Majci sam neki dan čestitala Međunarodni dan medicinskih sestara, od srca, s dubokom zahvalnošću: malo je zanimanja koja su toliko važna za život svakog čovjeka i zajednicu, koja u toj mjeri nadilaze formulu posla koji odrađuješ radi plaće. Ali nekoliko dana poslije nisam čestitala Majčin dan. Na spomen Majčina dana osjećam nelagodu, otpor.
Točno, ne volim te američke izmišljotine, mi smo majčin dan slavili 8. marta, nosili cvijeće nastavnicama, temperama slikali portrete naših mama, pisali pjesme o tome koliko ih volimo. Sada kao odrasla žena imam veliku nelagodu oko proslave Majčina dana. Što bismo, ustvari, trebali slaviti?
Na stranu to što ne postoji jedna gesta kojom se može uzvratiti za godine truda, nespavanja, umora i brige. Ima tu nešto...