Premijerno izveden 'Staging a Play: Tartuffe'

Koreograf Matija Ferlin: Plesom želim nadići komunikaciju riječima


100posto
05.12.2017.16:00
Koreograf Matija Ferlin: Plesom želim nadići komunikaciju riječima
Jelena Janković

sažeto

Ferlin kaže da je ova Molierova drama bila velik izazov jer se temelji na 'čistom dijalogu'


100posto
05.12.2017.16:00

Nakon premijere u Svetvinčentu, "Staging a Play: Tartuffe", nova predstava koreografa i redatelja Matije Ferlina u produkciji i izvedbi Zagrebačkoga plesnog ansambla premijerno je izvedena sinoć u Zagrebu, u Zagrebačkome kazalištu mladih.

Nakon izuzetno uspješne inscenacije drame Staklena menažerija Tennesseeja Williamsa 2015. godine, koja je funkcionirala kao osnova za kreiranje prvog rada iz ciklusa Staging a Play, Matija Ferlin nastavlja istraživati područje između tjelesnog izričaja/pokreta i konvencija kazališnog jezika. U drugom radu iz spomenutog ciklusa Ferlin se posvetio jednoj od najpoznatijih svjetskih komedija, Molièreovoj Tartuffe.

"Nakon rada s tako visoko definiranom dramom poput Staklene menažerije, odlučio sam se uhvatiti ukoštac s komadom koji je sastavljen od 'čistog dijaloga'. S obzirom na to da sam s Molièrovom komedijom bio dobro upoznat, Tartuffe se 'nametnuo' kao logičan izbor. Drugi bitan element tog izbora bila je i snažna obojenost Molièrova jezika, odnosno prijevoda Vladimira Gerića kojim smo se u ovom projektu koristili. Taj bujan, kićeni stih, nakon Williamsovog realizma, bio je poseban izazov s obzirom na osnovnu postavku komada prema kojoj smo sve riječi 'preveli' u pokrete", kaže Matija Ferlin.

Jelena Janković

Scenografiju potpisuje Mauricio Ferlin, glazbu Luka Prinčič i Matjaž Predanič, dramaturgiju Jasna Jasna Žmak, kostimografiju Matija Ferlin i Desanka Janković, a oblikovanje svjetla Saša Fistrić. Predstavu izvode Petra Chelfi, Andreja Jandrić, Domagoj Janković, Darko Japelj, Sintija Kučić, Marin Lemić, Roberta Milevoj, Petra Valentić i Kasija Vrbanac.
U skladu sa specifičnom poetikom koju je Ferlin dosad razvio u svom radu na drugim projektima, modus njihove inscenacije u okviru serije Staging a Play dovodi pod znak pitanja same temelje na kojima se koncept inscenacije u dramskom diskursu interpretira.

Konkretnije, to u ovom slučaju podrazumijeva prenošenje dramskog predloška iz tekstualne u koreografsku domenu. Još konkretnije, verbalne replike zamijenjene su ovdje
fizičkim vokabularom, a dramski se tekst, umjesto kao tekstualni predložak, koristi kao slojevita koreografska partitura. Zadržavajući čitavo vrijeme izvedbe svih devetoro izvođača, koji plešu tijekom svih pet činova, Ferlin je kreirao kompleksni izvedbeni aparat u kojem su tijela u prostoru jedini nositelji narativa, koji za vrijeme izvedbe neprestano premješta između pokušaja dekonstrukcije i pokušaja rekonstrukcije.

"Proces je bio intenzivan i zahtjevan jer sam i prije početka odlučio da će u mojem čitanju komada svi likovi neprestano biti na sceni, za razliku od originala u kojemu nikada nisu svi istovremeno prisutni. To je tek jedna od čvrstih formalnih odrednica koje sam postavio kao ishodišne i koje su velikim dijelom odredile tijek ostatka procesa. Svaka od tih formalnih odluka nastala je kao posljedica toga što se, svaki put kada na sceni radim s dramskim tekstom, volim vratiti nekoliko koraka unazad, detektirati sve one elemente koji se u vezi teksta uzimaju zdravo za gotovo i onda ih dovesti pod znak pitanja, promotriti iz drugog ugla. Tako je bilo i u ovom slučaju i to je značilo da me, više od one radnje koja je u prvom planu, koju svi znamo sa satova lektire, zanima što se sve nalazi 'iza' teksta koji likovi izgovaraju. Zanimalo me pronaći dubinske slojeve same drame. Zato su na sceni ovdje čitavo vrijeme aktivna najmanje dva plana izvedbe, gledateljima je tako ponuđeno bogatstvo čitanja, a proces koreografiranja bio je samim time puno zahtjevniji", dodaje Ferlin.

Jelena Janković

Angažirajući sofisticirani koreografski mehanizam koji je razvijao i u prethodnim projektima, Ferlin ga u ovom projektu mjestimice sudara s koncizno razrađenim koreografijama koje, s gotovo konstruktivističkim kostimima, dramskom predlošku pridaju novi sloj začudnosti te tako otvaraju dodatne mogućnosti njegove inscenacije i interpretacije.

"Naša kazališna tradicija opterećena je tekstom i raznim načinima njegove interpretacije, a to opterećenje dolazi iz šire opterećenosti naše kulture verbalnošću i racionalnošću koju ona nosi, i normalno je da se onda sve to prenosi i na gledatelja. Ali, umjesto pobune koja bi dovela do eliminacije teksta, u svojem radu odabirem put koji uz tekst želi afirmirati i tijelo, put u kojem ima mjesta za oboje. A to znači da, umjesto slijepog manifestiranja verbalnog sadržaja, želim otvoriti prostore za one elemente komunikacije koje riječi ne mogu obuhvatiti, koje im izmiču, koje ih nadmašuju", zaključuje Ferlin.

Projekt je nastao u produkciji Zagrebačkog plesnog ansambla i suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih i Istarskim narodnim kazalištem - Gradskim kazalištem Pula. Nakon
izvedbi u prosincu, nove izvedbe slijede 4. I 5. siječnja 2018. u Zagrebačkome kazalištu mladih.

kazalište

predstava

premijera

ples

Matija Ferlin