Hrvati 'vladaju' Poljskom

'Legia je veliki europski klub, a njihovi fanovi podsjećaju me na navijače Dinama kada sam bio dijete'


Slaven Knežević
15.11.2017.08:00
'Legia je veliki europski klub, a njihovi fanovi podsjećaju me na navijače Dinama kada sam bio dijete'
Legia Varšava

sažeto

Dean Klafurić otišao je u Poljsku gdje je preuzeo ulogu pomoćnika Romea Jozaka u Legiji iz Varšave. S nama je podijelio dojmove iz kluba, te opisao 'lude' navijače poznate diljem Europe


Slaven Knežević
15.11.2017.08:00

Dean Klafurić počeo je svoju trenersku karijeru u NK Udarniku iz Kurilovca prije 13 godina. U 13 godina prošao je sve kategorije, od U12 do seniora, a svoje ekipe vodio je u gotovo svim ligama. Trenirao je HNK Goricu, bio izbornik hrvatske ženske nogometne reprezentacije, radio je u najboljem hrvatskom klubu Dinamu, ponajboljem klubu klubu Saudijske Arabije Al Nasrru, i najboljem klubu Emirata i jednom od najboljih u Aziji Al Ainu.

HNK Gorica

"Volim reći da je moja obitelj Udarnik, moj grad HNK Gorica, a moja država Dinamo", kaže nam Klafurić koji je danas u najboljem poljskom klubu Legiji iz Varšave.

Romeo Jozak prihvatio je poziv varšavske Legije koja je ostala bez trenera, a sa sobom je pozvao još nekoliko Hrvata. Ivan Kepčija postao je tehnički direktor, Krešimir Šoš kondicijski trener, a Dean Klafurić asistent Jozaku. S njima je u Poljsku otputovao i Viktor Bezhani koji asistira Kepčiji.

"U Poljsku sam otišao doslovno preko noći. Nazvao me Romeo Jozak i rekao o čemu se radi. Morao sam donijeti odluku odmah jer smo za dva dana trebali preuzeti posao. Bila je to teška odluka za mene. S jedne strane sam tek započeo posao u Gorici i imao jako dobro razdoblje i stabilnost u svom gradu, a s druge strane je bila ponuda vrhunskog europskog kluba, najboljeg u Poljskoj koja trenutno ima šestu reprezentaciju prema FIFA-inoj ljestvici",kaže nam Klafurić pa dodaje:

"Najteže mi je bilo ponovno napustiti obitelj. Tek sam se vratio iz Azije koju sam napustio ponajviše zbog obiteljskih razloga i nostalgije. U Gorici smo u kratkom razdoblju napravili velike pomake u cijelom klubu. Grad je disao uz klub, a sve su popratili i odlični rezultati na početku 2. HNL i ono što je najvažnije, atmosfera je bila fantastična. Bio je užitak raditi u svojem gradu i svojem klubu. Drago mi je da se sve to i nastavilo nakon mojeg odlaska. Praktički i nije bilo promjena. Cijeli stožer je ostao isti, a umjesto mene je došao Ivan Prelec za kojeg znam kako radi i uvjeren sam da je to najbolje što se moglo dogoditi i njemu i klubu", kaže Klafurić.

Legia Varšava

Bili ste i izbornik hrvatske ženske nogometne reprezentacije. Po mnogima i najbolji izbornik do sada. Koja je razlika u vođenju muške i ženske ekipe? Mnogi treneri kažu kako je cure dosta teže voditi.

"Tehničko-taktički zahtjevi su identički, ali cure zbog fizičkih predispozicija ne mogu sve izvoditi istom brzinom i ne mogu toliko dugo trajati. Iskreno, kada se pojavila opcija sa ženskim nogometom, pomislio sam: 'Ma što će to meni?'. Ipak, onda sam razgovarao s iskusnijim trenerima, s obitelji i prijateljima i promijenio mišljenje i prihvatio izazov. Sada mogu reći da nisam niti jednog trenutka požalio zbog te odluke. Dapače, bilo je to fenomenalno razdoblje u mojoj karijeri koje mi je pomoglo da naučim posao, ponajviše u psihološkom i kondicijskom segmentu", kaže Klafurić pa nastavlja:

"Obožavam nogomet i svoj posao. To sam želio raditi od kad znam za sebe i nije mi nikoga teško voditi, neovisno radi li se o dječacima, djevojčicama, osobama s posebnim potrebama, prijateljima, neprijateljima,... Jednostavno, uživam u tome. Nogomet je moj život. Htio bih istaknuti da cure brže prihvaćaju novitete. Brzo shvaćaju i mogu odjednom biti koncentrirane na više stvari. Fokus im je bolji. Naše okruženje još uvijek teško prihvaća činjenicu da cure također vole nogomet, da ga žive i gledaju na televiziji, da znaju sve igrače i prate rezultate. Nogomet im kao mladim curicama isto uđe u krv kao i nama dečkima. Potpuno isto. I one, kao i dečki, iz te ljubavi krenu na trening, ali dok još nisu ni krenule nailaze samo na prepreke. Od roditelja i prijatelja koji se tome protive, preko nastavnika i profesora u školi, pa na kraju i kada nađu dečka on im prvo kaže: 'Pa nisi luda da igraš nogomet, to je za dečke'. Uz sve to, treniraju u jako lošim uvjetima jer ženski nogometni klubovi jedva egzistiraju. Iz svega ovoga je jasno da tu opstanu samo cure s čeličnom voljom i još uz to stignu završiti fakultete i postići inozemnu karijeru. Sve te cure su pravi nogometni heroji i zaslužuju veliki respekt", kaže Klafurić.

Vratimo se u Poljsku. Danas ste u Legiji. Kako Vam se čini Vaš novi klub? Kakve uvjete imate za rad?

"Klub je vrhunski. Organizacija i svi uvjeti su na najvišem nivou. Sve ono što imaju svi vrhunski klubovi u najjačim europskim ligama, ima i Legia. To se osjeća na svakom koraku. Imamo sreću da su svi ljudi u klubu jako srdačni i susretljivi ljudi, otvoreni za suradnju. Imamo podršku od prvog dana i zato nam je još ljepše raditi. Možemo se stvarno maksimalno koncentrirati na svoj dio posla."

Legia Varšava

Legijini navijači jedni su od najstrastvenijih i najluđih navijača na svijetu. Kako je igrati u takvoj atmosferi?

"Ma to je nešto neopisivo. Podsjeća me na doba mojeg djetinjstva kada sam odlazio na utakmice Dinama i kada se cijelu utakmicu navijalo bez prestanka. Stadioni su puni gdje god da igramo. Legia je u Poljskoj kao Dinamo u Hrvatskoj ili Bayern u Njemačkoj, a naši navijači su doslovno kult koji je prepoznat u cijeloj Europi. Stvarno je privilegija raditi u takvom klubu i svake nedjelje igrati utakmice pred takvim navijačima i u tako strastvenoj atmosferi. to je nogomet! To je sve ono što sanjaš i želiš kada kao dječak maštaš da ćeš igrati pred punim stadionom i vatrenim navijačima. Stvarno je fantastičan osjećaj biti dio ovog kluba."

Kakav je život Hrvata u Poljskoj. Kakva je hrana u odnosu na Hrvatsku? Kakva je kvaliteta života općenito?

"Hrvati su odlično prihvaćeni u Poljskoj. Poljaci nas simpatiziraju prvenstveno zbog slične kulture. Povijesno smo i jedni i drugi prolazili kroz brojne ratove i bili napadani. Činjenica da smo Slaveni i katolici još više učvršćuje tu povezanost. Hrana je jako slična našoj, a u Varšavi ima prekrasnih restorana. Varšava općenito je jako lijepi grad sa starom jezgrom i bogatom poviješću. Lijepo je ovdje živjeti. Osjećam se kao u Hrvatskoj. Cijene su dosta slične onima u Zagrebu, jedino je najam stanova dosta skuplji. Standard ljudi je puno veći, a to je možda i najveća razlika u odnosu na Hrvatsku. Ljudi ovdje žive u uređenoj državi. Stopa nezaposlenosti je jako niska i to se baš osjeti na ljudima i na kvaliteti života u Poljskoj."

Što Vam najviše nedostaje iz Hrvatske, osim naravno obitelji?

"Moji prijatelji, ali teško mi je govoriti o nekoj prevelikoj nostalgiji jer se ovdje baš osjećam kao doma. Osim toga, Varšava je jako blizu. Direktna avionska linija svakodnevno leti u oba smjera, a let traje sat i 15 minuta. U ova dva mjeseca već sam tri puta bio doma. Obitelj dođe i kod mene, uživaju na utakmicama i navijaju s Legijinim navijačima. Najavili su mi se i prijatelji koji će doći u nekoliko navrata. U prosincu mi je stan cijelo vrijeme bukiran, hahah. Veselim se što će doći. Volio bih da i oni osjete ovu atmosferu na stadionima i vide kakve uvjete ima Legia."

Cropix

Kakva iskustva imate iz arapskih zemalja?

"Kad je nogomet u pitanju, kao što sam već rekao, ništa mi nije teško. Tamo sam većinu vremena bio fokusiran na posao i brzo mi je prolazilo vrijeme. Imao sam više vremena za sebe, pa sam, kako se to popularno kaže, radio na sebi, haha. Međutim, previše mi je nedostajala obitelj i ta me nostalgija ubijala u slobodno vrijeme. Srećom, bilo je malo slobodnog vremena pa se to manifestiralo samo navečer uoči odlaska na spavanje. Što se tiče načina života tamo, on je jako specifičan i svakako je veliko i bogato iskustvo. Bilo mi je nešto lakše kad smo prešli u Al Ain jer je blizu Dubai i Abu Dabi pa je obitelj mogla doći u posjetu. Olakšalo mi je to što je stožer bio sastavljen od dobre ekipe, a svi se znamo još iz Dinama."

Za kraj, koji su ciljevi s Legijom? Postoji li neki imperativ?

"Legia u Poljskoj uvijek ima isti cilj, a to se podrazumijeva i u ovoj sezoni. Cilj je, naravno, naslov prvaka. Isto kao što je Dinamu u Hrvatskoj i klubovima nositeljima kvalitete u drugim zemljama. Imperativa nema, barem ga nitko nije postavio pred nas, niti osjećamo neki pritisak. Sami smo po sebi takvi da želimo biti što bolji jer je to sportski i jedino normalno u profesionalnom sportu."

nogomet

Legia Varšava

Dean Klafurić

Podijeli članak