Video: Upoznajte Rafaela Spajića

Hrvat zadivio nogometnim trikovima: 'Igrao sam protiv Figa i Deca, a trenirao Manchester United i Inter Milan'


Slaven Knežević
16.12.2017.09:00
Hrvat zadivio nogometnim trikovima: 'Igrao sam protiv Figa i Deca, a trenirao Manchester United i Inter Milan'
Andrej Car Photography / Rafael Spajić

sažeto

Rafael Spajić bavi se uličnim nogometom ili street soccerom, a ovaj sport odveo ga je po cijelom svijetu. S nogometnom loptom izvodi čuda, a u to su se uvjerili i Figo i Deco


Slaven Knežević
16.12.2017.09:00

Rafael Spajić ima 28 godina i student je prava, no ono što mladog Đakovčana izdvaja od ostalih kolega sa studija je ulični nogomet ili street soccer. Spajić se ovim sportom bavi već više godina, a s raznih turnira donio je i brončane medalje predstavljajući Hrvatsku. Cilj street soccera i ono što ovaj sport čini posebno zanimljivim, jest izvesti što atraktivnije poteze i loptu gurnuti protivniku kroz noge.

Rafael Spajić

"Pravila još nisu usklađena. Teren je uvijek manji. dugačak je osam metara, a širok je šest. Tijekom godina razvijala su se drugačija pravila. Prvo natjecanje na kojem sam bio održalo se u Londonu i tamo je pravilo bilo da ako protivniku gurneš loptu kroz noge i nakon toga ponovno dođeš u posjed lopte, automatski upisuješ pobjedu", kaže Spajić pa dodaje:

"To je zapravo nokaut. Možeš gubiti 3-0, ali čim mu uspiješ gurnuti loptu kroz noge i doći ponovno u njen posjed, automatski si pobjednik. No, tijekom godina se to malo promijenilo. Sada je na većini natjecanja pobjeda čim mu gurneš kroz noge, bez obzira tko dođe u njen posjed nakon toga. Treba naglasiti i da je bitna namjera guranja kroz noge. Ne može to biti slučajno."

Znači li to da se golovi uopće ne računaju?

"Golovi su također važni. Ako nitko ne uspije protivniku provući loptu kroz noge, pobjednik je onaj koji zabije više golova. Street soccer može se igrati 1 na 1, 2 na 2, i 3 na 3 što je sada nekako i najraširenije. Moji kolege i ja smo bili treći na svijetu na prvom službenom Svjetskom prvenstvu koje se igralo 3 na 3 u Manchesteru. Tad se uopće nije brojalo guranje kroz noge, već isključivo su se brojali golovi. Ovog ljeta u Pragu bilo je nešto drugačije, tamo je vrijedilo ako jedan dobije loptu kroz noge, gotovo je, cijela ekipa gubi. Tu smo ponovno bili treći. Na nekim natjecanjima se guranje kroz noge vrijedi isto kao i gol. Po meni je to i najpoštenije, barem kad se radi o susretima 3 na 3", objašnjava Spajić.

Što ako netko skupi noge i čeka?

"Utakmica je ograničena na tri, pet ili šest minuta. Ako netko koristi tako defenzivnu taktiku i čuva se od guranja lopte kroz noge, protivnik mu lakše zabija golove. Tako dođe u probleme s rezultatom, pa se mora otvoriti, a onda je opet lakše gurnuti loptu kroz noge. Ima tu dosta taktike. Stvar je u koncentraciji i psihičkoj pripremljenosti. Postoje ljudi koji točno znaju što rade, a izvode takav trik kao da im je lopta pobjegla. U trenutku kad posegneš za loptom, on ti ju gurne kroz noge."

Kako ste se odlučili za street soccer?

"Još kao mali počeo sam pratiti nogomet i gledati utakmice reprezentacije, ali nisam imao pojma o igranju nogometa. Bio sam daleko najgori igrač u razredu. Rođen sam u Švicarskoj u Zurichu i kad smo se vratili u Hrvatsku, kako je Hrvatska 1998. godine bila treća na svijetu, tada su se svi bavili nogometom. Vjerojatno je tad najviše klinaca upisalo škole nogometa. Kako su svi moji u razredu igrali nogomet, tako sam i ja počeo s njima. Upisao sam se u NK Đakovo, ali tadašnji trener imao je nas 90 na treningu. Naravno da nema vremena za sve nas, ali meni je bilo neshvatljivo to što sam ja dva mjeseca bio na svakom treningu, a bio sam u zadnjoj grupi koja je trenirala doslovno u travi koja nije bila niti pokošena. Shvatio sam da ništa nisam naučio, već da je samo bilo bitno jesam li platio članarinu", kaže Spajić kojeg je to iskustvo usmjerilo na ulični nogomet:

Andrej Car Photography / Rafael Spajić

"Tako sam odustao od nogometa i počeo ići na igralište u kvartu. Malo po malo sam postao osrednji igrač za kvartovske prilike. Prijatelj i ja jedan dan smo vidjeli jednu reklamu s Ronaldinhom koji je radio neke trikove i to nas je oduševilo. To je bio freestyle nogomet. Mi smo to počeli vježbati svaki dan i tako sam naučio dosta trikova. Nisam zato bio bolji igrač, ali možda sam imao bolji osjećaj za loptu. Kada sam vidio da mi ni to neće pomoći da budem bolji igrač, odustao sam. Na internetu sam naletio na turnire u kavezu koje je organizirao Nike i to su sve bili neki nepoznati igrači, ali oduševili su me svojom vještinom i trikovima koje su radili. Tako sam počeo vježbati taj street soccer, odnosno te trikove koje možeš upotrijebiti na protivniku."

Koliko Vam je pomogla podloga iz freestyle nogometa?

"Imao sam neku podlogu jer sam znao neke trikove, ali mislim da sam dobio nešto puno važnije. Freestyleri su po meni nešto kao body builderi. Oni sami tri, četiri ili pet sati dnevno pokušavaju neki trik dok god im ne uspije. Mentalno su jako dobro pripremljeni za taj trening. Svjesni su i spremni da im neće nešto uspjeti od prve. Tu sam dobio jako dobru podlogu i nije mi bio problem početi vježbati. Motivacija mi je bila i to što sam na igralištu izvodio te trikove i gurao ekipi loptu kroz noge. Kada bi uspio tako neki trik, svi bismo umirali od smijeha. To me motiviralo. Nakon tog početka godinama sam vježbao, pa čak i izmislio neke svoje trikove."

Prvi turnir bio je prava avantura.

"Na prvi turnir išao sam u London. Vidio sam da tamo ima natjecanje 1 na 1, ali problem je bio što nisam imao novaca za odlazak u London. Kolega i ja smo osmislili priču da će on ići kao snimatelj, a ja kao igrač i krenuli smo od vrata do vrata u Đakovu i pokušavali od lokalnih tvrtki skupiti novac za karte i smještaj. Jedva smo skupili za karte, a ostalo nam je taman dovoljno da uzmemo vjerojatno najgori smještaj u Londonu. Spavali smo po podrumima s još pet ljudi. To je kao bio hostel. Bilo je svega, bili smo i gladni, ali važno je bilo da smo tamo."

Rafael Spajić

Danas Rafael i zarađuje od street soccera.

"Shvatio sam da ima dosta igrača koji nisu bolji od mene, ali zarađuju od toga čime se bave. Snimaju reklame, surađuju s nogometnim klubovima i zarađuju. Počeo sam tražiti način kako da i ja to napravim. U Hrvatskoj nisam imao sreće. Ljudi su me gledali kao luđaka, kao zašto bih ja za to dobio novac. Pokušavao sam uklopiti i freestyle i street nogomet i ponuditi šou, međutim nije bilo zainteresiranih. Nešto kratko sam radio i s HNS-om. To mi nije bilo plaćeno, ali sam to radio i zbog promocije, a i trebao mi je podatak u životopisu da sam već nešto slično radio", kaže Rafael koji nema dobra iskustva iz Hrvatske pa se okrenuo inozemstvu:

"Više-manje s kim god sam radio u Hrvatskoj me ili prevario ili pokušao prevariti. Jedino tko nije jest tvrtka MPG iz Zagreba i evo sad nedavno Inter iz Milana za koji sam radio nešto u Zadru. Oni su sve ispoštovali. Svi drugi su gledali samo kako da me prevare. Shvatio sam da se moram okrenuti inozemstvu. Počeo sam malo manje trenirati, a više se posvetio tom nekom poslovnom aspektu. Od tada do danas sam bio u više od 20 država. Najviše sam bio u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, čak 17 puta u zadnje četiri godine. U Engleskoj sam bio ni sam ne znam koliko puta. U Emiratima se to više svodi na neku zabavu za publiku, dok u Engleskoj radim s djecom iz nogometnih klubova i akademija jer oni nisu tehnički potkovani kao Hrvati. Ne učim ih freestyle ili street soccer, već osnovne trikove. Nije cilj da to dijete postane novi Ronaldinho nego da dobije tehničku podlogu."

Radio je Rafael i u Americi, na Havajima, u Turskoj, Švedskoj, Italiji. Ulični nogomet odveo ga je preko pola svijeta, a donio mu je i zaradu od koje može normalno živjeti. Do tog nivoa došao je nakon godina rada i vježbe. Zanimalo nas je koja je oprema potrebna za street soccer. Što sve treba jednom početniku?

"Street soccer se i reklamira kao igra za koju Vam je potrebna samo lopta. Sve ostalo je po vlastitim željama i preferencijama. Čak je i ideja i filozofija same igre da svaki igrač bude obučen kako želi, odnosno da gradi jedinstveni stil koji će ga izdvajati u odnosu na druge. Tu je zapravo i naglasak na životnom stilu. Uz to, poanta je u druženju i stvaranju kontakata. Doslovno u svakom gradu u kojem sam bio imam se kome javiti za kavu ili za bilo kakvu pomoć. Svi smo ista zajednica."

Na jednoj svojoj turneji Rafael je susreo i legende nogometa Luisa Figa i Andersona Luiza de Sousu, poznatijeg kao Deco, i naravno, pokušao im je gurnuti loptu kroz noge.

"Na jednom turniru u Dubaiju bio sam zadužen za zabavu, a posebni gosti bili su Luis Figo i Deco. Dogovorio sam se s organizatorima da kad oni dođu odigramo 1 na 1 na pozornici. Prvo sam igrao protiv Figa i skoro sam mu uspio gurnuti loptu kroz noge. Nasjeo je na foru, ali nekako ju je uspio u zadnji tren uhvatiti da ne prođe. Nakon toga više nije htio igrati. Vjerojatno se malo i naljutio na mene, haha", kaže Spajić pa dodaje:

"Nakon njega došao je Deco. On je igrao malo uplašeno. Skupio se sav samo da ne bi dobio kroz noge. Negdje je postojala i snimka gdje se njih dvojica svađaju tko će prvi igrati protiv mene, ali nažalost ne mogu ju pronaći. To je dio neke reportaže s tog turnira."

Postoji li neka škola street soccera za djecu koja bi se htjela time baviti u Hrvatskoj.

"Ne postoji. Vjerujte mi, pratim sve što se toga tiče i u Hrvatskoj i u inozemstvu i teško da mi nešto može promaknuti. Ja bih rekao da ne postoji. Osobno pokušavam poraditi na popularizaciji tog sporta. Na mojem Instagramu me počelo već pratiti oko 30.000 ljudi. Tamo stavljam videouratke u kojima objašnjavam što se kako radi od trikova. Vani je to malo drugačije, no isto nema baš škola isključivo za taj sport. Primjerice Nizozemci su sada počeli trenirati djecu iz nogometnih klubova. Prolaze sve kategorije i uče djecu trikovima kako bi im popravili tehniku. Uz to, ovaj sport pomaže kod samopouzdanja pa djeca rade i na tom aspektu", kaže Spajić pa dodaje:

"Kod nas bi klubovi možda to i htjeli, ali problem su financije. Trebao sam i ja raditi s jednim od naših prvoligaša, no čovjek iz kluba mi je rekao da me nemaju s čime platiti, a ne žele da radim besplatno i ulažem svoje vrijeme bez naknade. Jednostavno nemaju od čega plaćati takve treninge. Imam već iskustva u radu s klubovima, ali u inozemstvu. Radio sam s Manchester Unitedom, s Ronaldinhovom akademijom, milanskim Interom, futsal klubovima u Engleskoj, u Americi sam radio s privatnim akademijama, na Havajima sam radio s organizacijom koja se bavi promidžbom sporta među djecom,..."

Za kraj, kako bi igrač street soccera sa svojim trikovima prošao u nogometu?

"Ne mora značiti da su svi koji igraju street soccer predodređeni da budu i dobri nogometaši, ali ima nekih primjera nogometaša koji dobro koriste elemente uličnog nogometa. Dosta se to vidi kod Brazilaca koji svoje nogometne puteve počinju na igralištima i plažama. Neymar, Ronaldinho, Ronaldo, to su sve dečki koji su trikove naučili na nekom igralištu s prijateljima. Uz njih, primjer je i Paul Pogba. Na prvu možda ne izgleda tako, ali Pogba zna jako puno trikova s loptom. Ne bih nikada od njega to očekivao, ali baš puno zna. Najpoznatiji igrač koji je iz street soccera postao nogometaš je Edgar Davids. On to s ponosom i ističe. Čak je napravio i svoju modnu marku koja prodaje proizvode za ulični nogomet. Često su i sponzori raznih natjecanja", zaključio je Spajić.

nogomet

Rafael Spajić

street soccer

Podijeli članak