100POSTO KOMENTAR

Vaterpolisti su skinuli kompleks dominantne Srbije, na redu su košarkaši


Toni Horvat
28.07.2017.21:00
Vaterpolisti su skinuli kompleks dominantne Srbije, na redu su košarkaši
Reuters

sažeto

Hrvatski vaterpolisti do četvrtka nisu pobijedili Srbiju čak sedam godina, no to je 'mila majka' prema traumama koje su protiv istočnih susjeda u posljednjih 20 godina proživljavali košarkaši


Toni Horvat
28.07.2017.21:00

Posljednjih devet važnih međunarodnih vaterpolskih natjecanja završavalo je identičnom - pobjedom Srbije. Radilo se o Europskom ili Svjetskom prvenstvu, Svjetskoj ligi ili kup, pa i onom najslađem, Olimpijskim igrama, od 2014. godine naovamo srpski vaterpolisti osvojili su zlato.

Još puno dulje trajala je dominacija istih tih srpskih vaterpolista nad našima. Čak sedam godina "barakude" nisu ništa mogle "delfinima". Gubile su i u finalima posljednjeg SP-a i Olimpijskih igara u Riju. Porazi su se nizali, kompleksi su rasli, uzalud nam utjehe i komplimenti da smo druga najmoćnija reprezentacija na svijetu. Što to vrijedi kad su prvi - oni.

Hrvatska je javnost, iz objektivnih razloga, posljednjih četvrt stoljeća najosjetljivija na utakmice protiv srpskih reprezentacija i klubova, bilo u vaterpolu, nogometu ili aviomodelarstvu.

Iako su među samim sportašima naših dviju zemalja, mladićima novijih generacija, neopterećenima prošlošću i pogreškama njihovih predaka, odnosi često jako dobri, pa i prijateljski, ništa nije slađe od pobjede nad ovim konkretnim susjedima, ništa ne boli kao poraz od njih.

Ako ćemo gledati iz toga kuta, pobjeda izabranika Ivice Tucka u polufinalu SP-a u Budimpešti najveći je uspjeh hrvatskog sporta barem od lanjskih Igara u Riju. Iako osvojena medalja još nije zlatna, za nju će trebati u subotu navečer pobijediti domaćine Mađare, koji nisu znatno slabiji protivnik.

Reuters

Neki hvale Tuckovu stručnost, neki momčadski duh, neki sportsku psihologinju Renatu Barić, koja od prošle godine radi s vaterpolskom reprezentacijom, a pogotovo je njen rad važan u ovakvim utakmicama koje su "više od običnih". Ali istina je vjerojatno u zbroju svih navedenih komponenata. Šampionom nitko nije postao jer je imao samo jednu.

Tri dana nakon što vaterpolisti završe nastup na Svjetskom prvenstvu, hrvatski košarkaši započinju pripreme za Europsko.

Za razliku od vaterpolista, koji su od osamostaljenja osvojili čak 11 medalja s EP-a, SP-a i OI-ja, košarkaši ih imaju četiri. Svake godine od 1992. do 1995. su nam donijeli po jednu. Nakon toga - ništa. Jasno, košarka je sport koji se igra u cijelom svijetu, na svim kontinentima, a za vaterpolo bi bez raspada Jugoslavije bilo zainteresirano možda 5-6 nacija. Ali objasni ti to prosječnom hrvatskom ljubitelju sporta, koji priznaje samo pobjednike i kojem čak ni srebro često nije dovoljno, a kamoli "vječiti" porazi u četvrtfinalu, ako se do njega uopće i dođe.

Reuters

Ako su vaterpolisti posljednjih godina imali kompleks Srbije, što reći za košarkaše? I sad kad su Srbija, i dok su uza se imali i Crnu Goru, i kad su se zvali SR Jugoslavija, njihova pobjeda protiv Hrvatske nekako se podrazumijevala, iako je uvijek bilo tijesno, pa je i puno više boljelo. Od EP-a 1997. u Španjolskoj i trice Saše Đorđevića za pobjedu sa zvukom sirene, preko SP-a u Turskoj 2010. i prekršaja Davora Kusa u posljednjoj sekundi, sve do lanjskih Igara u Riju i još jedne tijesne završnice koja je otišla na stranu istočnih susjeda. Tri poraza, ukupno šest razlike. Imamo ih, a nemamo. Tako blizu, a tako daleko... Bilo je u posljednjih desetak godina i brojnih prijateljskih utakmica, a kad ubrojimo i njih, Hrvatska ima ukupno dvije pobjede iz 11 susreta.

Te 1995., kad je Hrvatska osvojila svoju posljednju medalju, i to brončanu, Jugoslavija je postala europski prvak, a naši su košarkaši iz političkih razloga sišli s postolja, na koje se nikad nisu vratili. Od tada su Jugoslavija, Srbija i Crna Gora ili sama Srbija s EP-a, SP-a i OI-ja osvojile deset medalja. Pa iako za zlato ne znaju od 2002., kad su osvojili SP na kojem su Amerikanci bili s brojnim NBA zvijezdama, u usporedbi s Hrvatskom apsolutna su velesila.

Ni izbornik Aco Petrović ni igrači neće se zalijetati s najavama medalje, niti imaju pravo na to. Niti ih javnost očekuje. Odavno ih ne očekuje. Ali uz Darija Šarića, koji je snagom volje kao 19-godišnjak vodio Cibonu do senzacionalnog naslova prvaka ABA lige usred Beograda, naučili smo da je sve moguće.

Ako su vaterpolisti srušili Srbiju na račun izbornikove stručnosti, momčadskog duha i psihologije, kako se to može preslikati na košarkaše? Aco košarku ima "u malom prstu", Šarić je garancija momčadskog duha, a psihologinju nemamo, ali Petrović je najslavniji motivator u povijesti hrvatskog sporta koji se ne zove Ćiro Blažević. Samo, motivator nije isto što i psiholog.

Je li to karika koja nedostaje? Za utakmice protiv Srbije, pa i bilo kakve eliminacijske utakmice na kakvima je Hrvatska redovito padala, jaka psiha je nužnost. Jer talent nikad nije bio sporan.

Srbija

hrvatska košarkaška reprezentacija

100posto komentar

hrvatska vaterpolska reprezentacija

kompleks

Podijeli članak