Ivan Grnja

'Eusebio je volio igrati sa mnom jer sam ga učio hrvatske psovke, ali me je totalno zamrzio nakon jedne brutalne 'ševe'!'


Slaven Knežević
13.08.2017.09:00
'Eusebio je volio igrati sa mnom jer sam ga učio hrvatske psovke, ali me je totalno zamrzio nakon jedne brutalne 'ševe'!'
Cropix

sažeto

Ivan Grnja - Struja jedna je od najvećih legendi Osijeka. U našoj tradicionalnoj nedjeljnoj rubrici 'Gdje si, legendo' podijelio je anegdote iz bogatog nogometnog života, ali je i otkrio zašto ga je Romeo Jozak potjerao iz HNS-a


Slaven Knežević
13.08.2017.09:00

Ivan Grnja apsolutna je legenda Osijeka u kojem je proveo 11 sezona i od 1972. do 1982. odigrao preko 500 utakmica. Najveće je uspjehe pak postigao u SAD-u gdje je igrao u dva navrata. S kanadskom Toronto Metros-Croatiom osvojio je prvenstvo Amerike. U istom je klubu igrao s legendarnim Eusebijom kojeg je naučio i psovati na hrvatskom. Osim kao igrač, hrvatski je nogomet zadužio i kao trener i instruktor HNS-a za mlađe kategorije. Za vrijeme igračke karijere zvali su ga - Struja.

"Ne znam tko mi je prvi dao nadimak Struja, ne sjećam se više, a prozvali su me tako jer sam imao brze promjene smjera kretanja, kao da struja udara u nešto. Tako je to ostalo, a nadimak se toliko proširio da su u novinama izlazili naslovi poput 'Struja drma protivničke braniče' i slično, haha", objašnjava nam Grnja.

Ima li danas u hrvatskom nogometu nekih novih "struja"?

"Volio bih da ih ima više. Čini mi se da je sve manje takvih igrača. U moje je vrijeme to bilo izraženije. Danas individualizam nije toliko zastupljen. Nama je cilj bio nadmudriti protivnika i razveseliti navijače. Za njih smo i igrali nogomet."

Danas je nogomet profesionalan i više se sve vrti oko novca nego oko navijača. Kako je bilo u Vaše vrijeme?

"Igrali smo iz ljubavi. Nismo po šest mjeseci dobili plaću. U 11 sezona, koliko sam proveo u Osijeku, niti jedna plaća nije redovito isplaćena. U ugovorima je svašta obećavano, ali malo toga je ispunjeno. Potpisao sam četiri ugovora za Osijek, a niti jedan nije ispoštovan. Kada bi jedan ugovor završio, potpisivao bi se novi, a oni zaostaci iz starog zaboravljali. Premije nisu bile ni približne onima danas. Mnogi su se nakon karijere našli u problemima jer nisu isplaćivani ni doprinosi i slično pa se sve moralo naknadno platiti. Ma svašta se tu događalo", kaže Grnja pa dodaje:

"Danas je to sasvim druga priča. Sve je profesionalno. Vidimo primjer da i u Hrvatskoj ima klubova koji dobro plaćaju igrače. Dinamo, Rijeka, Osijek i Hajduk dobro plaćaju svojim igračima. Kada vidimo kolike plaće imaju neki igrači to je za nas koji smo tad igrali šok. Mi smo imali plaće u rangu nastavnika u školi, a onda si čekao još i premije koje nekad dobiješ nekad ne, ali nikad na vrijeme."

Jeste li uz nogomet morali i raditi neki drugi posao?

"U prvu ligu s Osijekom sam ušao tek 1977. godine. Dok smo bili u drugoj ligi preko noći je donesena odluka da ne spadamo više pod profesionalce, nego smo postali nekako poluprofesionalni. Tad sam morao i raditi. Radio sam u Hrvatskoj pošti, pa u ljevaonici u Osijeku. U šest sati sam išao na posao, a kasnije treninzi i utakmice. Svi su se čudili, ali to je bilo tako. Ipak, na poslu su bili popustljivi prema nama sportašima. Imali smo pravo odlaziti na treninge i utakmice. Šefovi su bili ljudi iz Osijeka, naši navijači, pa su nam popuštali", kaže Grnja i dodaje:

"I dok sam radio zapravo se sve svodilo na nogomet. Svi su radili moj posao samo kako bih im pričao o utakmicama i treninzima. Došao bih na posao prije svih, u šest sati ujutro, onda bih skuhao kavu i pričekao ostatak radnika. Kasnije su došli stariji majstori, pa bi prvo uz kavu prokomentirali utakmicu i sve novosti iz kluba. Ponedjeljak je obično bio najsadržajniji. Taj dan bio je rezerviran za nogometne priče", prisjeća se Grnja.

Financijski mu je puno pomoglo igranje u SAD-u i Kanadi.

"Imao sam tu sreću što sam igrao u Kanadi i Americi, pa sam nešto i zaradio. Osvojili smo prvenstvo. Sa mnom su tad igrali Eusebio i pokojni Lukačević. Dva puta smo ulazili u finale, pa smo zaradili i premije, a jednom i osvojili naslov prvaka."

Imali ste čast igrati uz bok velikom Eusebiju. Kakve Vas uspomene vežu uz njega?

"To je bilo nešto fenomenalno. On je bio svjetski igrač. Uz Pelea je bio najveći na svijetu. Imao je takva rješenja da je bilo dovoljno da kreneš, a on već zna gdje treba poslati loptu. Volio je igrati sa mnom jer sam često padao u šesnaestercu i izvan njega, pa smo dobivali penale i slobodnjake koje je on izvodio. Volio je pokojnog Lukačevića i mene. Zajedno smo stanovali, a naučili smo ga i psovati na hrvatskom", priča Grnja pa se prisjeća anegdote s treninga:

"Na zagrijavanju smo obično stali u krug i igrali igru u kojoj igrači unutar kruga moraju presjeći dodavanja onih na vanjskom dijelu kruga kako bi se 'spasili' iz kruga. Mi to zovemo 'ševe'. Igramo tako na treningu, a sve svjetski igrači. Billo je tu Brazilaca, Nijemaca, Talijana,... Kad si u krugu nema šanse da izađeš van! I naravno, mi Hrvati smo se međusobno dogovorili kako ćemo se izvlačiti iz kruga. Dogovor je bio da ovi vanjski malo zakuhaju, pa kad je netko od nas u krugu pošalju nezgodnu loptu igraču u trbuh tako da ju možeš presjeći i spasiti se. Eusebio je prvo mislio da se radi o slučajnosti, ali onda je, kad ga je Lukačević već peti put pogodio u trbuh, shvatio o čemu se radi i na hrvatskom rekao: 'U pičiku mater, Osijek ševa!'. Naravno, mi smo svi popadali od smijeha. Dugo nam je to bila glavna fora nakon toga."

Današnji Osijek daleko je napredovao od onog Vašeg. Čak je i prije samo dvije-tri godine sve izgledalo crno za Osijek, a danas govorimo o jednoj od moćnijih hrvatskih ekipa.

"To je još jedan dokaz da financijska stabilnost nosi sa sobom i rezultat. Godinama dolazim na svaku utakmicu Osijeka, a često ih gledam i na treninzima. Tri smo godine strepili da ne ispadnemo iz lige do zadnjeg kola i održavali se jedva u ligi. Pomagali su nam i drugi klubovi na razne načine. No, čim se pojavio kapital, pokazalo se da je to nešto sasvim drugo. Sportski direktor je sad bio u mogućnosti potražiti pojačanja i uglavnom se sve dobro odigralo. Od Ejupija i Bobana do Grezde, Bočkaja, Lope, Mudražije, Baraća, sve su to kvalitetni igrači u hrvatskim okvirima koji jako puno znače Osijeku. Vrlo brzo su se uklopili i uz vođenje fajtera Zekića napravili odličan rezultat."

Uz rezultat je oživio i grad. Sve je više navijača na tribinama. Osijek se probudio.

"Do prije dvije sezone nije bilo ljudi. Sjećam se da je prvo kolo došlo gledati 300 ljudi, a danas je pun stadion. I to neovisno o tome kakvo je vani vrijeme i koji je dan. Po vrućini u ponedjeljak dolazi 5-6 tisuća ljudi. Protiv PSV-a je bilo 15.000, a toliko se očekuje i protiv Austrije Beč."

Pao je PSV, znači li to da će pasti i bečka Austrija?

"Nisam baš pratio Austriju u zadnjim sezonama. Pogledao sam nešto malo sada kada su protivnik mojem Osijeku. Moj sin je pomoćnik Zekiću i on je gledao derbi s Rapidom koji je završio s 2-2. Imaju kvalitetu, radni mentalitet, pri vrhu su sa Salzburgom i Rapidom. Svi gledaju na to tako da će pasti i Austrija, ako je pao PSV. Ipak, ne bi bilo dobro da igrači tako gledaju. Kad god misle da je protivnik jači, onda se žele dokazati i upravo iz toga crpe snagu. Tako je bilo i kad smo mi igrali. Uvijek je veći gušt bio igrati protiv jačeg. Želja je bila nadigrati nekog tko je jači."

Što kažete na HNL i ligu 10?

"Nije mi jasno zašto je kod nas toliko puno zlobe prema našem nogometu i našoj ligi. Pa ovaj uspjeh koji su postigli naši klubovi u Europi, ne može baš svatko ostvariti. Zapravo, to što su naši napravili, rijetko je tko napravio. Čemu ta zloba? Ako netko ima primjedbu na vodstvo Saveza ili lige, ne mora to odražavati na klubove. Za svoje klubove bi trebalo živjeti i davati im podršku."

Često se vode polemike oko suđenja.

"Ma suci griješe kao i igrači. Rekao sam puno puta i igračima koje sam vodio: 'Vi griješite stalno. 10 puta krivo predate suigraču loptu, pa nikome ništa. Sudac jednom pogriješi i odmah svi skaču na njega'. Strašno je teško suditi i donositi odluke u trenutku. Nije lako nekada vidjeti ni iz snimke što se dogodilo, a kako je tek na terenu. Griješe i suci u svjetskim ligama i oni koji su najbolji na svijetu, ali kod nas se sve smatra namjerom i odmah se izvode razne teorije zavjere."

Za kraj, gdje ste danas? Čime se bavite?

"Danas sam u mirovini. Bio sam 18 godina u HNS-u. Vodio sam 11 generacija kao izbornik juniora, dakle igrača starih 18 godina. Vodio sam sve igrače koji su danas u A reprezentaciji. Kao trener i izbornik bio sam po cijelom svijetu. Išao sam na SP u Nigeriji, u Trinidad i Tobago, u Kolumbiju, Njemačku, Cipar, Francusku, prošao sam ono što se rijetko može proći. Uz to, bio sam i instruktor za Slavoniju i Baranju, a onda je došlo vrijeme za neke mlađe", kaže Grnja pa dodaje:

"Posebnu ulogu u tome odigrao je gospodin Jozak koji je gledao da što prije eliminira sve nas starije. Imali smo takve rezultate koji su Hrvatsku držali u top 10 u Europi među mlađim kategorijama. Gospodin je htio da svake godine Hrvatska bude barem na prvenstvu Europe pa je dove sve mlade trenere. Oni, neka se ne uvrijede, nisu ni blizu nama. Nikada nismo rekli da moramo biti izbornici, ali logično je da mladi uče od starijih. Pitao sam i Davora koji je bio i moj igrač u Osijeku zašto ne bih išao s reprezentacijom kao savjetnik i voditelj delegacije. Nisu imali sluha zato. Nastojali su se što prije osloboditi nas. Gospodin Jozak je nakon toga svakih šest mjeseci mijenjao izbornika. Kakvog to smisla ima?", pita se Grnja koji ipak uživa u mirovini.

"Zamolili su me ljudi iz Belišća kada je klub bio pri dnu treće lige da im pomognem. Toga sam se kratko uhvatio i ne da smo napravili rezultat, nego jedno pravo sportsko čudo. Od kluba kojeg su svi otpisali smo samo u jednoj polusezoni došli na četvrto mjesto s dva boda manje od drugog. Nakon toga je to postalo opterećenje za mene. Od tog stresa i svega mi je skočio i šećer pa sam se odlučio povući. Imam jedan ranč kako ja to volim zvati. Radi se o kući koja je preuređena i oko koje je samo priroda, trava i cvijeće. Tu mi dolaze prijatelji i gosti pa se družimo. Popijemo rakijicu i zamezimo. Sretan sam kad mi dođu prijatelji. Bili su i treneri i igrači Osijeka, pa se tu proveselimo", zaključuje legendarni Ivan Grnja Struja.

nogomet

NK Osijek

Gdje si legendo

Ivan Grnja Struja

Podijeli članak