Intervju s Mladenom iz TBF-a

'Stvari u našem društvu postaju gadljivo nazadne, a svi šute. Najgore je žaliti se i ništa ne poduzimati'


Ines Madunić
02.12.2017.12:00
'Stvari u našem društvu postaju gadljivo nazadne, a svi šute. Najgore je žaliti se i ništa ne poduzimati'
Tom Dubravec/Cropix

sažeto

Splitski glazbenik u intervjuu nam je ispričao sve o knjigama koje izlaze o TBF-u te o sviranju s Letom 3 i Edom Maajkom na Antivalentinovu


Ines Madunić
02.12.2017.12:00

Počeli su još devedesetih, a od klinaca iz Splita postali su jedan od najjačih hrvatskih bendova u posljednjih 20 godina. The Beat Fleet ili samo TBF vole mladi, njihovi roditelji, a i djedovi i bake sasvim sigurno kimaju glavom kad čuju stihove Saše Antića. Najprepoznatljiviji član benda svakako je Mladen Badovinac (39), s kojim smo popričali o glazbi, knjigama, društvu i društvenim mrežama.

U TBF-u često za sebe kažete da ste rokeri, a ne hiphoperi ili reperi. Zašto?

Vidin da vas u bespućima google-a nije zakačila informacija da TBF svoj žanr naziva Ping Pong muzika, zato nam se prvi album zove: „Ping-Pong : umjetnost zdravog đira“. Ping Pongu je temelj i okvir uvik hip hop muzika, a prostor unutar okvira je otvoren dodatnoj inspiraciji raznim drugim žanrovima jer nismo isključivo ljubitelji hip hop-a. Hip hop nas je spojio i aktivirao u nama želju za stvaranjem muzike, a prepoznavajući s vremenom muziku sempliranu u hip hop pjesmama na kojima smo mi odrasli smo polako postajali ljubitelji široke palete stilova na kojima je niklo sjeme hip hop-a. Zato se teško nalazimo u striktnin etiketama, samo ponekad pokleknemo kad nam se ne da objašnjavat u intervjuima da su nam smiješne te ladice koje su ograničavajuće. Uostalom... Uvik kontra, kužite?

Nedavno je izašla knjiga Nikole Čelana o počecima TBF-a u devedesetima. Kako se vi sjećate tih vremena?

Nikolina knjiga "Baština" se bavi osnovnim činjenicama u vezi prvih 10 godina TBF-a i splitskom alternativnom muzičkom scenom - ali, i ne samo muzičkom - koja je naglo procvjetala početkom devedesetih i velikim dijelom ostala nepoznata auditoriju i medijima van Splita zbog raznih okolnosti, između ostalog i zbog ratnih zbivanja, a do danas još držimo da je zaslužila da njena priča izađe na svjetlo dana kao što smo i onda dok je bila aktualna uvijek spotlight uperen u TBF okretali dijelom prema kolegama na toj sceni.
"Baština" je svojevrstan 'teaser' za dvije zasebne knjige u kojima bi se temeljito obradile teme TBF-ove karijere i splitske scene, ali i kao takva daje dobar uvodni uvid u zanimljivu atmosferu, događaje i društveni kontekst tog vrimena. Moja sjećanja su identična Nikolinim jer smo zajedno bili prvo u TBF-u pa u svim đirevima, ekipama, na tulumima, multimedijalnim projektima ali i iste sirene su nas tjerale u skloništa u ratu i istu psihozu ratnih zbivanja smo prošli skupa tako da bi najbolje bilo da pročitate knjigu.

Split je u devedesetima bio poznat kao 'grad slučaj'. Je li se to promijenilo i kako vidite Split danas, odnosno koje probleme danas vidite u gradu?

Dugi niz godina Split prati ta etiketa grada slučaja. Nekad u slabijem nekad u jačem intenzitetu. Sadržaj koji se problematizirao, a zbog kojeg je Split zaradio laskavu titulu slučaja, mijenjao se po fazama. Prvo se radilo o problemima s drogom i o cijeloj toj supkulturi narkomana i ovisnika, onda ga se opisivalo da je grad desničara i crnokošuljaša pa grad homofoba i kulturno uvenulih duša. Ništa od toga nije nerealno, ali su sve navedene pojave svuda prisutne u našem društvu. Mijenja se sadržaj aktualnih problema, ali mijenja se i moj stav prema tome. Tu su, bit će ih uvik, a na meni je da budem dobar primjer opozicije i drugog načina života. Ima dana kad me opere klaustrofobija od malograđanštine, a drugih dana pomislin kako stvari nisu tako loše. Najgore je bit pizda koja sjedi, komentira, truje, žali se, a ništa sam ne poduzima.

Rekli ste i da biste voljeli ponovno proživjeti te godine. Što biste promijenili da se možete vratiti? Kakav biste savjet dali sebi i kolegama iz benda?

Neizmjerno sam sretan i zahvalan što sam počašćen spletom okolnosti koje su me dovele u kolektiv u kojem već 20 i kusur godina slobodno ispoljavam svoje kreativne i izvođačke potencijale i tu osim TBF-a kao jezgre jedne šire ekipe mislim i na članove „ODRON teatra“, redatelja Ivicu Buljana, snimatelja i video montažera Svebora Kranjca i ine s kojima sam sudjelovao i u stvaranju kazališnih predstava i nekoliko igrokaza, radijskih emisija, humorističnih video skečeva, foto stripa, organizacije 'Spli'skog Krnjevala' i još koječega. Kad promislim o putu koji smo prošli skupa dosad i avanturama koje smo proživili i postali i ostali bliski prijatelji, usuđujem se čak reć obitelj, nekontrolirano mi se razvuče osmijeh na licu, a ponekad i oči zasuze. Vrijedilo je svakog uloženog atoma snage i bez razmišljanja bi se opet spustio niz taj tobogan. S druge strane svaki čovjek ponekad pomisli: "Eee, da mi je ova pamet i one godine..." Ali, to je besmisleno i nezdravo jer sve šta smo napravili je nastalo gledajući u budućnost, jureći sljedeću pjesmu koja će bit najbolja ikad, nahrupljujući kroz sva odškrinuta vrata kreativnih mogućnosti uvijek misleći da možemo bolje, nikad valjajući se u prošlim vremenima i akcijama.

Mislite li da je danas novim bendovima lakše ili teže probiti se nego što je bilo kad ste vi počinjali?

Čini se da je sve postalo puno plošnije i potrošnije, pažnja konzumenta je znatno skraćenija nego onda kad smo mi počinjali. Ovo danas je neki drugi svijet. Čini mi se da je danas lakše dofurat informaciju do slušatelja, ali ga moraš svako malo šopat s novim informacijama pa se to odražava i na kvalitetu kreacije jer sve se prožvače brzo i traži se novo i da zakači odma na prvu. Iz mog iskustva takve stvari ne traju dugo i to trajanje je najveći izazov današnjice. Meni se osobno puno bendova bez kojih danas ne mogu zamislit život nije sviđalo na prvu, dapače, s nekima san pokušava uspostavit odnos po 10 godina i više.

Jedan ste od najuspješnijih i najdugovječnijih splitskih bendova. Što vas je održalo zajedno?

Prvenstveno smo prijatelji pa sve ostalo. Gušt nam je provodit vrijeme skupa bez obzira na bend. Uživamo u timskom radu, poštujemo se kao ljudi i kao umjetnici i uvijek smo vrednovali i isticali zajednički uspjeh, imamo potpuno povjerenje jedan u drugog i nezamislivo nam je da jedan drugom zabijemo nož u leđa. Sve odluke donosimo zajednički i oko svakog pitanja težimo konsenzusu. Svatko ima pravo na svoju „žutu minutu“ i veto na određene stvari ali u 99 % slučajeva dijalogom dolazimo do zajedničkog zadovoljstva. To ne znači da se ne svađamo ali nikad to ne radimo u zloj namjeri i nikad oko novaca i statusa nego ideja. Nitko nije despot, jedan drugom smo uvijek korektiv i podrška da bude bolji.

Niste baš aktivni na društvenim mrežama kao bend. Zašto?

Možda je najbolje da citiram 'Esej' Aleksandra Antića, TBF:

"Nema vidika zato napuštam banalno
Izoliram se valno, optimalno
Abnormalno jer stvarno
Gadno je stalno aterirat u stvarno
Jer je kvarno, uopće nije zabavno
Šta sve je javno i naravno nije naravno."

Iduće godine svirate s Letom 3 i Edom Maajkom na Antivalentinovu. Jeste li razmišljali o nekim suradnjama s njima?

Osobno bih s velikim guštom surađivao s oboma, svi u bendu ih volimo slušat i dobro se zajebavamo kad smo skupa. U ovom trenutku nemamo konkretne planove al ideja uopće nije isključena. Uostalom, kad se nađemo skupa u backstage-u Antivalentinova moglo bi se 100 pizdarija izrodit.
Vaše su pjesme uvijek bile socijalno angažirane. Iako vi niste autor tekstova, koje su neke teme koje biste voljeli opjevati i na koje biste skrenuti pažnju?
Želim po ko zna koji put naglasit da nisu sve naše pjesme socijalno angažirane, TBF je širi od toga.
Poslušajte albume u cijelosti pa ćete vidit. Šta se tiče tema novih pisama, najbolje je da poslušate novi album kad izađe.

Opterećuje li vas i u kojoj mjeri današnja politička i društvena situacija? Kako gledate na ovu konzervatizaciju društva?

Naravno da nas opterećuje, stvari postaju gadljivo nazadne i svima je sve jasno pa i dalje tonemo uglavnom u tišini. Valjda svi čekaju da im nevolja dođe osobno na kućni prag, a možda im je super ovako.

Pripremate li materijal za novi album?

Pripremamo, počeli smo nekidan.

music beats

intervju

TBF

Mladen Badovinac

Podijeli članak