Šarić zvijezda All Stara

Dario i novi klinci srušit će prokletstvo silaska s postolja


Toni Horvat
17.02.2017.15:05
Dario i novi klinci srušit će prokletstvo silaska s postolja
Reuters, CROPIX

sažeto

Loša karma hrvatske košarkaške reprezentacije traje od 1995., kad je sišla s pobjedničkog postolja. Vrijeme je da je prekinu klinci koji se tad još nisu rodili. U NBA ligi nikad nije bilo više naših, a Dario Šarić večeras će nastupiti i na All Star vikendu


Toni Horvat
17.02.2017.15:05

Hrvatska ne zna za košarkašku medalju još od 1995. kad su se u Ateni Toni Kukoč, Dino Rađa, Stojko Vranković i ostali s broncom spustili s postolja u znak protesta prema Jugoslaviji, koja je osvojila zlato. Ne ulazeći u političku ispravnost te odluke, činjenica je da to nije bio sportski potez. Činjenica je i da se nakon toga Hrvatska nikad nije vratila na postolje.

U Srbiji, a oni su za nas neosporni košarkaški autoritet, nastala je teza da je riječ o karmičkoj pravdi i da se zbog nepoštivanja njihove ondašnje reprezentacije Hrvatska nikad ni neće tamo vratiti.

Naravno, to su pizdarije. Ali recimo da su djelomično u pravu i da će karma popustiti i prestati nas maltretirati kad u hrvatsku reprezentaciju uđe prvi igrač koji u trenutku silaska još nije bio rođen.

Naš najmlađi reprezentativac je Mario Hezonja (21), koji je tad imao četiri mjeseca i sedam dana. Dakle. ''kletva'' još nije skinuta. Ali već ovog ljeta u hrvatski dres ući će barem jedan od trojice jako visokih klinaca rođenih 1997. Ante Žižić (20), Ivica Zubac (19) i Dragan Bender (19) već su prošlog ljeta izabrani na draftu, potonja dvojica već su i započela NBA karijeru.

U NBA je otišao i Dario Šarić (22), još od prošle sezone tamo je i Hezonja, Žižić ide ovog ljeta. Njih petorica su, uz nešto starijeg Bojana Bogdanovića (27), garancija da će Hrvatska opet biti velesila.

Dario Šarić

On je najstariji, najiskusniji i najafirmiraniji u ovom društvu. U Euroligi je debitirao kao 15-godišnjak u dresu Zagreba, odveo Cibonu do toliko sanjanog trona regionalne lige kao 19-godišnjak, dvije godine prolazio proces životnog odrastanja u Istanbulu i košarkaškog odrastanja kod legendarnog Dude Ivkovića u Efesu. S reprezentacijom je osvajao kadetska i juniorska zlata, a uz seniore je proveo već pet ljeta. On ne dolazi, on je tu. Od ove sezone svoju radost loptanja pod obručima dijeli s Amerikancima.

Philadelphiju je već osvojio, navijači ga obožavaju, suigrači također. Marljiv, predan, borben, atraktivan, ukratko - jebeno dobar igrač. A usto i rođeni pobjednik, vođa koji na sebe preuzima krivnju nakon poraza, a zasluge za pobjedu pripisuje suigračima. Takav tip ne može ne uspjeti.

Šarića od barem desetljeća bogate i uspješne NBA karijere može odvojiti samo neka strašna ozljeda, inače za njega nema straha. Za očekivati je da će sve četiri godine prvog NBA ugovora odraditi u Philadelphiji, koja je s njim i Joelom Embiidom konačno prestala biti glavna zajebancija u ligi i sramežljivo postaje kandidat za doigravanje.

U petak će na All Star vikendu s Embiidom, Srbinom Jokićem, Latvijskim čudom Porzingisom i Sabonisovim sinom Domantasom braniti čast Ostatka svijeta protiv Amerikanaca na utakmici mladih nada. Tu će se bolje predstaviti širokoj publici, koja izbjegava gledati slabije momčadi poput njegovih Sixersa, i nedvojbeno započeti uzlet prema zvjezdanom statusu.

Šarić je tip koji bi vraćanje Sixersa na vrh mogao shvatiti kao svoju osobnu misiju i radije vrbovati druge zvijezde da mu pomognu u tom naumu nego se prostituirati i skakutati od jednog kandidata za naslov do drugog. Puno je vremena pred njim, a svojom upornošću to bi zaista mogao i ostvariti, osvojiti NBA prsten. Iako bi ga istog trenutka mijenjao za medalju s reprezentacijom...

Mario Hezonja

Godinu je mlađi od Šarića, ali zajedno su kao klinci došli u Zagreb, zajedno su osvajali europske medalje u mlađim uzrastima. No tu sličnosti prestaju. Hezonja se odlučio na drukčiji put, već sa 17 godina otišao je u Barcelonu, gdje se godinu dana kalio u B-momčadi u drugoj ligi, godinu povremeno igrao s velikima, a onda zbrisao u NBA čim se ukazala prilika. U seniorskoj je reprezentaciji prošao tri velika natjecanja, ali bez značajne uloge.

Američkoj javnosti predstavio se bahatim izjavama, pa je odmah dobio etiketu najkurčevitijeg rookija u novijoj povijesti. Problem je samo u tome što ih nije potkrijepio na terenu. U drugoj sezoni u Orlandu, u kojoj su mnogi očekivali da će eksplodirati, igra manje i lošije nego u prvoj. Ušao je u začarani krug. Treneri mu zamjeraju nezrelost i stavljaju ga u igru uglavnom samo kad je sve već riješeno. Onda on na silu želi učiniti što više, napucava se i tako potvrđuje strahove trenera. Budući da ne igra, nema samopouzdanja, koje mu je bilo glavna odlika, a takav radi više štete nego koristi.

Još od dana u Trnskom Marija prati glas problematičnog dečka, često bezobraznog prema protivnicima, ali i suigračima, pa čak i čistačicama. Košarka mu je sve, pa se zato može objasniti asocijalni karakter, ali je krajnje neobično da netko s tolikom željom za uspjehom ne može pronaći način da ju kanalizira.

Idućeg tjedna završava prijelazni rok i za Marija bi bilo najbolje da promijeni sredinu i krene ispočetka. Međutim, ne sredi li se skoro, njegova bi NBA karijera vrlo brzo mogla završiti. A to bi bila šteta jer je potencijal ogroman, a i reprezentacija ozbiljno ovisi o njegovu pravilnom razvoju, budući da je jedini vanjski igrač među ovim supertalenatima.

Dragan Bender

Najveća je nepoznanica među ovom petoricom jer je najmlađi i najmanje smo ga imali prilike gledati. Poput Hezonje, i on je iz Hrvatske otišao praktički prije negoli je zaigrao ozbiljne seniorske minute, iako je s Antom Žižićem kao 16-godišnjak pomogao Kaštelima da izbore ostanak u prvoj ligi. No zatim je otišao u veliki Maccabi. Poput Hezonje, prvo se kalio u drugoj ligi, pa bio epizodist u prvoj momčadi i otišao u NBA čim je prešao dobnu granicu. Phoenix Sunsi izabrali su ga kao četvrtog na draftu, čime je za jedno mjesto srušio godinu dana star Hezonjin hrvatski rekord. Osim toga, rekorder je i kao najmlađi igrač u NBA ligi ove sezone.

Ipak, šira javnost uglavnom ga poznaje po skandalu s tenisicama, kad nije mogao igrati na Svjetskom U-19 prvenstvu jer ima drugog sponzora u odnosu na HKS, koji je pak s dobavljačem sklopio ekskluzivni ugovor za sve mlađe selekcije.

A Bender je jedinstven igrač, visok je 216 cm, naoko neuhranjen, ali izuzetno pokretan, s fenomenalnim osjećajem za dodavanje i fascinantno mekanom šuterskom rukom. Ukratko, brutalan krilni igrač, kojeg je priroda malo previše izdužila, ali nije ga bitno zakinula za brzinu. Ne zakine li je sam u neophodnom procesu fizičkog jačanja. Može biti zaista poseban.

U prvoj sezoni je, očekivano, igrao toplo-hladno, ali Sunsi su ga ionako uzeli kao dugoročnu investiciju, što on realno i je. Šteta je samo što je već morao na operaciju gležnja, pa više najvjerojatnije neće igrati ove sezone.

Dugoročno gledajući, ima najveći potencijal od svih naših klinaca jer bi igrača takvih karakteristika poželjela doslovno svaka momčad na svijetu. Na njemu je 'samo' da te karakteristike dovede na najvišu moguću razinu i iskoristi ih najbolje što može. I ispuniti san Bruna Šundova, s 221 cm najvišim hrvatskim košarkašem, koji je unatoč visini sebe i druge uvjeravao da je on zapravo ''trojka'', a ne centar. Samo što on, za razliku od Bendera, uz šut nije imao ostale odlike potrebne za vanjskog igrača.

Ivica Zubac

Još jedan klinac koji je odabrao odlazak u NBA čim je stekao pravo na izlazak na draft. Samo što je imao najneobičniji put od ove petorice. Stasao je u Ciboni, ali u sjeni vršnjaka Ante Žižića, koji je već bio na putu afirmircije centra europske klase. Kad se na to nadovežu ozljede, nije ni čudno da nije dobivao prilika koliko bi igrač njegova potencijala trebao. Kad ga je novi trener ''vukova'' Damir Mulaomerović dvaput zapostavio, Zubac je u suradnji s menadžerom Miškom Ražnatovićem isforsirao odlazak pozivanjem na stavku u ugovoru da može tražiti raskid jer je Cibona više od 45 dana kasnila s (za košarkaške prilike mizernom) plaćom od 2000 eura.

Zubac je odmah zatim potpisao za gradskog rivala Cedevitu, za kojeg bi igrao i u Euroligi, ali HKS je osporio transfer i posredno onemogućio mladom Čitlučaninu da igra za bilo koji hrvatski klub osim Cibone, iz koje je svim silama želio otići. Na kraju je završio u Mega Leksu, srpskom klubu u kojem Ražnatović razvija svoje igrače. Odmah nakon sezone izašao je na draft, ali nije izabran u prvoj rundi, među najboljih 30, što je unijelo mnogo nesigurnosti u njegovu NBA budućnost. No odmah se ispostavilo da je to najbolje što mu se moglo dogoditi. Kao 32. odabrali su ga slavni LA Lakersi, klub za koji oduvijek navija, a sad je u fazi ''rebuildinga'', pomlađivanja nakon odlaska Kobea Bryanta u mirovinu, spreman ulagati u klince poput Ivice.

Sve je oduševio već u Ljetnoj ligi, dominirao među vršnjacima i igračima koji na mala vrata pokušavaju ući u NBA. Lakersi su u njemu prepoznali mladića koji efektno može izvesti hookshot iliti 'udicu', šut koji je patentirao i proslavio legendarni Kareem Abdul-Jabbar. Prepoznali su talent, želju za radom, ambiciju... Prvi dio prve sezone proveo je skačući iz prve u razvojnu momčad i natrag, ali igra sve više i sve bolje, već je i na pragu startne petorke.

Ali Lakersi su prepoznali i da Zupca ništa ne može impresionirati na terenu. Njemu je svejedno je li pod košem Kareem, Miro Bilan na utakmici protiv Cedevite, Josip Popić na treningu juniora Cibone ili Marc Gasol na NBA parketima. A baš je mlađi Gasol uzorak prema kojem se Zubac oblikuje. S bivšim obrambenim igračem godine prvi ga je usporedio Danijel Lutz, njegov ondašnji trener u juniorima Cibone, ali vrlo brzo su sličnost prepoznali i Amerikanci. Ako se zaista razvije u tom smjeru, bit će vrlo bogat i uspješan čovjek.

Ante Žižić

On je ostao za kraj samo zato što još nije u NBA ligi, nego odlazi tek na ljeto. Na istom draftu na kojem je Bender izabran kao četvrti, a Zubac kao 32., Žižu su kao 23. zakaparili Boston Celticsi. No on je, poput Šarića dvije godine ranije, odlučio još malo ostati u Europi.

Poput Bendera, i on bi se razvijao u Splitu da je lokalna zajednica imala sluha za projekt Nikole Vujčića. Ovako je privremeni dom bio našao u Kaštelima, zajedno s Benderom, i zabio pobjednički koš protiv Gorice za ostanak u A-1 ligi. Bender je nakon toga otišao s Vujčićem u Maccabi, a Ante u Cibonu. S tek napunjenih 18 godina dobio je priliku da bude startni centar ''vukova'', nakon što su iz Savske zbrisali Lalić i Kuridža, te se brzo etablirao kao najbolji mladi europski centar.

Nekoliko dana prije nove godine naglo je otišao iz Cibone, koja ga je kao vodećeg u utrci za najkorisnijeg igrača ABA lige prodala u tursku Darušafaku. Dakle, putem Darija Šarića, samo ubrzanim tempom. Do kraja sezone igrat će Euroligu i učiti od cijenjenog Davida Blatta, koji mu je odmah dao bitnu ulogu, a Žižić pokazuje da se jednako dobro snalazi u kudikamo jačoj konkurenciji od regionalne. Dodatno iskustvo i posljednji korak prema ispunjenju sna – NBA ligi. Doći će kao bolji igrač nego što je bio lani, spreman za punopravnu borbu za život na američko-kanadskim parketima.

On je tehnički najmanje talentiran od ove petorice, ali sve nadoknađuje impresivnim fizičkim predispozicijama, pokretljivošću, brzinom, agresivnošću, eksplozivnošću... Miran i povučen izvan terena, zvijer na njemu. Kad se uz to pridodaju upornost i borbenost, ima sve karakterne dispozicije za dugu i uspješnu karijeru. Možda nema zvjezdani potencijal Šarića ili Bendera, ali može postati ime koje će se u košarkaškom svijetu izgovarati s velikim poštovanjem. I svim kvačicama.

Ostali

S ovom petoricom, u idealnom raspletu, Hrvatska neće samo konačno osvojiti neku veliku medalju, nego bi mogla dugo dominirati Europom i boriti se za sam svjetski vrh. I Bojan Bogdanović (27) ima još barem 7-8 godina na vrhunskoj razini. Luka Babić također još dugo može biti koristan, a konkurenciju pod košem uvijek mogu zaoštriti njegovi suigrači iz Cedevite Marko Arapović (20) i Karlo Žganec (21). Hrvatska nikad nije imalo tako fizički moćnog vanjskog igrača kao što je Cibonin Nik Slavica (20), no treba mu tehnike, taktike i šuta, a prije svega konstantnosti da postane ozbiljan igrač.

Najtanji smo na bekovima, pogotovo na vječito deficitarnoj poziciji razigravača. Godine prolaze, svako malo iskoči nova nada, malčice zablista i brzo se ugasi. Ozljede su značajno usporile Tonija Katića, koji tek sad s 24 godine počinje igrati ozbiljnu košarku, kao i Dominika Mavru (22), bivšeg suigrača Šarića i Hezonje u Zagrebovim juniorima. Oprezno pratimo razvoj Paola Marinellija (21) u Ciboni i Lovre Bašića (22) u Zadru i uzdamo se u splitske klince Gorana Filipovića (20) i Matu Kalajžića (18).

Može se i bez pravog playmakera, ali u tom slučaju, s ovakvim izborom igrača, svaka nada počiva na premisi da će Mario Hezonja, uz fantastične fizičke predispozicije, vratiti samopouzdanje, prestati se zajebavati i početi igrati ozbiljnu košarku.

NBA

Dario Šarić

košarka

Ivica Zubac

Mario Hezonja

Dragan Bender

Ante Žižić

Podijeli članak