Krasnodar Rora

'Nije mi žao što sam prekrižio Hajduk, sudbina je htjela da zabijem gol Leedsu u finalu i donesem Dinamu najveći trofej u povijesti kluba'


Slaven Knežević
10.09.2017.08:35
'Nije mi žao što sam prekrižio Hajduk, sudbina je htjela da zabijem gol Leedsu u finalu i donesem Dinamu najveći trofej u povijesti kluba'
GNK Dinamo

sažeto

Krasnodar Rora gost je tradicionalne nedjeljne rubrike 'Gdje si legendo?'. Podijelio je svoja razmišljanja o nogometu danas i sjećanja na Kup velesajamskih gradova


Slaven Knežević
10.09.2017.08:35

Treba li uopće predstavljati našu novu legendu? Ime mu je Krasnodar Rora. Iako je rođen na Visu, prva asocijacija na njega je grad Šibenik i istoimeni klub iz kojeg je došao u Dinamo i s Modrima napravio čudo. Istinska legenda Dinama osvojio je s Modrima Kup velesajamskih gradova prije 50 godina. Rora je zabio gol u finalu tog natjecanja za 2-0 protiv Leedsa, a on i njegova generacija postigli su najveći uspjeh u povijesti hrvatskog sporta osvajanjem Kupa koji je prethodio Europskoj ligi.

Kakav je bio Dinamo u Vaše doba?

"Bila je to jedna sjajna momčad. Skupina osebujnih, čvrstih ličnosti i odličnih igrača. Ponajviše zahvaljujući sjajnom vođenju našeg trenera Branka Zebeca mi smo zaista izrasli u momčad koja je u to vrijeme igrala i nosila se bez problema s najboljim europskim i svjetskim momčadima", kaže Rora.

Možete li nam predočiti kakvo je natjecanje bio Kup velesajamskih gradova i što je značilo njegovo osvajanje?

"To je sigurno bio kud i kamo jači i prestižniji turnir od Lige prvaka. Ne po imenu, ali po broju sudionika, načinu natjecanja i kvaliteti sudionika bilo je to jače natjecanje nego ondašnja Liga prvaka. Što znači to osvajanje? Znači da je ime Dinama ušlo u jednu riznicu pobjednika, velikana među kojima su bili Barcelona, Valencia, Ferencvaros, Leeds United, Newcastle, Arsenal, da ne nabrajam sad. To samo po sebi govori o snazi naše momčadi."

Zabili ste Leedsu u finalu i to pobjednički gol za 2-0. To Vam je sigurno najdraži pogodak u modrome dresu.

"Kad u finalu prestižnog europskog natjecanja postignete gol još k tome i pobijedite, onda je sasvim razumljivo da mi je to i najdraži gol i najdraža pobjeda u karijeri."

Kada govorimo o Hrvatskoj, uvijek su posebne bile utakmice između Dinama i Hajduka. Sjećate li se nekog posebnog derbija?

"Poseban je sportski rivalitet između Hajduka i Dinama. U to doba sve je bilo predodređeno da odem u Hajduk, no ja sam izabrao Dinamo i u prvom našem sučeljavanju na starom Hajdukovom igralištu pobijedili smo Hajduka 1-0 i taj jedini pogodak postigao sam ja."

Kažete Hajduk Vam je bio predodređen. Zašto ste izabrali Dinamo, a ne splitski sastav?

"Nisam bio navijač ni Dinama ni Hajduka, ni nekog posebnog kluba. Bio sam prvotimac i bio sam vrlo mlad. Igrao sam od 16 do 19 godine u drugoligašu Šibeniku, ali odnosi između Splita i Šibenika bili su takve naravi da ja jednostavno Hajduk nisam mogao tretirati kao mjesto gdje bih igrao. Zato sam izabrao Dinamo."

Rođeni ste u Visu, ali Šibenik je Vaš grad.

"S tri mjeseca sam, još kao beba, nakon što je završio Drugi svjetski rat, s ocem i majkom koja je s Visa, preselio u Šibenik i sve do 1964. i odlaska u Zagreb sam bio Šibenčanin. Ta moja zaista prekrasna mladost u Šibeniku daje mi za pravo da kažem da sam i Šibenčanin."

Dinamo je ove godine održao i Trophy Tour. Ideja je bila da Kup Velesajamskih gradova obiđe Hrvatsku u znaku proslave 50 godina od osvajanja. Jedna destinacija trebao je biti i Šibenik, no zbog sigurnosnih razloga se Vaš grad preskočilo.

"Osobno sam bio zapanjen. Moja ideja je bila da na Trophy Touru obiđemo gradove iz kojih smo došli većina nas. To je znači Rijeka, Šibenik, Split, Sinj, Slavonski Brod, Osijek, Belišće, Varaždin, međutim, ne znam iz kojeg razloga, taj se kurs mijenjao. U Šibeniku je navodno policija smatrala da je to gotovo neizvedivo, da je njima potrebno preko 70 zaštitara i onda se odustalo na žalost i razočarenje puno nas, a osobito mene."

Kakav je nogomet bio u doba dok ste igrali u Dinamu.

"U ono vrijeme konkurencija je bila kud i kamo veća. U prvom redu zato što ni jedan igrač nije mogao prije 28 godine odlaziti u inozemstvo. Svi najbolji igrači ostajali su u svom, nazovimo to matičnom klubu. Znači nije bilo selidbe iz Hajduka u Dinamo, iz Dinama u Hajduk i slično. To je u svakom slučaju povećavalo konkurenciju i bilo je kud i kamo teže izboriti se za status prvotimca."

Neki govore da je HNL porastao kvalitetom, neki kažu da je kvaliteta pala. Kakvo je Vaše mišljenje?

"Nekih pomaka u svakom slučaju ima, je l'? Ali imate ekstreman pomak kao boljitak u slučaju Rijeke i u slučaju Osijeka, a imate i propadanje, ne propadanje, ali nazadovanje Hajduka i Dinama. Objektivno to su četiri naše najbolje momčadi i gotovo da nemaju pravu konkurenciju, ali to stalno varira. Jedne godine netko iskoči, druge godine drugi iskoči, tako da neke stabilnosti kvalitete objektivno nema."

Spomenuli ste "propadanje" Dinama. Što se događa s klubom i mladim igračima? Gdje su danas Rore, Lamze, Zambate...?

"Širina kruga od kud je Dinamo ranije crpio kvalitetu bila je kud i kamo veća. Nas desetak je došlo iz malih klubova, od Varteksa, preko Trešnjevke, pa zagrebačkog Jedinstva, Šibenika, Junaka. Sve te sredine imale su i stvorile izuzetno kvalitetne i talentirane mlade igrače koji su se kasnije u klasu profilirali u Dinamu. Danas objektivno ni iz prve lige ne možete dovesti igrača koji bi garantirao da će donijeti neki ozbiljan pomak u kvaliteti u nekom nogometnom klubu. Ozbiljne kvalitete nema, a ono što i ima klubovi zadržavaju za sebe pa ste prisiljeni izvan granica Hrvatske tražiti pojačanja koja to objektivno i nisu."

Što kažete na igru reprezentacije? Nakon Islanda, kiksali smo i protiv Turske.

"Nedodirljive momčadi nema, pa tako nema ni reprezentacije. Međutim, ovo što se kod nas događa u zadnje vrijeme, to je znak ozbiljne silazne putanje koja je zabrinjavajuća na razini izvedbe kako momčadi, tako i pojedinaca i ovaj put odlazak u Rusiju na Svjetsko prvenstvo je zaista pod velikim upitnikom."

Gdje ste danas? Čime se bavite?

"Završio sam i igrački i trenerski put. Već sam osam godina debelo u mirovini. Kao umirovljenik pratim nogometna zbivanja kod nas i u inozemstvu. Čuvam unuke, imam ih šestero. Pratim domaću politiku, družim se sa svojim suigračima iz generacije. Svratim na kavicu negdje u gradu. Uživam", kaže Rora.

Nemate želju vratiti se u nogomet?

"Svatko od nas ima želju i svatko misli da može. Ja sam u 73. godini. Da me netko treba, drage volje bih se odazvao jer zaista mogu pomoći, ali takvih nema", kaže Rora pa dodaje:

"Razumljivo mi je da su iz nogometa maknuli legende. Njima su legende problem. Ne znaju kako pristupiti autoritetu. Oni sami to nisu i onda je najbolje legende maknuti s puta i naći lakši put i komunikaciju s onima koji su ti ravni ili koji su ispod tebe", zaključuje legendarni Rora.

nogomet

Gdje si legendo

Krasnodar Rora

Podijeli članak