Dalibor Poldrugač

'Sreća je Vatrenima donijela broncu 1998. u Francuskoj, a trebat će nam je i u Rusiji, jer to je ključni faktor Svjetskog prvenstva'


Slaven Knežević
17.12.2017.08:30
'Sreća je Vatrenima donijela broncu 1998. u Francuskoj, a trebat će nam je i u Rusiji, jer to je ključni faktor Svjetskog prvenstva'
Nikola Wolf/Podravski list/Cropix

sažeto

Legenda Dinama i HNL-a Dalibor Poldrugač s nama je podijelio svoja razmišljanja o nogometu, te otkrio što je bilo bolje 90-ih godina i što se može popraviti danas


Slaven Knežević
17.12.2017.08:30

Dalibor Poldrugač je Dinamovo dijete. Karijeru je započeo 1993. godine u Croatiji, a u Dinamo se vratio i 2003. godine. Karijera mu je trajala 18 godina, a cijelu ju je proveo u Hrvatskoj. Osim za Dinamo, igrao je i za Zagreb, Slaven Belupo, Croatiju Sesvete, Dubravu, Samobor i Segestu. Danas radi u nogometnoj školi svojeg Dinama u čije se povijesne knjige upisao kao igrač, te vodi modre veterane s kojima sudjeluje u brojnim humanitarnim akcijama.

Karijeru ste počeli u Croatiji kako se tada zvao Dinamo. Kakav je tada bio Dinamo, odnosno Croatia? Kakav je bio nogomet u to doba?

"Dinamo je uvijek bio Dinamo. I kad je bila Croatia i kad je bio HAŠK Građanski, to je samo bilo ime. Za nas koji smo prošli tu školu i koji smo vezani za Dinamo to je uvijek bio Dinamo. Nivo brzine se ne može uspoređivati s današnjim nogometom, ali što se kvalitete tiče, igrači koji su tih 90-ih godina igrali bili su puno kvalitetniji nego danas u HNL-u. Naravno, ova brzina koju gledamo u europskim utakmicama i kojoj se Dinamo želi približiti nije bila takva. No, kvaliteta igrača bila je veća. Što se Dinama tiče i tada i danas je bilo kvalitete"; rekao je Poldrugač pa dodao:

"Tada smo još bili pod utjecajem onog pravila da igrači ne odlaze prerano u inozemstvo. Igrači se nisu prodavali s 18-19 godina, nego su ostajali barem do 22., 23. godine. Uz to, atmosfera u sportu, a pogotovo u nogometu, bila je puno bolja nego danas. Tribine su bile pune na domaćim utakmicama, a da ne govorimo o onim europskim. Ne govorim samo o Dinamu, nego o svim klubovima. Navijači su živjeli za klubove."

Koji je razlog tome da više nema navijača?

"Ne želim ulaziti preduboko u to, ali mislim da su podjele u našem društvu sigurno jedan od razloga. Te podjele nemaju svrhe. Da nema tih podjela nego da se ide razmišljanjem kojim su naši branitelji, koje se ne cijeni dovoljno, išli kada su branili našu državu, sigurno da bi nam bilo puno bolje, ne samo u sportu nego i u državi."

Igrali ste upravo u tim postratnim godinama. Kako se rat odrazio na nogomet?

"Bilo je više zajedništva. Gledalo se tko je Hrvat, a ne tko je Dalmatinac, Purger, Slavonac ili iz kojeg je već kraja. Da ne govorim o podjelama unutar gradova. Mislim da bi nam i danas puno bolje bilo da se prvo gleda da smo Hrvati i da se trebamo držati zajedno, a ne raditi podjele u društvu. Danas se te podjele dosta ističu, a naravno da se tako nešto rado poprati i u javnosti. Puno se više prate negativnosti, nego pozitivne stvari. Trebamo vrednovati i težiti pozitivnome."

Postoji li neka anegdota iz Vaše igračke karijere koja Vam je ostala u posebnom sjećanju?

"Ima jako puno anegdota. Puno puta sam rekao da, s obzirom na to da sam jedan od rijetkih igrača koji je cijelu karijeru proveo u hrvatskoj ligi, mislim da bih za svaku godinu provedenu u klubovima mogao izdati po jednu knjigu s anegdotama. Uvijek sam bio u klubovima koji su se borili za vrh, bez obzira radilo se tu o prvoj ili drugoj ligi. Pobjednički mentalitet se stječe u najranijoj dobi i to je ono što me u karijeri zanimalo, a tako sam i cijelu karijeru bio na višoj razini. S tri različita kluba, Dinamom, Slaven Belupom i Zagrebom igrao sam u Europi. S tim pobjedama i svim tim putovanjima bilo je puno anegdota, ali ne mogu izdvojiti neku. Da krenemo pričati sada o svemu ne bismo završili do idućeg Božića."

Kakav je po Vama HNL danas?

"Ima kvalitete. Stavimo tu kvalitetu u bolju infrastrukturu. Zamislite da se te naše utakmice igraju na nogometnim stadionima bez atletskih staza s kapacitetom od 10-15.000 ljudi. Stavimo naše utakmice na vrhunske terene. Snimajmo utakmice s 15 kamera, a ne s njih tri i automatski ćemo imati dojam da ta kvaliteta i ritam našeg nogometa ne zaostaje puno za ostalima. To su ti neki faktori koji su ključni. Uz to, i način predstavljanja utakmica i način na koji se piše. Kada gledamo talijansku utakmicu koja završi 0-0, gledamo ju pozitivno i kažemo da je bila vrhunska utakmica koja je taktički savršeno odrađena. Kad gledamo istu takvu utakmicu u našim okvirima i završi 0-0 reći ćemo da nismo imali što za vidjeti. Važna je percepcija i način na koji gledamo utakmicu. Naravno da ako gledamo s pozitivnim pristupom da ćemo iz naših utakmica izvući ono što je lijepo i dobro. Kvaliteta nije loša, ali s boljim uvjetima bi se digla na veću razinu", kaže Poldrugač pa dodaje:

"Za to nisu krivi klubovi. Gradovi i sredine iz kojih klubovi dolaze moraju stati iza sporta. Cijeli život sam u hrvatskom nogometu, ali pratim i druge sportove. Moram naglasiti i da uvjeti za druge sportove nisu na razini kakva bi trebala biti. Sigurno da bi i rezultati bili puno bolji da imamo te uvjete. Moramo uključiti i regije i državu. Mislim da je sport treća grana u Hrvatskoj, nakon turizma i poljoprivrede i država lijepo živi na toj grani. Na kraju krajeva, najveći promotori Hrvatske u svijetu su upravo hrvatski sportaši."

Proveli ste cijelu karijeru u HNL-u. Može li se u Hrvatskoj živjeti od nogometa kada ne govorimo o Dinamu, Rijeci, Osijeku i Hajduku kao najvećim klubovima?

"Može se, zašto ne? Prije je bilo drugačije financiranje sporta. Podržavam inicijativu predsjednika Rijeke Damira Miškovića. Mislim da je to jedan dobar model i put. Na državi je da to počne tako rješavati i da vide da postoje modeli gdje oni ne gube ništa, a sport može jako puno dobiti. 90-ih godina je drugačije funkcionirao sustav sponzorstva i donacija, a sada imamo sve manje i manje sponzora. Treba naći modele i načine koji vani funkcioniraju. Ne znam zašto to kod nas ne mogu i ne žele napraviti. Smatram da oni koji to ne žele uvesti, ne samo da ne žele dobro hrvatskom sportu, nego i Hrvatskoj."

Koliko reprezentacija može u Rusiji s novim izbornikom i svim tim zvijezdama koje imamo u ekipi?

"Uvijek krećemo u sva natjecanja s velikim očekivanjima i ambicijama. Naravno da imamo kvalitetu da te ambicije budu velike, no ima jedan ključan faktor u sportu o kojem se ne razmišlja, a to je faktor sreće. Da 1998. godine nismo imali sreće ne bismo osvojili broncu na Svjetskom prvenstvu. Da smo pak imali sreće prošle godine, izašli bi s prvenstva s medaljom. Imamo kvalitetu i u vrhu smo, ali treba imati i sreće. No, mi gledamo ako ne osvojimo nešto, ne valja. Četvrto mjesto u bilo kojem sportu gledamo kao neuspjeh, kao drvenu medalju, ali to je četvrto mjesto u svijetu", kaže Poldrugač pa dodaje:

"Nizozemci koji ulažu enormne svote su bili na manje velikih natjecanja nego mi. Mi ne gledamo da i drugi ulažu, imaju talente i kvalitetu. Samo vidimo naše i mislimo da smo najljepši, najpametniji i najbolji. Kad pobijedimo 2-0 nismo zadovoljni jer nije 3-0, kad pobijedimo 4-1 nije dobro jer smo primili gol, kad pobijedimo 1-0 igra nije bila dobra. Rezultati su bitni, naravno da svi želimo lijepu igru, ali rezultati daju neku vrijednost. Mislim da nas više cijene ljudi vani koji su u sportu nego što sami sebe cijenimo. Kad dođemo do toga da se počnemo sami cijeniti i ulagati, bit ćemo na puno većoj razini i imati puno bolje rezultate. Izbornika treba pustiti da u mirnu radi. Mislim da je nepotrebno imati četiri i pol milijuna izbornika."

Poldrugač smatra da bi atmosferu koja vlada oko reprezentacije tijekom velikih natjecanja trebalo prenijeti na cijelu godinu.

"Sportaši su ti koji uveseljavaju. Postoje oni periodi kada cijela nacija živi za sportaše. Tako će vjerujem živjeti s našim nogometašima ovo ljeto i tako i treba biti. Takvo zajedništvo treba vladati tijekom cijele godine. Ja sam dinamovac, prošao sam cijelu školu nogometa i bio igrač Dinama, a nema mi dražeg, da osim što mi prolazimo u Europu, isto mi je drago kad to naprave Osijek, Hajduk ili Rijeka. Imam jako puno prijatelja iz nogometa u tim klubovima i imamo jednako razmišljanje. Kad vidim podjele, nije mi to jasno. Ne može mi biti jasno", rekao je Poldrugač pa dodao:

"Oni koji gledaju negativno, neka se samo osvrnu oko sebe. Svatko od nas ima, ako ne u obitelji, u susjedstvu minimalno jednog, dva, tri branitelja. Vratimo se u početke stvaranja naše države na one koji su dali svoje živote, a i one koji su živi. Da su se oni vodili negativnim načinom razmišljanja, mi ne bismo danas imali državu, a zajedništvo koje su pokazivali treba slijediti i danas."

Kakav je današnji Dinamo? Raste li među modrima novi Luka Modrić?

"Ima, naravno da ima. Dinamova škola je treća u svijetu. Ta proizvodnja ne staje. Dolaze novi Modrići, novi Mandžukići, novi Da Silve, novi Benkovići, novi Šimunovići, Lovreni, Ćorluke, novi Marko Mlinarić, ima Deverića, Zambata, ima novih. Ne samo kod nas, imaju i drugi klubovi. Hajduk ima izvrsnu proizvodnju. Osijek i Slavonija su bogati talentima", kaže Poldrugač pa nastavlja:

"Što se Dinama tiče, prošla sezona je neuspjeh naravno, no klub se odmah okrenuo prema budućnosti i već je ove godine titula blizu. Vraćamo se na tračnice na kojima smo bili jako dugo. Mislim da smo blizu naslovu. Naravno da postoji cijelo proljeće, ali smatram da je prednost takva da si klub ne smije dozvoliti da ju izgubi. Probat ćemo se opet plasirati u Ligu prvaka koja sama po sebi donosi veliku financijsku vrijednost, u prvom redu za klub i njegovo funkcioniranje, a onda i za državu i druge klubove. Uz to, tu je i promotivna vrijednost."

Za kraj, gdje ste danas?

"Radim u Dinamovoj školi nogometa. Trener sam kategorije U-16 i voditelj Dinamovih veterana. U ovoj kalendarskoj godini smo kao veterani odigrali preko 20 prijateljskih i revijalnih i jedno 7-8 humanitarnih što me posebno veseli. Non stop imamo upite i to je ono gdje se uvijek rado odazovemo. Nije ni to lagan posao, treba iskoordinirati sve te veterane za te utakmice koje se igraju po cijeloj Hrvatskoj, pa čak i po BiH. Ove godine smo čak gostovali i u Poljskoj na humanitarnom turniru, a onda i u Njemačkoj gostovali na revijalnom turniru. Bit svega je druženje, zajedništvo i razmjena priča i iskustava", rekao je Poldrugač pa za kraj dodao:

"Kako se bliže blagdani, dopustite mi da zaželim čestit i blagoslovljen Božić svim dinamovkama i dinamovcima, ali i svim Hrvaticama i Hrvatima u cijeloj državi. Ugodne blagdane želim svima!"

nogomet

Gdje si legendo

Dalibor Poldrugač

Podijeli članak