Što se puši, a što 'šmrče' na setu?

Sedam najčešćih trikova kojima se na snimanjima služe filmaši


Dolores Drvodelić
27.08.2017.19:30
Sedam najčešćih trikova kojima se na snimanjima služe filmaši
Profimedia

sažeto

Koji god film ili seriju da gledate, sigurno nećete zamijetiti da led u čaši nije baš led, a da se isti statist u jednoj sceni u isto vrijeme pojavljuje na više mjesta


Dolores Drvodelić
27.08.2017.19:30

Otkako je filma, od tad je i filmskih trikova. Još su se u najranijim filmovima strave redatelji, kamermani, tonci i ostala svita filmskih radnika, koristili različitim trikovima, kako bi njihovi filmovi izgledali što uvjerljivije i stvarnije. Dok su za naglašavanje horora pojavom zlikovca korišteni "neprirodni" kutevi snimanja, danas postoji cijela "knjiga" trikova kojima su se poslužili filmaši, a za koje nemamo pojma da se događaju tijekom gledanja. Saznajte kakve veze povrće ima sa zvukom i što to zapravo puše glumci?

Teško da ćete odgledati ijedan film ili seriju, u kojima se osim glumaca ne pojavljuju "slučajni prolaznici". Naravno, nitko nije slučajno zalutao na set i postao dio filma, ali filmaši moraju stvoriti efekt ljudi koji se pojavljuju u restoranima, kinima, na cestama, sportskim stadionima i drugim mjestima na kojima se kreću likovi u tom filmu. Zbog toga su tu statisti, koji moraju stvoriti dojam "prirodnosti" situacije, ali i popuniti prazan prostor na setu. Statisti zbog toga piju, jedu, razgovaraju i smiju se, no to čine bez da proizvedu ijedan zvuk. Na setovima se zvuk snima jakim mikrofonima, koji mogu uhvatiti i najtiši šum, a kad bi statisti stvarno razgovarali, ne bismo mogli čuti naše likove. Kada likovi u filmu odlaze na događaje poput sportskih utakmica, na kojima su tisuće ljudi, rijetko tko može si priuštiti toliko statista, ili nagovoriti toliko ljudi na neplaćeno statiranje. Zbog toga se filmaši služe s nekoliko trikova, kako bi "popunili" prostor. Možda ste primijetili istog statista koji se u istoj sceni u isto vrijeme pojavljuje na nekoliko različitih mjesta ili da je neka osoba pomalo "plastičnoga" izgleda. To je zbog toga što se digitalnim postupcima umnažaju skupine statista i raspoređuju po prostoru, a upotrebljavaju se i lutke, ali i stari trikovi. Određeni kutevi snimanja pružit će dojam brojnosti, a korištenje jakih boja odjeće odvući će pažnju gledatelja s promatranja prostora.

Kad smo već kod popunjavanja prostora, filmaši su majstori u stvaranju oceana, planina i travnjaka iz ničega. Svima vam je poznata upotreba zelenog ili plavog zida na snimanju scena na otvorenom. U pozadini, iza likova, smješteni su veliki zidovi s markerima. Zidovi mogu biti bilo koje boje, no koriste se zelena i plava zbog jakog kontrasta s bojom kože. Na zid se mogu dodati poželjni prizori, a nedavno je izbačen video sa snimanja jedne scene Igre prijestolja, u kojoj je veliku ulogu odigrao upravo zid. Nas samo zanima kako glumci uspiju tako dobro zamisliti scenu, koja se dodaje tek u montažnim procesima.

Svakako je lakše sa scenama u kojima se ne pojavljuju ljudi, a prikazuju velebne dvorce i druge građevine. Iako nam se čini da se oni grade za potrebe snimanja, ili da se snimaju već postojeća izdanja iz prošlih stoljeća, nerijetko to zapravo i nije istina. Filmaši se često služe maketama, koje nekad nisu veće od prosječnog kamiona. Tako je, primjerice, nastala i legendaran grad Minas Tirith iz Gospodara prstenova.

Iznenađujuće je teško snimiti scenu refleksije glumca u zrcalu. Zbog toga, iako gledatelj u potpunosti ima dojam da gleda lika koji se promatra u zrcalu, često zapravo refleksija u zrcalu, za koju mislimo da je vidimo, nije refleksija, već stvaran glumac, dok je glumac kojeg vidimo sleđa zapravo njegov dubler. Okej, stvarno zvuči komplicirano, ali i nije tako. U principu, odsjaj u ogledalu je stvarni glumac koji glumi određenog lika, a ako u kadru vidimo i obris koji se gleda u ogledalo, to je zapravo dubler. Naravno, to nije uvijek tako, jer se neki filmaši odlučuju na stvarno snimanje sa zrcalom.

Možda ovo dosad niste primijetili, no u većini uličnih scena koje se odvijaju noću, ceste i pločnici su vlažni. Nigdje ne vidimo da je padala kiša, no vlažna površina, kako su se u to uvjerili filmaši, puno bolje reflektira svjetlost od suhe, što je za noćne scene vrlo važno. Jači je i kontrast, a sve zajedno izgleda puno bolje. Idući put kad vam se ukaže noćna scena, svakako obratite pozornost.

Mogla bi vas iznenaditi i povezanost povrća i voća sa zvučnim efektima koje čujemo u filmovima. Naime, stiskanje dozrele rajčice ili razbijanje lubenice sjekirom zvukovi su koji neodoljivo podsjećaju na one koje čujemo u filmovima koji prikazuju srednjovjekovna ratišta. Kako se na samom setu pojedini zvukovi ne čuju dovoljno dobro, odnosno nisu dovoljno naglašeni, većina njih dodaje se u montaži, a dobivaju se trganjem mrkvice na pola, razbijanjem dinje ili drobljenjem salate.

Za kraj ostavljamo ono što nas obično najviše i zanima. Što to glumci zapravo jedu i piju, kako mogu toliko pušiti na setu i čime se zapravo drogiraju. Glumce možemo vidjeti kako u svoja usta ubacuju hranu i žvaču je, međutim, oni je nikad ne gutaju. Zamislite da morate scenu večere ponoviti sedamnaest puta i svaki put pojesti jedan cijeli odrezak. Čak i oni s najvećim apetitom to ne bi uspjeli, pa glumci hranu sažvaču, a zatim ispljunu u za to namijenjenu posudu. Kada, recimo, netko od likova mora povraćati, glumci posegnu za vrećicom kaše koja im je privezana za vrat, da ne bi morali zapravo inicirati pražnjenje želuca na usta. Svako alkoholno piće koje konzumiraju na setu, s alkoholom nema veze. Pivo i druga svijetla pića zapravo su najčešće sok od jabuke s pojačivačem boje, a gore prolaze oni glumci čiji likovi piju kratko, tada u igru dolazi ocat. Umjesto leda koriste se želatina, pa čak i komadi prozirne plastike, a krv je zapravo obojeni kukuruzni sirup. Likovi koje glumci glume nerijetko se i drogiraju, pa tako kokain, primjerice, zamjenjuju mlijeko u prahu, izmrvljeni vitamini ili šećer u prahu, a slamke ili druga sredstva inhaliranja droge iznutra su premazana vazelinom, kako im ništa zapravo ne bi završilo u nosu. Glumci čiji likovi puno puše, primjerice Jon Hamm u seriji Momci s Madisona, umjesto pravih cigareta dobivaju one biljne, kako ne bi došlo do trovanja nikotinom i drugih posljedica za njihovo zdravlje.

star vibes

snimanje

filmovi

trikovi

behind the scenes

Podijeli članak