Zoran Vulić

'U moje vrijeme bilo je puno teže upasti u ekipu Hajduka, a danas imamo katastrofalne uvjete'


Slaven Knežević
03.09.2017.08:50
'U moje vrijeme bilo je puno teže upasti u ekipu Hajduka, a danas imamo katastrofalne uvjete'
Cropix

sažeto

Legendarni nogometaš s nama je podijelio sjećanja iz igračkih dana, a osvrnuo se i na današnje stanje u Hrvatskoj te lošu infrastrukturu za razvoj mladih igrača


Slaven Knežević
03.09.2017.08:50

Zoran Vulić je za Hajduk igrao u dva navrata, od 1979. do 1988. i od 1993. do 1995. godine. U splitskom je klubu i počeo i završio karijeru. Za Bijele je odigrao 417 utakmica i zabio 84 pogotka iako mu je primarna pozicija bila u obrani. Bijele je vodio i kao trener. Čuli smo se još prije tjedan dana, no tada je kupovao stan pa smo razgovor o nogometu odgodili kad prođe gužva.

"Nećete vjerovati, ali baš krećem po namještaj. No, žena će voziti pa možemo razgovarati na putu do trgovine", kroz smijeh govori Vulić kada smo se ponovno čuli.

Počinjemo s nogometnim temama, o namještaju ćemo drugi put. Kakav je bio Hajduk dok ste igrali u njemu?

"U tadašnjem je Hajduku bilo puno teže igrati i uspjeti nego danas. Igrači su u Hrvatskoj ostajali do 28, 29 godine i rijetko je mladi igrač dobivao priliku za igranje u prvoj ekipi. Teško je bilo ući među te prekaljene 'vukove'. Ipak, jednom kada ste ušli postalo je lakše", rekao je Vulić pa dodao:

"Imao sam tu sreću da sam u prvoj utakmici koju sam igrao od početka zabio gol protiv Željezničara kada smo odigrali 1-1 u Sarajevu. Inače, debitirao sam kod Ivića u pobjedi protiv Partizana od 3-0, no Željezničar je bio prva utakmica koju sam počeo od prve minute."

Osim debija, koja Vam je utakmica ostala u posebnom sjećanju?

"Sve utakmice u dresu Hajduka su mi ostale u sjećanju. Uživao sam igrati za svoj klub. Za mene je svaka utakmica u bijelome dresu bila kao rođendan. Imao sam i sreće što sam mogao igrati na više pozicija pa sam igrao sve osim golmana. I to sam igrao u školi, ali u klubu ne. Moj pokojni otac bio je vratar i njegova je želja bila da budem i ja. Ipak, prošao sam sve brojeve od 2 do 11, samo vratar nisam bio. Naravno, bilo je vremena i kada sam nosio brojeve 13, 14, 15, a to je značilo da sam bio na klupi", kaže Vulić pa dodaje:

"Kažem, bilo je to drugo vrijeme. Tada su igrači bili iskusni i kvalitetni. Igrao se puno teži nogomet. Ako si kao mladi igrač upao među 'vukove', to je značilo da si i ti bio 'vučić' i tada je postalo malo lakše. Ne govorim samo za Hajduk, tako je bilo u svakom klubu. Danas su primjerice napadači dosta zaštićeni. Tada ste morali nekoga nokautirati da dobijete crveni karton, a danas se kartoni dijele za puno manje. No, igrao se kvalitetan nogomet."

Bili ste i trener Hajduka. Koja slika iz tog razdoblja Vam se urezala u sjećanje?

"2001. godine smo nakon pet godina osvojili naslov prvaka. Taj doček u Splitu neću nikada zaboraviti. Slavlje je počelo već u Varaždinu. Tamo su nam svi prilazili i čestitali. Ma bila je ludnica od Varaždina do Splita, a doček u Splitu je nemoguće ponoviti. Da smo naslov osvojili još pet puta zaredom, ne bi se ponovilo takvo ludilo."

Postoji li želja da ponovno preuzmete kormilo Hajduka?

"Meni je najvažnije da je Hajduku dobro, a sada je tako. Želim im svu sreću. Nakon dugo vremena vidimo da je Hajduk postao konkurentan."

Istina, dobra igra najbolje se oslikala u utakmici protiv Evertona u uzvratnoj utakmici doigravanja za Europsku ligu na Poljudu.

"Povijesno gledano, Hajduk je uvijek imao takve velike utakmice. U moje vrijeme igrali smo protiv Rome koja je s Capellom bila prvak Italije. Sjetimo se i fenomenalne utakmice protiv Intera. Ipak, uvijek nešto nedostaje za ulazak u Europu. Zadnji je u tome uspio jedan od meni najdražih trenera Stanko Poklepović. Nekako uvijek zapnemo pred kraj. Ipak, mislim da je Hajduk sada sazreo da uđe u Europsku ligu dogodine."

Slično je i s reprezentacijom. Za pravi uspjeh nekako uvijek nedostaje malo sreće.

"Ma ne možemo to uspoređivati s reprezentacijom. Kada pogledamo Hrvatsku od neovisnosti do danas, nismo se plasirali samo na jedno veliko prvenstvo. Pogledajmo samo kakvu imamo infrastrukturu. Pogledajmo na čemu rastu ti dečki, na čemu su stasali Modrić, Pašalić, Vlašić, Mandžukić,... Imamo prvake svijeta u mlađim kategorijama. Ne cijenimo te dečke dovoljno. Pogledajte na čemu rastu."

Možda smo nakon 1998. i SP-a u Francuskoj očekivali još koju medalju pa ako se ne borimo za neko od prva tri mjesta nismo zadovoljni...

"1998. nismo imali nikakva očekivanja. Imali smo slične igrače kao i danas koje je Ćiro dobro posložio. No, moramo shvatiti da ne igraju samo Hrvati u Realu, Barceloni, Juventusu... Imaju i drugi igrače u najjačim klubovima. Stvaramo preveliki pritisak našim igračima. Moramo svi zajedno napraviti sve da se plasiramo na Svjetsko prvenstvo, a onda što bude. Već je sami plasman veliki uspjeh."

Kako Vam se čini HNL s 10 klubova? Neki kažu da je liga bolja, dok neki tvrde da je izjednačena zbog pada kvalitete.

"Što se tiče HNL-a, morate poznavati ekipe da biste o njima pričali. Očito je da postoji neki pomak kada imamo četiri ekipe u završnoj fazi kvalifikacija za europska natjecanja. Imamo jednu ekipu u Europi. Bilo bi bolje da imamo više zbog koeficijenta koji bi nam donio dva predstavnika u Ligi prvaka, ali i ovo je dobro. Trebamo svi raditi na tome da budemo što bolji. Da se razumijemo, apsolutno mislim da treba postojati rivalstvo između klubova, no ne i neprijateljstvo."

Za kraj, gdje ste danas? Čime se bavite?

"Danas sam u autu. Rekao sam Vam da idem po namještaj, haha. Bio sam u Kazahstanu. Bila je to još jedna epizoda u mojoj trenerskoj karijeri. Očito sam trener za zemlje u tom okruženju. Bio sam i u Rusiji i Moldaviji."

Želite li se vratiti u trenerske vode?

"Apsolutno. Mogu li preko Vas dati oglas da tražim klub? Hahaha, radim na tome da pronađem novi angažman. Moram reći da je trenerski posao poseban. Drago mi je kad vidim Perišića i Kalinića u reprezentaciji. To su igrači s kojima sam dosta individualno radio. Kalinić je sada otišao u Milan. On je pravi 'killer' i siguran sam da će se vrlo brzo golovima izboriti za prvu opciju. Uostalom i doveden je da igra. Ponosan sam i na Pašalića iako sam s njim nešto manje radio. Teško je očekivati da će igrati u reprezentaciji pored Modrića, Rakitića i Kovačića, ali već samo to iskustvo koje će dobiti dok je s njima tamo puno znači. Imamo odlične mlade igrače i ne moramo strahovati za budućnost", rekao je Vulić pa dodao:

"Velika zasluga za razvoj igrača koje imamo ide hrvatskim trenerima koji često ne dobiju pohvale. Primjerice, Deverić je radio s Modrićem. Treneri su najzaslužniji za razvoj igrača, no češće čujemo imena menadžera nego trenera. Trebamo biti zahvalni trenerima koje imamo i koji rade s našim mladim igračima", zaključio je Vulić.

nogomet

Hajduk

Gdje si legendo

Zoran Vulić

Podijeli članak