100posto intervju

Riječki bend The Black Room je upravo izbacio sjajan novi album, evo zašto ga vrijedi poslušati


Vid Barić
11.01.2018.12:20
Riječki bend The Black Room je upravo izbacio sjajan novi album, evo zašto ga vrijedi poslušati
TBR Promo

sažeto

Prvi album benda 'In This Town Lies a City' je bio odlično prihvaćen, kako od strane publike tako i od kritike, čime su se dečki istaknuli kao jedan od novih kvalitetnih bendova koji izlazi s pomalo umorne riječke rock scene. Riječani su upravo izbacili novi EP naziva 'After Dark', porazgovarali smo o tome s frontmanom Jakovom Katalinićem


Vid Barić
11.01.2018.12:20

The Black Room je rock bend iz Rijeke osnovan 2014. godine. Jakov Katalinić i Leo Ventin su zaduženi za vokale i gitare, bubanj rastura Ivan Ritoša. Njihov debi album izašao je u ožujku 2016. godine pod nazivom "In This Town Lies a City" te se glazbeno oslanjao na tamniji prizvuk blues rock i garage rock bendova, kao i na neopsihodeliju iz 80-tih i 90-tih godina.

Album je bio odlično prihvaćen, kako od strane publike tako i od kritike, čime su se dečki iz The Black Rooma istaknuli kao jedan od novih kvalitetnih bendova koji izlazi s pomalo umorne riječke rock scene. Pedesetak nastupa diljem Hrvatske i Slovenije, sviranje na najvećim regionalnim festivalima (INmusic, Indirekt…) ostavili su poseban trag na bendu, a u prvoj polovici 2017. nastupaju i kao predgrupa američkom bendu Wovenhand u Riječkom pogonu kulture. Njihov singl "Closer" može se pronaći na soundtracku filma "Fuck Off I Love You" redatelja Anđela Jurkasa.

U jesen 2017. nastupaju na Waves Vienna i Budapest (BUSH) festivalima, jednim od najvećih glazbeno-konferencijskih festivala u Europi.

Dečki su upravo izbacili novi EP, porazgovarali smo s Jakovom

Novi EP riječkog benda izašao je u siječnju 2018. godine te predstavlja recentni presjek njihovog rada. Produciran od strane Mateja Zeca (Let 3), EP ''After Dark'' donosi četiri nove pjesme. Tamnom, pomalo melankoličnom ali i energičnom zvuku i atmosferi s prvog albuma dečki su pridodali i nove utjecaje synth-popa te trip-hop žanrova. Očito je kako četiri godine od prvoga okupljanja bend pristupa drugačijim metodama snimanja i stvaranja pjesama s kreativnijim, kompleksnijim i zrelijim odmakom, i nije pretjerano reći kako novi EP s najavnim singlovima "Ready To Go" i "Eye For An Eye" predstavlja korak dalje na još jednu višu razinu. O bendu, Rijeci, glazbi te rock and rollu smo popričali s gitaristom benda i vokalom, Jakovom Katalinićem.

TBR Promo

U 2016. godini izdali ste vrlo hvaljen album prvijenac, ako mogu reći sjajnog naslova "In This Town Lies A City". Što se od tada promijenilo za bend?

Pa možemo reći da se dosta toga promijenilo od njegovog izdavanja. Otvorile su nam se razne prilike za nekim stvarima koje nismo mislili da bi se mogle dogoditi tako brzo. Zasvirali smo na nekim većim festivalima u Hrvatskoj a prošle godine nam se pružila prilika da otvaramo koncert benda Wovenhanda u Rijeci. Također smo krajem 2017. nastupali na glazbenim konferencijama u Beču i Budimpešti. Puno nam je u svemu tome pomogla i Distune Promotion ekipa iz Rijeke koji trenutno jedini rade na promociji i bookingu koncerata za ''alternativniju'' skupinu slušatelja u Rijeci. Također basist Miljen Sirotić više nije s nama u bendu i to je bila najveća promjena za nas ove godine. Puno toga se desilo i puno toga se dešava i kuha usprkos tome, a u međuvremenu konstantno radimo na novim pjesama.

Koja je priča iza benda The Black Room?

Leo (gitarist) i ja sviramo zajedno od srednje škole. Na neki način smo odrasli skupa na istoj glazbi i prije The Black Room-a nismo svirali po drugim bendovima jer smo oduvijek zapravo znali kakav bend želimo imati. Dosta su na nas utjecali američki i engleski bendovi 90-ih i 80-ih, a kasnije i cijeli taj garage rock revival početkom 2000. god. Ivan Ritoša (bubnjar) je svirao u bendu Diskurz i nakon što je to završilo pridružio se Leu, Miljenu i meni.

Upravo ste izdali novi EP s četiri stvari, što namjeravate postići s tim?

Trenutno nam je u cilju izbacivati više kraćih EP-eva na koje ćemo se fokusirati u smislu promocije i cjelokupne izrade popratnog materijala. Samim time odmah nakon izrade pjesama ne gubimo nit već ih direktno snimamo i tako zadržavamo početnu energiju što se na kraju osjeti na snimkama. Također, zbog interneta i digitalizacije ljudi jednostavno imaju kraći raspon koncentracije nego nekada. Sve je više instantno i nakon objave ubrzo tone u internetu. S metodom kraćih EP-jeva i singlova dobivamo mogućnost kontinuiranog izbacivanja materijala i objava što je dosta bitno.

Stižete iz Rijeke i očito je da nosite uteg Jonathana koji se u zadnjih par godina iskristalizirao kao jedan od kvalitetnijih domaćih bendova. Plus, također pišete i izvodite na engleskom – usporedba se samonameće. Kakav je vaš odnos prema tome?

Jonathan su super. Kao bend i kao ljudi najbitnije. Nekoliko koncerata smo odsvirali skupa i možemo samo dobre stvari reći o njima. Mislim da je pozitivan njihov probitak na sceni jer nekako stavlja fokus opet na Rijeku kao grad iz kojeg izlazi kvalitetna glazba. Da ima više bendova kao oni i mi scena bi cvala. Za sada koliko god se oni ili mi probijali slušateljska publika nije dovoljno velika za alternativnu glazbu, još poglavito na engleskom, a ne znam ni hoće li biti mjesta u Hrvatskoj za to dokle god na Petra Grašu dolazi 20 tisuća ljudi a na Jonathan i The Black Room 500 ljudi. Ali nikad se ne zna. 

Tko piše stvari, zašto engleski jezik? Radi li se o pretenziji odlaska na strano tržište ili o umjetničkoj preokupaciji?

Aranžmane radimo svi skupa. Tekstove većinu pišemo Ivan i ja. Engleski jezik je meni osobno uvijek prirodnije dolazio. Odrasli smo na stranoj glazbi i stranoj televiziji. Naše bendove nisam pretjerano slušao, iako smatram da je dobar tekst na hrvatskom jeziku teže za napisati. Što se tiče stranog tržišta to nam ne igra neku ulogu. Jako puno stoji iza takvog probijanja i puno odricanja. Uvijek smo otvoreni za tu opciju i različite zanimljive stvari su nam se počele otvarati ali još je dosta rano za takve razgovore.

Rijeka danas? Daleko je to od 80-ih kada se rock svirka uživo mogla čuti u svakom drugom lokalu. Osobno mi se čini kako se Rijeka prilično promijenila, otišla u skroz drugom smjeru. Kako je u takvim uvjetima stvarati glazbu kakvu vi stvarate?

Rijeka nije rockerski grad kao što je nekada bila. To je jednostavno neka nostalgična stvar za koju se svi hvataju tu i tamo. Ali ima potencijala da bude opet. Jednostavno treba sagledati sve to iz realne perspektive. Na kraju krajeva mi primarno gledamo na glazbu koju radimo i naš bend kao umjetnost i nešto što nam je potrebno u životu. Energija kakvu dobivamo iz sviranja je neusporediva s ičim drugim tako da dokle god možemo ćemo to raditi, a ostale stvari će leći na svoje mjesto.

Svirali ste na velikim regionalnim festivalima kao što su In Music ili Indirekt. Koliko takvi nastupi znače za band, kako vas je publika prihvatila?

Definitivno puno znači. Pogotovo jer smo tu šansu dobili već dva mjeseca nakon što smo izbacili prvi album, a prihvat je od početka bio odličan pogotovo u Rijeci gdje imamo dosta publike. Nadam se da se nešto pokrenulo u smislu neke scene i da nije samo kratkotrajnog karaktera. Vidjet ćemo kako će se dalje stvari odvijati.

Ispričajte mi kako izgleda kreativni proces u vašem bendu.

Probe su konstantne i uvijek se nešto radi. Neka generalna nit po kojoj radimo pjesme u principu ne postoji. Inspirirati ili potaknuti rad na nekoj pjesmi može bilo što. Neka svakodnevna situacija u kojoj se nađeš, dok piješ kavu ujutro ili se tuširaš. Tada zapravo nastaju najbolje ideje. Pjesme na kraju poprimaju našu interpretaciju okoline u kojoj se nalazimo i ljudi s kojima imamo doticaj. Što se tiče tekstova, dok se prvi album više bazirao na nekim našim osobnim iskustvima koja smo proživljavali u godinu dana dok smo pisali za njega, aktualni EP je možda malo više fokusiran na neka generalna etička, moralna a i politička pitanja kojima smo okruženi i dan za danom nas sve više fasciniraju. Možda negativno više nego pozitivno. Naglasak smo stavili na donošenje pravovremenih odluka i reagiranja. Čovjeku je lakše ne biti pretjerano vokalan i govoriti išta jer misli da nema utjecaj na to. Sve je to na novom EP-u zapakirano u noćnim disko beatovima što daje neku drugačiju dimenziju pjesmama.

Gdje bi sebe danas u Hrvatskoj pozicionirali kao bend?

Zbog interneta i velike dostupnosti sve je teže naći svoju poziciju, ali definitivno idemo u smjeru koji želimo i radimo pod vlastitim uvjetima. To nam je najbitnije.

Kakvi su vam idući planovi, radite li već na novim projektima?

Trenutno radimo na novim pjesmama i ugovaramo koncerte u sklopu promocije aktualnog EP-a. Krajem veljače izlazi spot za još jedan single. Ako bude išlo sve po planu na ljeto ulazimo u studio i snimamo nove 4 stvari koje bi trebale izaći do kraja godine. Također, ovim putem mogu najaviti naš solo koncert (promociju novog EP-a) u riječkom Palachu 03.03.2018.

Sve u svemu bit će zanimljiva godina za nas!

TBR Promo

Rijeka

Rock and roll

The Black Room

Podijeli članak