HRT-ovci imaju pravo na štrajk. Proizlazi to iz odluke Ustavnog suda koji je pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom te ukinuo članak 43. stavak 3. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji koji je zaposlenicima javne televizije branio pravo na štrajk. Naime, u tom se stavku zakona kaže da kada HRT obavlja djelatnost kao javnu službu u skladu s ovim Zakonom (Zakonom o HRT-u), radnici HRT-a nemaju pravo na štrajk, što se pobliže određuje općim aktom HRT-a ili kolektivnim ugovorom.
Prijedlog za pokretanje ocjene ustavnosti pokrenuo je 24. ožujka prošle godine prof. dr. sc. Viktor Gotovac, profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta, a Ustavni sud je odluku donio 6. veljače, a troje sudac Ustavnog suda, Ingrid Antičević-Marinović, Josip Leko i Davorin Mlakar izuzeli su se od raspravljanja i glasovanja.
Gotovac je kao predlagatelj ocjene ustavnosti naveo da navedeni stavak 43. članka Zakona o HRT-u nije u skladu s Ustavom, te da je nejasno kada HRT obavlja svoju djelatnost kao javnu službu, što također nije pobliže određeno zakonom. Osim što je prigovarao da navedeni članak Zakona nije u skladu s Ustavom, Gotovac je prigovorio da taj članak zakona nije u skladu ni sa člankom 8. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
U svom očitovanju i Ministarstvo kulture i Hrvatska radiotelevizija osporavali su Gotovčeve argumente. Pozivali su se na to da je HRT javni servis, što doduše nije sporio ni Ustavni sud. Međutim, Ustavni sud smatra da iz Zakona o HRT-u nije jasno koji dio svoje djelatnosti i u kojim okolnostima HRT obavlja javnu službu, odnosno sudjeluju li svi djelatnici HRT-a u obavljanju javne službe (primjerice, kostimeri, frizeri i sl.) ili su to samo djelatnici koji neposredno sudjeluju u proizvodnji i snimanju programa koji se emitira. Također, nije jasno spada li sav program u javnu službu, odnosno spada li primjerice dramski ili program iz kulture također pod tu definiciju. Ustavni sud je smatrao da se pravo na štrajk može ograničiti samo zakonom, a prenošenje zakonodavne ovlasti na ravnatelja HRT-a ili na kolektivni ugovor za djelatnike HRT-a nije u suglasnosti s člankom 3. Ustava i vladavini prava kao najvišoj vrednoti ustavnog poretka RH. Članak kojeg su ukinuli po ocjeni sudaca ustavnog suda ne zadovoljava zahtjeve pravne sigurnosti zaposlenika HRT-a.
"U ovom postupku ostaje odgovoriti i na prigovor da osporenim člankom 43. stavkom 3. ZoHRT-a pravo na štrajk nije ograničeno zakonom već podzakonskim aktom ili kolektivnim ugovorom. Pravo na štrajk je ustavno pravo i može se u smislu članka 16. stavka 1. Ustava ograničiti samo zakonom. Prenošenje zakonodavne ovlasti na ravnatelja HRT-a (koji bi donio opći akt) ili na kolektivni ugovor za djelatnike HRT-a nije u suglasnosti s člankom 3. Ustava i vladavini prava kao najvišoj vrednoti ustavnog poretka Republike Hrvatske. Dakle, pravo na štrajk u javnoj službi može se ograničiti samo zakonom kojim će se propisati okolnosti kada je štrajk u potpunosti ili djelomično zabranjen. Iz ZoHRT-a ne mogu se utvrditi stvarni razmjeri ograničenja prava na štrajk kako bi se ono moglo preispitati u ustavnosudskom postupku. (...) Dakle, zakonodavac je prenio svoju ovlast ograničenja prava na štrajk na stranke kolektivnog ugovora, a taj kolektivni ugovor ne može biti predmet ocjene u postupku pred Ustavnim sudom, što dovodi do situacije u kojoj djelatnici HRT-a ostaju bez valjane ustavnosudske zaštite svog prava na štrajk, koje se može samo iznimno ograničiti zakonom. Iz zakona kojim se štrajk ograničava mora biti jasno vidljiv legitimni cilj ograničenja te da su upotrijebljene mjere i sredstva prikladna i razmjerna potrebi za ograničenjem tog prava. Zbog toga Ustavni sud ocjenjuje da članak 43. stavak 3. ZoHRT-a ne zadovoljava zahtjeve pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka i protivan je zahtjevima koji proizlaze iz vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske (članak 3. Ustava)", istaknuto je između ostaloga u obrazloženju odluke Ustavnog suda.