Samo dan nakon što je još jednom evakuiran shopping centar Avenue Mall zbog dojave o bombi, atmosfera nije nimalo drugačija od uobičajene. Kupci razgledavaju ponudu, zaposlenici se brinu da sve bude na svom mjestu, a glazba u pozadini dodatno smiruje atmosferu. Na spomen bombe većina djelatnika s kojima smo razgovarali odmahuje rukom.
- Nije me strah jer je svaka dojava do sad bila lažna i čovjek nekako otupi na sve to, ali opet tu negdje ostane ona misao 'što ako je baš ovaj put drugačije'?, govori nam Vedran, zaposlenik Iskona na pultu koji se smjestio odmah na ulazu u shopping centar Avenue Mall. U njegovoj su se smjeni odigrale dvije dojave o bombi, od ukupno tri u tom centru, pa priznaje da se u nedjelju puno bolje snašao nego prvi put.
- Tada me ipak bilo malo strah jer mi je to bila nepoznata situacija pa sam samo na brzinu pokupio mobitele, a sve ostalo ostavio i otišao, prepričava nam. Brojni zaposlenici dućana, dodaje, u početku su bili u panici jer su se bojali kolika će biti šteta ako se nešto dogodi pa su se pitali trebaju li nešto, za svaki slučaj, uzimati sa sobom.
Dok razgovaramo s Vedranom, u prolazu se zaustavlja druga djelatnica koja nam otkriva kako su evakuacije na nju ipak imale psihičke posljedice. Privremene, nada se.
- Sve je ovo trauma jer u tom trenutku ne znaš hoće li bomba eksplodirati ili ne. Lako je sada znati da je bila lažna dojava – govori. Ono što joj je posljednji put posebno teško palo bio je ulazak policajaca u shopping centar koji su odmah počeli vikati ljudima da što prije izađu. Dojava preko razglasa da se napusti centar, kaže, nije ni približno stresna kao ovakav ulazak.
Tena i Filip rade u dućanu s obućom na katu pa obavijest s razglasa nisu ni čuli toliko dobro.
- Razglas je dosta loš pa kupci nisu odmah ni shvatili što se događa, a kad smo im objasnili, željeli su najprije dovršiti svoju kupnju pa tek onda otići – kaže Tena. Filip dodaje kako takve situacije nisu neobične ni u Arena Centru, u kojem inače radi.
- Jednom smo imali ekipu koja nije željela izaći, a mi smo trebali brzo zatvoriti dućan. Na kraju je došlo do toga da smo morali pozvati zaštitara da ih izbaci jer drugog načina nije bilo – govori.
Sve to stvara dodatni stres u ionako napetoj situaciji jer zaposlenici, koji su se prilikom prve dojave zaista bojali, nisu mogli otići dok sve nije zatvoreno.
Tenu brine to što se ne provjeravaju dućani.
- Nakon što sve zatvorimo, u centar dolazi policajac sa psom, ali ne ulazi u trgovine i skladišta. Što ako je baš tamo bomba, ako ju je ostavio baš netko od djelatnika? Kako možemo biti sigurni da netko nije ušao u skladište? Neki su dućani jako veliki, a u njima su samo dva prodavača pa bi se moglo dogoditi - zabrinuta je.
Nova situacija u kombinaciji sa sve češćim dojavama stvorila je blago "stanje pripravnosti".
- Jednom prilikom smo otrčali iz shopping centra zbog zvuka za uzbunu, da bismo onda vani doznali da je trgovina u blizini imala svoju vježbu evakuacije za koju nam nisu rekli – prepričava nam kroz smijeh prodavačica u dućanu donjeg rublja. Ipak, više ih nije strah, znaju što učiniti, kuda trebaju proći da bi najbrže došli do izlaza. Znaju da će sve trajati oko dva sata i da se vrlo vjerojatno ponovno radi o lažnoj dojavi. Prvi je put bila drama, drugi put je poziv na evakuaciju značio – izvanredna kava usred plaćenog radnog vremena.
- Kako se poklopilo da su dojave bile na neradni dan, nekako se nadam da osoba koja to radi ipak ima smisao iza svega toga. Možda želi ovako otvoriti to pitanje radnih nedjelja, to bi mogli razumjeti puno bolje nego da netko sve ovo radi iz hira – kaže jedna prodavačica.
Davanje smisla naizgled besmislenim događajima taktika je kojom se služe i dečki iz drugog dućana.
- Drago mi je da se to događa je nije normalno da dućani rade i svetkom i petkom do devet ili deset navečer. Sve se može kupiti u ponedjeljak, ali eto. Tko god da je to napravio, ok, može. Nije me uopće strah jer znam da je sve to bez veze, ali da zaštitari moraju odraditi svoje – kaže nam jedan od njih.
- Ma prošli put je evakuacija bila 50 minuta nakon dojave. Da je netko stvarno želio dignuti centar u zrak, meni je nekako logičnije da nikome ništa ne bi ni rekao – dobacuje drugi.
Nada Mataija, iz Cigar Shopa Churchill, ne boji se doći na posao nakon dojava o bombi iako su dvije bile u njezinoj smjeni. Jedna od njih baš na prvi dan kako su se preselili u novi prostor. Budući da njezina kći radi u Arena Centru, već je čula o evakuacijama pa se nije bojala. Prvi je put veći problem bilo što sat i pol nisu mogli do garaže, dok ju je drugi put zabrinuo način na koji je gospođa na razglasu rekla da svi izađu iz centra.
- Ljudi su onda u strahu jer sve zvuči jako dramatično i nikad se ne zna što može biti. Vikala je da izađemo i odemo po automobile. Kako je bilo 20.30 sati, a radimo do 21, brzo sam zaključala kasu i otišla kući - prisjeća se. Pola sata firmi ne znači puno, dodaje, ali za psihu je to značajna razlika. Trenutni strah koji je tada doživjela, više ne osjeća.
- Ma samo sam si složila u glavi: 'ako se baš ima nešto desiti, desit će se', ali neke kolege su se u početku doista bojali vratiti se na posao - govori Nada.
- Stvarno ne razumijem kako se već ovome nije uspjelo stati na kraj kad ima toliko dojava o bombama u raznim shopping centrima. Nadam se da je više neće biti dojava, ili ako ih već mora biti, da će i dalje biti lažne – zaključuje.
