ZDRAVKO RADULOVIĆ

'Da mi je Savez dao neku mlađu selekciju, dobili bismo ponekog pravog plejmejkera, sad odoh u Italiju'


Toni Horvat
23.07.2017.09:00
'Da mi je Savez dao neku mlađu selekciju, dobili bismo ponekog pravog plejmejkera, sad odoh u Italiju'
Ronald Gorsic / CROPIX

sažeto

Jedan od najboljih strijelaca u povijesti hrvatske košarke u našoj rubrici 'Gdje si legendo?' otkriva za čim najviše žali u igračkoj i trenerskoj karijeri te zašto se nakon sedam godina bez posla odlučio na odlazak u Italiju


Toni Horvat
23.07.2017.09:00

Kao igrač bio je jedan od najubojitijih europskih košgetera, čak i najbolji strijelac Eurolige u sezoni 1992./'93., a kao trener vodio je sva tri sadašnja i bivša zagrebačka ABA-ligaša. No nakon naprasnog odlaska s klupe Cibone krajem 2010. o Zdravku Raduloviću nismo puno čuli.

"Poslije Cibone nisam ništa radio, ali baš sam ovog tjedna bio u Italiji i dogovorio posao. Idem u Rimini, cijela obitelj se seli. Moj dugogodišnji prijatelj Luciano Capicchioni, najugledniji europski agent, ima agenciju Interperformances, koja surađuje s drugoligašem Crabs Rimini, a ja ću biti tehnički direktor njegove akademije za mlade igrače", rekao je Radulović, pa objasnio ovu suradnju:

"Sin mi igra košarku, ja sam se zaželio rada, s Capicchionijem sam stalno bio u kontaktu. Našli smo se, porazgovarali i počinjem u devetome mjesecu."

Bruno Konjevic / CROPIX

Iako je prethodno vodio i Zagreb i Cedevitu, Radulovićev trenerski rad nekako se najviše pamti po kratkoj epizodi u Ciboni, koja je bila sve samo ne uspješna, iako ne njegovom krivnjom. On je bio prvi trener "recesijske" Cibone, nakon odlaska Velimira Perasovića. Pod njegovim vodstvom "vukovi" su krenuli u niz od čak 28 europskih poraza, koji su nastavili brojni drugi treneri, momčad se raspala, od jačih imena ostao je samo Bojan Bogdanović, koji je tada imao 21 godinu i tek je počeo pokazivati kvalitete koje ga danas čine jednim od najboljih europskih košarkaša.

'Maknuli su me ljudi iz Grada jer nisam bio njihov izbor'

"To je bio najteži period kluba, nismo imali opremu, vodu, uvjete za treninge... Ne znaš tko će doći u klub, koga će menadžer odvesti... A onda, kad su u klub ušli ljudi iz Grada, nisam bio njihov izbor i maknuli su me. Razočarao sam se jer sam vidio da znanje tu ne igra nikakvu ulogu. Kod mene su igrali Bogdanović, Leon Radošević, Tomislav Zubčić, oni su postali igrači. Poslije mene su došli ljudi koji su uzeli nekakve novce, a meni je ostala satisfakcija da sam dobro radio", kaže Radulović.

Radošević i Zubčić tek su bili zagazili u dvadesete godine života, Bogdanović je samo godinu stariji, a od veterana isticao se tek kapetan i "inventar" Marin Rozić. To nije bila momčad vrijedna Cibonina imena, ali barem se prisilno okrenula mladima. A takve igrače Radulović najviše voli.

Neja Markicevic / CROPIX

"Prvi posao dao mi je Marijan Hanžeković u Zagrebu. Promovirao sam Antu Tomića i Krunu Simona, igrali smo dva finala Kupa... Volim mlade igrače, želio sam vratiti ono što mi je košarka dala i mislim da sam bio uspješan. I novi posao bit će posvećen mladim igračima. Za bavljenje seniorskom košarkom moraš biti malo 'namazaniji', a ja nisam takav, ali imam znanja i strpljenja za rad s mladima. Osvojio sam sve živo, imao sam dobru karijeru, a vrlo malo takvih igrača je spremno svoje znanje prenijeti na djecu. Međutim, ja u tome uživam", kaže Radulović, koji žali jer mu Savez nikad nije dao priliku da vodi neku od mlađih reprezentativnih selekcija.

"Sedam godina ništa nisam radio. Da su mi u Savezu dali, mogli smo imati par korisnih plejmejkera, a ne da reprezentacija mora zvati Marka Popovića i Roka Ukića da nam nose igru. Nisam vidio nikog od mlađih na toj poziciji tko bi bio na približnoj razini Bojana i Darija Šarića. Ali nisam u nikakvim klanovima ni strukturama, sam sam cijeli život, a to tako ne ide..."

'Bojan je moj klinac, ja ga obožavam'

A kad smo kod mladih igrača, kako Radulović gleda na novu reprezentaciju pod vodstvom Ace Petrovića i klince koji su odbili poziv zbog NBA lige?

"I prije nego što su mu dali da bude izbornik, smatrao sam da je ta uloga stvorena za Acu. Ima nevjerojatno košarkaško znanje, a po meni je idealan za kratke akcije koje traju po par mjeseci jer je izvrstan motivator. Ostali treneri nisu njegov kalibar, iako je rad u klubovima nešto sasvim drugo. Ali ove će godine na Eurobasketu biti teško ponoviti lanjski rezultat s Olimpijskih igara u Riju", tvrdi Zdravko.

Nenad Dugi / CROPIX

"Ovi koji su otišli u NBA trebali bi pomoći. Neki su otišli zasluženo, neki prerano, ali ta djeca žive za to. Mislim da su Ante Žižić, Ivica Zubac i Dragan Bender otišli prerano, ne bi im bilo kasno da su otišli s 23-24 godine kao sad Bogdan Bogdanović, Srbin koji je s Fenerbahčeom osvojio Euroligu. Trebali su ostati još godinu-dvije, to su sve nevjerojatno talentirana djeca, ali tamo te nitko ne pita za godine nego samo možeš li ili ne možeš."

I naš Bogdanović, kao i Šarić, dobri su primjeri kako bi trebala teći karijera.

"Bojan je moj klinac, ja ga obožavam! On je specifičan lik, Mostarac, tip iz grada koji je dao nevjerojatne talente, ali malo njih su postali igrači kao on. Šarić je također odličan tip i ima sve odlike vođe", zaključio je Radulović.

'Zbog rata sam ostao uskraćen za olimpijsku medalju'

Kao trener nema iza sebe neku biografiju iz snova, ali kao igrač bio je sam europski vrh i pomalo je nevjerojatno da nikad nije zaigrao za Hrvatsku na nekom velikom natjecanju. Doduše, rođeni je Crnogorac, ali s hrvatskim državljanstvom. Uostalom, pet godina je igrao za Cibonu, a pamti se i fantastična sezona u Zrinjevcu.

Nenad Dugi / CROPIX

"Od 1987. do 1990. sam igrao za reprezentaciju Jugoslavije, te 1990. sam bio i najbolji igrač, ali onbda su me jednostavno maknuli. Počeo je rat, brat mi je bio u Crnoj Gori, vršili su ogroman pritisak i na njega i na mene, a na kraju sam ostao uskraćen za olimpijsku medalju 1992.", požalio se Radulović.

Zato je u sezoni nakon tih Olimpijskih igara u Barceloni odigrao najbolju sezonu karijere, u dresu Cibone bio je prvi strijelac Eurolige s prosjekom od 23,9 koševa, a ostaju mu uspomene na tih nekoliko godina u reprezentaciji Jugoslavije i suigračke dane s Draženom.

"Ma to je bila neviđena reprezentacija, i 30 godina kasnije razmišljam kako je bilo čudo biti dijelom te momčadi. Bio sam velik prijatelj s Draženom, i danas ga volim, svako malo ga se sjetim, baš fali..."

Gdje si legendo

Zdravko Radulović

Podijeli članak