeme poprilično okrutno.

Opće je poznato da ste oduvijek vjerni analognom zvuku. Zašto je tome tako?

Jednostavno volim sve te gumbe i interakciju s kvalitetnim modularnim sintevima - taj me osjećaj istovremeno ispunjava i jako je intiman. Ponekad je skoro pa jednak seksu. Taj moment modularnog pruža toliko beskonačnih mogućnosti, a sustav koji ja imam omogućava mi da istražujem uzorke i zvukove koje 'normalni' sintevi, a posebno oni 'meki', nikada neće moći proizvesti.

Što možemo očekivati od vašeg novog albuma ‘Lies Are More Flexible’? Kako je tekao cijeli proces njegovog nastanka? Ime albuma je također dosta zanimljivo...

Novi materijal protegnut će se na dva albuma: 'Lies Are More Flexible' koji izlazi u veljači i onaj koji planiramo izdati na jesen iduće godine. Dopustili smo si da nas preuzme zvuk novog vala elektroničke glazbe ranih 80-ih. Dakle tu su strukture akorda, arpeggio (poseban način 'razlomljenog' izvođenja akorda) i sam stav koji vuku utjecaj tog doba pa tako, primjerice, i Italo disco. A ime 'Lies Are More Flexible' je zapravo refleksija ovog našeg vremena u kojem su mišljenja jednaka dokazanim činjenicama a sve je zajedno rezultiralo općim neznanjem i odlukama donesenim temeljem tog neznanja diljem svijeta. Osim toga odnosi se i na laži koje govorimo sami sebi kako bi nam život bio podnošljiviji i kako bismo sami sebe opravdali ovom svijetu koji propada.

Tko je zadužen za vaš vizualni identitet. Je li vam i taj dio prezentacije jednako važan kao i onaj glazbeni?

Naš prijatelj Gabriel trenutno je zadužen za naš vizualni identitet koji nam je važan ali smo primarno ipak fokusirani na glazbu.

Čime se bavite osim glazbom? Imate li neke druge poslove i projekte na kojima radite ili je glazba uključena u baš svaki dio vaših života?

Sada se sve svodi isključivo i samo na glazbu.

Island je u zadnjih par godina izuzetno popularna turistička destinacija u Hrvatskoj. Ljudi ga posjećuju, a i mnogi filmovi upravo s Islanda prikazuju se na našim filmskim festivalima. Osjećate li i vi tu turističku 'vibru'? Kakav je Island po pitanju glazbe i života općenito? Navedite jednu dobru i jednu lošu stvar vezanu uz islandski mentalitet koji je, koliko čujem, poprilično jedinstven.

Turizam je na Islandu zadnjih godina u eksponencijalnom rastu. To se jednako osjeti u centru grada kao i na islandskim autocestama. Ipak, u dijelu u kojem ja živim situacija je srećom drugačija, a vrijeme uglavnom provodim u blizini svoga doma ili studija kada nisam na turneji. Ono što me možda najviše smeta vezano uz islandski mentalitet su ljudi koji se stalno žale na naše političare, a ponovno ih svojim glasovima dovedu na vlast iako smo zadnjih godina imali puno dobrih novih političkih stranaka i lidera za koje se moglo glasovati.

Nedavno ste svirali u Šibeniku, a ni ovo vam nije bio prvi koncert u Zagrebu. Svirali ste i u Rijeci... Vjerojatno postoji neki razlog zbog kojeg nam se često vraćate - u čemu je naša tajna?

Tajna je u našim fanovima koji dolaze na naše koncerte. Isto tako mislim da se sve svodi na to da GusGus na pozornicu donosi jednu od najboljih live zabava elektroničke glazbe.

Budući GusGus planovi…

Izdati novi album u veljači, dovršetak idućeg prije ljeta, turneje i nakon toga iduće zime krenuti u istraživanje novih utjecaja kako bismo krenuli stvarati nove albume. Osjećam kako bi se na našim idućim izdanjima mogle pojaviti neke ambijentalne brakes 'vibre' iz 1993. godine koje samo što se nisu probile na površinu...

GusGus