Branko Strupar

'Iz Španskog sam otišao u Genk, u pet godina osvojio sve, dobio državljanstvo i igrao za Belgiju, a danas imam i svoju tribinu'


Slaven Knežević
24.12.2017.09:00
'Iz Španskog sam otišao u Genk, u pet godina osvojio sve, dobio državljanstvo i igrao za Belgiju, a danas imam i svoju tribinu'
Ronald Gorsic / CROPIX

sažeto

Legendarni Branko Strupar iz trećeligaša Španskog otišao je u belgijski Genk koji je tada bio u drugoj ligi i s njima napravio čudo. U Belgiji i danas ima kraljevski tretman


Slaven Knežević
24.12.2017.09:00

Branko Strupar je najveći Hrvat među Belgijancima i najveći Belgijanac među Hrvatima. Njegov nogometni put pravo je čudo. Iz trećeligaša Španskog s 24 godine otišao je u Genk koji je tada bio u drugoj belgijskoj ligi i tamo postao apsolutni kralj. S Genkom se izborio za prvu ligu, a onda ju i osvojio. Bio je najbolji strijelac lige 1998. godine s 22 pogotka, a dobio je i belgijsko državljanstvo kako bi mogao nastupati za njihovu reprezentaciju. Proglašen je i najboljim stranim nogometašem u Belgiji i najboljim belgijskim nogometašem, a danas jedna tribina stadiona nosi njegovo ime. S legendarnim Strupijem pričali smo o njegovoj priči.

Boris Kovacev / CROPIX

"Moja priča je slična onoj od Dade Prše. Do 24 godine igrao sam u Španskom što je danas nekako nevjerojatno. Svi su već do 24 godine vani. Lako se prodati iz Dinama i Hajduka, to će uvijek biti, ili danas Rijeke i Osijeka koji su sad postali top klubovi u prvoj ligi. Ja sam se prodao iz treće lige. Bilo je to svjetsko čudo", rekao je Strupar pa nastavio:

"Od 1994. do 1996. igrao u drugoj belgijskoj ligi za Genk u kojem sam igrao do 1999. godine. Došao sam s 24 godine i svijet mi se promijenio. Nisam imao pojma ni o čemu, a u pet godina sam postao reprezentativac Belgije i imao desetku na leđima. To mi je i dan danas nevjerojatno. Da mi je to netko rekao, rekao bih mu: 'Dobra šala, svaka ti čast! Hvala kaj mi želiš dobro, ali to je nemoguće.' Objektivan sam i nisam se nikada volio eksponirati. Znao sam igrat' nogomet. Od malena sam ga 'tamburao'. Veli mi mama da nisam normalan jer sam po dva sata znao u zid lupat' s loptom. Rekli su da nekaj nije u redu, samo lopta i ništa drugo, haha."

Branko Strupar

Kako je bilo tada igrati za Špansko? U 168 utakmica zabili ste 106 golova, vjerojatno ste i prvi strijelac Španskog u povijesti.

"Ma zabio sam puno, ali to su ipak bile niže lige. Ja velim da je najteže u nogometu zabiti gol, bez obzira gdje. Nedavno sam bio na dodjeli nagrade za prvog strijelca druge i treće lige. Zvali su me zato što znaju odakle sam došao. Bilo je to nedavno u Grand Casinu u organizaciji Sportnewsa. Išao sam iz respekta jer znam da nije lako zabiti gol, neovisno o ligi u kojoj igraš", rekao je Strupar pa dodao:

"Kada sam došao u belgijski prvu ligu rekli su da je to preteško za naš klub i da ćemo odmah ispasti, a mi smo u tri godine osvojili belgijski kup i bili prvaci po prvi put u povijesti. Bio sam zlatna kopačka, najbolji strijelac, najbolji stranac, a onda sam dobio i njihovo državljanstvo pa bio i najbolji Belgijanac, hahah, nevjerojatno."

Prije nego se preselimo skroz u Belgiju, kakvi su bili uvjeti u trećoj HNL? Kolike su bile plaće u Španskom?

"Moglo se preživljavati, ali nismo dobivali lovu nego bonove od Name. Sva sreća, moj stari je radio u Nami pa nam je svima mijenjao bonove. Znači nema love, nego je plaća u Naminim bonovima. Onda sam nosio starom da mijenja te bonove za lovu da imamo za piće."

Znači što ima u Nami to možete kupiti?

"Da, haha. Ili ako možeš promijeniti, promijeni. Sva sreća da je moj stari radio u Nami na Žitnjaku pa sam mijenjao te bonove. Zamisli, dobiješ Namine bonove i kaj sad? Odi u Namu i kupi kaj hoćeš i to je to. A kak' bum rudnu platio u kafiću? To je bio spektakl."

Koliko je iznosio transfer u Belgiju?

"Iskreno, nemam pojma. To je bilo tako preko noći kada sam završio u drugoj ligi. Nemam pojma. Mislim da je Špansko dobilo nekih 50.000 maraka."

U Belgiji imate status kralja.

"I dan danas kad dođem u Belgiju, a u zadnjih dvije tri godine sam vodio dosta prijatelja, to je 'red carpet'. Nevjerojatno koji respekt, ne mogu to opisati. Imam svoju tribinu, ogromnu sliku na stadionu. Nisam ni znao da imam tribinu. Samo su mi telefonski rekli: 'Kad dođeš idući put, vidjet ćeš nešto novo'. No, frend mi je prije poslao sliku i rekao: 'Gle na kojoj tribini sjedim'. To je čudo. Velika čast za mene. Nisam se tome nadao", kaže Strupar pa dodaje:

Branko Strupar

"Nitko se te 1998. godine nije nadao da ćemo biti prvaci. To je kao da se sada, uz respekt svakom klubu, jedna Marsonia popenje ili riječki Orijent popenje u prvu ligu i da bude prvak pored Dinama, Rijeke i ostalih."

Nešto poput Leicestera i njihova uspjeha.

"E baš to. Idealan primjer. Prije dvije godine sam baš svim srcem navijao za njih kada su postali prvaci. Nitko nije vjerovao u njih, a oni su zasluženo osvojili Premier ligu. Mi smo 1998. godine bili u borbi do zadnjeg kola. Da nismo pobijedili u gostima, bili bi drugi. Uspjeli smo pobijediti s 2-1 i postali prvaci."

Jeste li zabili i u toj odlučujućoj utakmici?

"U toj sam asistirao, ali bio sam najbolji strijelac lige s 22 gola, a imao sam i 30 asistencija. Bila je to dobra sezona. To razdoblje u mojem životu je stvarno nevjerojatno s obzirom na to da sam otišao iz jednog Španskog, a odjednom me zovu za reprezentaciju, igram protiv Nizozemske, desetka na leđima. A bojao sam se ovih. Tko će me čuvati? Neki Japp Stam, ubojica, znam ga iz Manchestera. Kad ga vidiš ga se bojiš. Bile su to baš nevjerojatne stvari koje su mi se dogodile."

Zašto ste baš izabrali belgijsku reprezentacija, a ne Hrvatsku?

"Tu me nisu zvali bez obzira na sve te nagrade. U to doba je bila i ona brončana medalja i Vatreni. Mislim da sam zaslužio poziv, ali što je tu je. Belgijancima sam bio blizu pa su me držali na oku iz dana u dan. Izbornik je rekao da bi volio da odlučim igrati za Belgiju i tako sam ja prihvatio poziv. Ne da su pokazali respekt, nego su me stvarno prihvatili kao da sam rođeni Belgijanac."

Jesu li se mučili s izgovorom Vašeg imena i prezimena?

"Ma nisu. Zvali su me Strupi tako da im je to bilo bezbolno."

Kako je to izgledalo na početku? Do 24 godine živjeli ste praktički u kvartu, a onda otišli u novu kulturu i promijenili čitav život.

"Ma nikad nisam prešao Breganu tako reći i odjednom sam u Belgiji. Kao da me netko s Marsa bacio. Ne znam ni jedan jezik. Mučio sam se maksimalno. Htio sam puno puta pobjeć' doma. Bilo je baš kuća-posao, kuća-posao, ništa drugo. Samo nogomet, to je jedino što sam znao. Trenirao sam i dodatno, a kada bi završio išao sam odmah doma. Navijači me zaustave i hoće pričati, a ja nemam pojma kaj hoće. Oni znaju četiri-pet jezika, a ja nemam pojma. Bilo mi je teško, bio sam žalostan. Na kraju sam silom prilika morao naučiti flamanski koji priča jedan posto ljudi na svijetu", rekao je Strupar pa nastavio:

"Život je dosta različit. Ja sam ovdje bio u to ratno doba, do 1994. godine. Nogomet je zapravo bio nebitan, igrali smo formalno. Iz tog ratnog okruženja i svih tih, s oproštenjem sr...a koja su se tu događala, otišao sam u Belgiju koja je mala kraljevina u kojoj je sve sređeno. Velika promjena. Otišao sam kad je, možemo reći, tu već završio rat ili barem ono najgore, ali to što se tu događalo od 1990. do 1994. bilo je zastrašujuće. Imao sam to ružno iskustvo iz Hrvatske i došao u jednu zemlju koja je baš bila sređena. Razlika je noć i dan."

Branko Strupar

Možete li usporediti belgijsku ligu i HNL?

"Baš sam nedavno pričao s dečkima o tome. Evo jedan primjer. Andrijašević je recimo najskuplji transfer u povijesti Genta, a nije više ni na klupi. Bio je najbolji igrač Rijeke, nosio ih do naslova, najbolji u toj ekipi. Stvarno je odskakao. Prije nekoliko mjeseci je otišao na sva zvona. Zvali su me tada iz Splita i ja sam preporučio da ide zato što je to odskočna daska. Preporučio sam i za golmana neka ide. Mislim da je Kalinić mogao i u Premier ligu jer je dobro branio. U Andrijaševićevom slučaju, bio je najbolji u hrvatskoj, a sada ga nema ni na klupi u Gentu. U Belgiji se više trči, puno više i brže se igra. ", kaže Strupar.

Belgijski klubovi su nekako van fokusa u Hrvatskoj. Nešto se više pisalo o njima kada je Genk igrao protiv Lokomotive u kvalifikacijama za Europsku ligu.

"Genk je prvi puta u povijesti igrao protiv nekoga iz Zagreba. Čuli su samo za Dinamo, ali nisu znali koja je sad to Lokomotiva. Rekao sam im: 'Ma to vam je druga momčad Dinama, hahaha'. Rekao sam im da su dobra ekipica i dečki željni dokazivanja. Izbacio ih je Genk. Nije bilo jednostavno. Lokomotiva je bila dobra, nije bila prevelika razlika. Nakon tih utakmica baš je otišao Leon Bailey koji je sad nosioc igre Bayer Leverkusena. Iz Genka je otišao za 18 milijuna eura."

Znači li to da je njihova liga ipak na jednom malo višem nivou?

"Na malo višem možda. Ulaganja su veća, dosta se plaćaju ti igrači. Sam taj transfer Andrijaševića je bio skoro četiri milijuna eura. Veliki su budžeti. Stadioni su puno ljepši, imaju puno bolje uvjete za igru. Mi smo još u razvoju, a oni su već razvijeni. Belgijska liga je velika odskočna daska. Svima bih preporučio da idu u Belgiju zato što je u srcu Europe, tu su ti sve okolne lige pa ako se pokažeš, onda je to to. Bez problema odeš u ligu petice. Ja sam nakon uspjeha u Belgiji završio u Engleskoj u Derby Countyju, a to da mi je netko rekao ne bih opet vjerovao. Ja u Engleskoj? Pa gledam ih na televiziji, ljudi lete."

I Vaša Belgija i Vaša Hrvatska su na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Koliko mogu Vaši napraviti idućeg ljeta?

"Belgija ima 20 pojedinaca koji su top, a imamo i mi top reprezentaciju po imenima. Moraš imat i malo sreće, bez daljnjega, ali kvalitetu imamo. Nikoga se ne trebamo bojati, pa čak ni te Argentine. Prema naprijed su možda i najbolji na svijetu. Tu su Messi, Aguero, Dybala, Di Maria, ali zato zadnji dio momčadi je jako ranjiv. Mijenjali su trenera, jedva se kvalificirali i to kad je Messi eksplodirao. Mučili su se do zadnjeg kola. Nešto ne valja, nisu momčad. Messi je vanzemaljac, ali ostali su upitni. Momčadski smo sto posto jači od njih. Ne bojim se. Bojim se Messija, ali on isto za reprezentaciju igra slabije."

Belgija se u zadnjih nekoliko godina stvarno digla. Bili su čak i prvi na FIFA-inoj ljestvici.

"Pojedinci su im nevjerojatni. Kada pogledaš prvu ekipu i rezerve, te rezerve vrlo lako možeš zamijeniti za prvotimce i opet su jaki. Kao da su se svi talenti rađali u istoj godini. Ja sam se oprostio 2002. godine u Japanu i nakon toga Belgija nije bila 10-12 godina nigdje. U tom vremenu su stasali svi ti igrači i sada su gdje jesu. Belgija je izuzetno jaka. Sad im je došao taj Martinez, stranac na klupu Belgije, što nije bio običaj. Ne pamtim da je baš bio stranac na klupi. Bio je kratko onaj Nizozemac Dick Advocaat, ali kratko jer to nije baš funkcioniralo. Sad imaju Španjolca i sve se nekako posložilo. Po meni mogu do polufinala, ali mogu i naši", kaže Strupar pa dodaje:

"Imamo i mi i moji, haha, super reprezentacije. Moramo biti fizički izuzetno spremni i imati malo sreće. Mora se sve poklopiti. Idemo utakmicu po utakmicu."

Gdje ste danas?

"Imam adventsku kućicu na Štrosu po prvi puta u životu s frendom. Sad je nabava na najjače, pa stalno nekaj fali... Ja i ugostiteljstvo... Lijepo je to, svi se mi družimo, ali nije lako. Pogotovo sad ovo pred Božić i to. Sad baš vozim po meso i onda sve vozim na Štros. Imam pun auto svega. Nema čega nema, paprike, luka, viskija, rakija, svega ima. Sad je takvo vrijeme. Bolje imati nego da fali. Ugostiteljstvo i ja smo živa truba, ali trudimo se žena i ja", kaže Strupar pa nastavlja:

"Dino Maksan mi je prijatelj i zajedno imamo kućicu, ali on je davno prije uplatio odmor i nema ga do Štefanja. Baš se poklopilo."

Možda je i namjerno planirao da Vas uvali za Božić, haha.

"Hahhaa, ma ne, nije, slučajno je ispalo baš. Slučajno smo i uletjeli u to. On je planirao odmor. Prošle godine je on imao na Zrinjevcu pa smo rekli da ove godine nećemo. I u zadnji čas, ono pet do 12, netko je odustao i ostala je ta jedna kućica na Štrosu i mi smo uletjeli. On nije mogao odgoditi taj odmor i sad smo žena i ja sami pa je malo plakanje, ali trudimo se."

Gdje ste kada nema adventa i kućica?

"Moj prijatelj ima školu nogometa u Beču pa nas nekoliko odemo iz Zagreba za Beč na tjedan, dva i individualno radimo s djecom. Dođemo kao hrvatski treneri pa im pokazujemo ili individualno ili bude kamp pa ima 80, 90, 100 klinaca. Kad nas pozove da treba odemo. Sad sam trebao ići od 27. do 30., ali kako imam kućicu ne idem. Idu moj kum i Ferenčina. Lijepo je raditi s djecom. Ja više volim napadače, ali sa svakim radiš kaj vidiš da mu treba. Napadače volim jer sam i ja bio napadač pa im imam što za pokazat."

Sad kada imate uvid i u trenerski i u ugostiteljski posao, hoćete li se odlučiti za neki od tih poslova tijekom cijele godine?

"Haha, nemojte me to pitati. Ne znam ni gdje udaram trenutno. Samo da završe ovi praznici pa ću više znati. Nemam blage veze. Tko to zna. Bio sam neko vrijeme i u menadžerstvu. Puno ljudi me zove za savjet u vezi Belgije. Pokušam pomoći koliko ide, ali šteta što sam u Zagrebu. Da sam tamo, bilo bi puno više igrača iz Hrvatske u Belgiji."

U Belgiju dakle idete samo "turistički"?

"Tamo sam uvijek rado viđen gost, odnosno nisam gost nego domaćin. Odem s prijateljima, a kada se vraćamo nosimo opreme koliko cijela ekipa dobije za početak sezone. Obučemo se od glave do pete i još nosimo doma. Pola kvarta navija za Genk, a ne zna ni gdje je. Ali, lijepa je oprema od Nikea pa mi je drago da nekoga razveselim. Djeca se najviše razvesele, a to mi je neprocjenjivo. Moj sin Bruno ima 10 godina. Imam dvije kćeri još od 15 i 18 godina, ali Bruno trenira u kvartu, u Prečkom, i njegova cijela ekipa ima opremu od Genka, a igraju u Prečkom. Ako dođete na utakmicu 2007. godišta, uvijek je netko u opremi od Genka, haha", rekao je Strupar i za kraj poručio:

"Svima želim čestit i blagoslovljen Božić i sve najbolje u novoj, 2018. godini! U principu svima želim samo puno zdravlja, a ostaloga će uvijek biti", zaključio je Strupar.

nogomet

Gdje si legendo

Belgija

Genk

Branko Strupar

NK Špansko

Podijeli članak