S obzirom da je Hrvatska jedna od deset trenutačno najstarijih država na planetu, mi smo već jednim dijelom osviješteni oko društvenih problema koje može uzrokovati prenizak udio radno sposobne populacije. No, i mi u RH, kao i u drugim ostarjelim nacijama, podcjenjujemo kojom brzinom stari kompletno stanovništvo Zemlje, što će puno više zakomplicirati ekonomsku i socijalnu budućnost nego da se radi o izoliranom fenomenu karakterističnom za razvijene.
Nikome nije više nije iznenađenje da će, prema podacima UN-a, u razdoblju 2022-2024. dobne kohorte 25-64 pasti za -0,5 posto, dok će udio starijih narasti na 1,4 posto, ali još nitko nije podrobnije analizirao globalne posljedice UN-ove projekcije prema kojoj će se u istom razdoblju udio Kineza starijih od 65 povećati za enormnih 3,3 posto, dok će udio onih 25-64 pasti više nego u Europi, za -0,8 posto, uz identično smanjivanje ukupne populacije od -0,2 posto. Zastrašujuće je kojom brzinom cijeli svijet stari. Kriza fertiliteta pogađa dijelove planeta koji su donedavno predstavljali ogroman teritorij razmnožavanja ljudske vrste. Latinoamerička demografska priča počinje nalikovati na zapadnoeuropsku. Sjeverna Amerika također ubrzano stari, zatvoreni Japan desetljećima prolazi demografsku noćnu moru te počinju pripremati nezamislive planove imigracije, a od demografskog kolapsa nije daleko niti Južna Koreja. Ekonomsko-socijalne reperkusije globalnog starenja bit će dramatične, a čovječanstvo još nije ponudilo baš nikakav suvisli odgovor na najveći izazov s kojim se suočava - globalnu krizu fertiliteta.
„U Latinskoj Americi stope plodnosti su mnogo niže nego što se očekivalo. Urugvaj, Kostarika, Čile, Jamajka i Kuba imaju stope plodnosti od oko 1,3. U jednom desetljeću, Meksiko je imao pad rođenih, Brazil, daleko najmnogoljudnija nacija u regiji, ima stopu plodnosti od oko 1,65, a ona će vjerojatno još padati. UN je predviđao da će brazilskog stanovništva ove godine biti 216 milijuna, ali ispada da ih je samo 203 milijuna. S vremenom, većina zemalja Latinske Amerike može očekivati smanjenje broja stanovnika“, zapazio je u komentaru za Bloomberg najpoznatiji bloger među ekonomistima, Tyler Cowen.
On uočava i okrutnije neminovne posljedice pada plodnosti. Mnoge će nerazvijene države proći kroz simultanu kontrakciju agregatne potražnje i ponude, što je katastrofalna vijest za gospodarski rast. Pojedine nacionalne ekonomije mogu se neko vrijeme hrvati sa smanjivanjem populacije, pogotovo ako su razvijene i imaju akumulirana bogatstva, ali kontinuirani demografski pad, u jednom trenutku postaje teško premostiv problem.
Niža demografska dividenda, začarana spirala pada
„Neće biti demografske dividende koja bi pomogla pokretanju gospodarskog rasta. Umjesto toga, briga o starijim osobama postat će glavna gospodarska aktivnost. Porezi i transferi potrebni za podupiranje odlaska u mirovinu bit će dodatni teret za ionako slaba gospodarstva, što bi zauzvrat moglo pomoći u održavanju niske stope plodnosti. Djecu će biti teže podizati. Mogla bi se uhvatiti u zamku niske plodnosti ili čak začarani silazni krug. Budući da mladi provode više vremena brinući se za svoje starije roditelje, to također može smanjiti broj djece koji žene žele imati. Zemlje s padajućim brojem stanovnika stvorit će manje izumitelja i poduzetnika. Manja domaća tržišta otežat će probijanje izvoznih tržišta…“, pesimističan je Cowen, koji najavljuje veliku globalnu utakmicu za imigrantima, koji su jedina šansa održavanja napuklih mirovinskih sustava. Uostalom, tko će pružati ogromnu skrb bolesnim i boležljivima u ogromnoj kohorti +65?
Mnogi europski ksenofobi uopće nisu svjesni koliko će globalno natjecanje za imigrante biti žestoko i nemilosrdno. O ekstremno visokim ambicijama bogatih država u privlačenju radne snage najviše govori primjer super-zatvorenog Japana.
Milijuni poduzetnika bez nasljednika
„Japan će postati imigracijska sila. Prije pandemije, zemlja je bila na putu da godišnje primi oko 150.000 novih zaposlenika koji nisu Japanci. To se više nego udvostručilo na gotovo 350.000 u prvoj polovici 2023. Sada u Japanu živi približno 3,2 milijuna stanovnika koji nisu Japanci, u odnosu na jedva pola milijuna prije 30 godina. Zahtjevi za vizu i stalni boravak i dalje se olakšavaju. Ono što je najvažnije, najveća prepreka zapošljavanju talenata koji nisu Japanci - naknada na temelju staža, a ne na temelju zasluga - počinje se mijenjati. Sve je rečeno; sada je savršeno razumno očekivati da će oko 10 posto zaposlenika biti ne-Japanci do 2030. To je više nego dvostruko više od trenutne stope od nešto ispod četiri posto“, piše Jesper Koll o državi koja ima 3,6 milijuna kompanija, od kojih 2,5 milijuna vode stariji od 70 godina, od kojih 1,6 milijuna nema nasljednika.
Ako pogledamo ove japanske podatke, onda se možemo tješiti da smo se u Hrvatskoj vrlo brzo i uspješno uključili u planetarnu utrku za stranim radnicima. Ako je lani prema najnovijim podacima u RH izdano više od 170 tisuća dozvola za rad, onda bi to u japanskim razmjerima bilo oko 5,5 milijuna, a stručnjaci ih hvale zbog otprilike 8 puta nižeg broja per capita godišnje.
Ovaj podatak čak otvara pitanje jesmo li u brzini privlačenja stranih radnika mi u Hrvatskoj postali, s obzirom na ukupni broj stanovnika, svjetski šampioni? S obzirom na loše stanje domaćih statistika o broju stranih radnika, tu procjenu tek čekamo. Irci su, primjerice, lani imali robusni rast stranih radnika od 30-ak posto ili oko 140.000 duša, od čega je neto imigracija bila oko 50.000. Irska ima oko 5 milijuna stanovnika.