Možda je slučajno, ali Real Madrid je promijenio odnose na terenu u uzvratu polufinala LP kada je ušao hrvatski maestro. Možda je slučajno, ali Real je okrenuo dramatičnih 0:1 u 2:1 kada je ofenzivne akcije usmjerila desetka Blancosa. Možda je slučajno da Real i s 20-30 minuta njegove akademije nogometa i gubitničke pozicije pretvara u pobjedničke.
Nije nimalo slučajno da je Luka Modrić već odavno doživljen u Madridu i Španjolskoj kao simbol neuništivosti Reala. I sigurno nije slučajno da i najstariji kroničari, strastveni navijači kluba i stručnjaci tvrde da je Modrić najbolji vezni igrač u klupskoj povijesti. Možemo biti subjektivni jer Modrić je naš čovjek, ali takav status vrlo uvjerljivo ističe njegovo nogometno remek djelo u kategoriju ponajboljih, ako ne i najboljeg veznog igrača povijesti nogometne igre.
Ne treba uopće čuditi da je u euforiji još jedne epske večeri na Bernabeuu njome prednjačio upravo kapetan hrvatske reprezentacije i jedina Zlatna lopta u ovom mega timu Reala. Ima tome već 4-5 godina da prkosi protoku vremena, analitičkim raspravama i (ne)dobronamjernim stavovima kako je možda vrijeme da prepusti mladima mjesto. Ludovao je od sreće i prije dvije godine, kada je na pragu 37. ljeta pokazao svima da je sposoban predvoditi Real do naslova prvaka Europe! Padali su Chelsea, PSG, Manchester City, uz fantastične partije bijele desetke, koja će se u svibnju 2022. u Parizu okruniti petom titulom prvaka Europe!
I kad su svi mislili, to je to, Modrić je ostao, nastavio istim putom i na pragu 39., sprema se na Wembleyu (iz)boriti za šestu europsku "kantu" i postati uz Genta najsvjetlija ikona Reala i europskog nogometa koji se diče sa šest naslova. Istina je, pobjeda u Londonu bi značila 6. naslov i za Nacha, Carvajala i Kroosa, ali objektivno gledano, uvjerljivo najznačajniji akter među tim fantastičnim igračima je upravo Modrić...
- Izabrao sam Real jer sam željan osvajati trofeje! - kazao nam je prije 12 godina, kada se s Heathrowa spremao Perezovim zrakoplovom, uz roditelje, uputiti prema Madridu. Četiri godine u Tottenhamu su bile impresivne za njega i klub, ali nije bilo ekipnog trofeja. Modrić se mogao samo referirati na šest naslova s Dinamom. I počelo je s trofejima dva dana nakon što je aterirao u zračnoj luci Barajas, osvajanjem Superkupa protiv Barcelone.
- Samo da mi je osvojiti jednu Ligu prvaka, da osjetim posebnost tog dosega.
To nam je govorio uoči prvog mu finala u Lisabonu 2014., gdje je za anale asistirao Ramosu u 94. minuti i spasu od poraza s Atleticom. Kasnija pobjeda bila je detonator najtrofejnije ere u 122 godine Reala, u kojima će Modrić danas biti među najtrofejnijim igračima Blancosa, s 25 naslova, uz Nacha, Benzemu i Marcela.
- Samo da mi je osvojiti nešto s Hrvatskom - govorio je prije Rusije 2018. nakon što je u Kijevu osvojio četvrtu Ligu prvaka, navodeći da se neće osjećati ispunjen u karijeri bez Vatrenog uspjeha. Znate i sami što je slijedilo, finale, Zlatna lopta i razna druga čudesa. Uključujući i ono prije Katara.
- Igrat ću još taj Mundial, to je nova šansa da nešto osvojimo - zvučalo je kao zafrkancija, a on je bio vrlo ozbiljan. I predvodio je Vatrene do druge bronce i drugog uzastopnog postolja na Mundijalima. Je li to moguće...
Nakon Katara Modrića više nismo ništa pitali "za naprijed". I što mu fali. Taj tip jednostavno nije normalan, u pozitivnom kontekstu, jer s gotovo 39 godina izaziva uzdahe olakšanja kada mijenja skupo plaćene zvijezde koje imaju i 20 godina manje. I dok ga gledamo kako igra, i koliko mu je malo dovoljno, ali vrlo značajnog sadržaja, da u 20-30 minuta promijeni život dva velika kluba, imamo dojam da želi dalje. I u Realu, i u vrhunskom nogometu, a moguće i u reprezentaciji...
Takav lik, takva osobnost, takva igračina, tako obožavani igrač, je sublimacija svega ono što je Real Madrid. Posebnost, top kvaliteta, uspješnost, neuništivost. Kad god pomisle da su ga srušili, Real se izdigne kao feniks. Zato ih ne vole, zato im broje sudačke pogreške u njihovu korist i nastoje zasjeniti i najčišće pobjede.
Utakmica protiv Bayerna je simbolika svih tih odnosa. Tomas Tuchel je prije dvije godine doživio šok s Chelseajem, jer je do posljednjih trenutaka imao osiguran prolaz u polufinale i eliminaciju Reala na Bernabeuu. Famozna Modrićeva vanjska lopta za Rodryga donijela je produžetak i kasnije drugi gol Benzeme, ali i eliminaciju Chelseaja. Tuchel nije izgubio ni tada, kao što nije poražen do ove srijede na Bernabeuu. Ali je u srazu s Blancosima u pravilu gubitnik.
Taj kompleks je moguće pridonio krivim mu potezima u finišu dvoboja. Kod vodstva 1:0, uz fantastično Modrićevo spašavanje zicera Pavlovića (sam prema Luninu) da spriječi 2:0 za Bavarce, Tuchel pokazuje slabost. Ide vaditi Kanea i Musialu, nakon što je već ostao bez Gnabryja u 27. minuti, i nakon što je Sanea zamijenio u 76. minuti. U 85. minuti je Tuchel "zatvarao" utakmicu i odrekao se najboljih mu ofenzivnih igrača, kao da nije ni pomišljao da bi moglo biti produžetaka. Kao da je zaboravio kako Real u fotofinišu preokreće utakmice.
Jest, u akciji kod De Ligtova "zaleđa", gdje se ne može govoriti o poništenom golu jer je sudac prije svirao, može se reći da se pogriješilo. No, Tuchel ne može odagnati svoje odgovornosti i dvojbenost poteza, jer je u kratko vrijeme Real postigao tri pogotka (jedan poništen) unatoč "pojačavanju" obrane.
Real ide u 18. finale i to je najbolji pokazatelj veličine tog velikana. Pogotovo što je pobijedio u 14 od 17 finala, posljednjih 8 uzastopno. Prvi puta u povijesti tako uspješan klub igrat će u hramu nogometa, na Wembleyju. Luka Modrić će u 120. utakmici u Ligi prvaka imati priliku potvrditi ono što su mu mediji u Madridu, želeći valjda malo i kompenzirati sve sumnje koje su par godina promicali uz njegov status, napisali kao osvrt na doprinos putu prema Londonu - Lukita, legenda nad legendama!
Da čovjek ne povjeruje, za igrača koji je tek u 28. godini stupio na Realovu scenu, do kuda je dogurao u statusu kluba koji je imao uvjerljivo najviše velikana svjetske nogometne povijesti...