Vrijeme je za oplakivanje stare Europe. Trulež se više ne da ukloniti, predaleko je pala. Dekadencija, pacifizam i samoprijezir preduboko su u nju usađeni. Spirala negativnosti postala je nezaustavljiva. Nekoć najbogatiji i najrazvijeniji kontinent na svijetu, Europa je gotova, a njezinog je sramotnog pada ostatak svijeta itekako svjestan. Svjesni su ga i neki zabludjeli Europljani. Patologije koje je muče, a za koje si je sama kriva - katastrofalni ekonomski kraj, gotovo pa potpuna geopolitička irelevantnost, migrantska i integracijska kriza te zjapeći demokratski deficit - metastazirale su i postale prekompleksne.
Trećerazredne europske elite, a pogotovo sebični i demagogiji skloni političari koji su je indiferentno promatrali dok se društveno-vojno-demografski raspadala, nisu u stanju uhvatiti se u koštac s tim metastaziranim patologijama. Njemačka, Francuska, Nizozemska i druge zemlje na rubu su društvenih eksplozija, a poljoprivrednici su postali najnoviji segment europskog društva koji se odao radikalizmu. Mladim bi i ambicioznim Europljanima bilo bolje da se presele u Sjedinjene Američke Države, pogotovo u Floridu ili Teksas, savezne države koje se aktivno bore protiv woke ideologije. Tamo će plaćati manje poreze. Životi će biti bolji, bit će sretniji i slobodniji. Manje je vjerojatno da će se naći usred totalnog rata. Životni će im standard biti znatno veći.
Ovako glase prva tri poglavlja kolumne britanskog novinara i urednika The Sunday Telegrapha Allistera Heatha, zagovornika Brexita i slobodnog tržišta. Heath je 2018. konstatirao da Europom i Amerikom divlja ono što krajnja desnica i alternativna desnica nazivaju "kulturnim marksizmom". One vjeruju da akademski građani i intelektualci rade na rušenju zapadnog društva te da kršćanske vrijednosti i tradicionalistički konzervativizam žele zamijeniti liberalnim vrijednostima. Desničari koji u njega vjeruju drže ga odgovornim za identitetske politike, političku korektnost i moderne progresivne pokrete. "Kulturalni marksizam" neki drže teorijom zavjere koja je potekla iz antisemitskih krugova.
Heath je u svojoj kolumni ustvrdio da je 248-godišnjem natjecanju između Europe i Amerike pobjedu odnijela potonja, ali i da i je i ona "bolesna". Tu tezu brani tvrdnjama da je u SAD-u woke ideologija u usponu te da je apsurdno da će se na ovogodišnjim predsjedničkim izborima u SAD-u sučeliti 78-godišnji bivši predsjednik Donald Trump i 81-godišnji aktualni predsjednik Joe Biden. "Međutim, za razliku od Pariza, Berlina, Rima i Bruxellesa, Amerika još uvijek ima dovoljno kapitalističkog duha, dinamizma i poduzetništva te ljubavi prema znanosti, meritokraciji i tehnologiji da prebrodi trenutne probleme", tvrdi Heath.
Ono što je Europa dala svijetu - kapitalizam, osobne slobode, vladavinu prava te zapadne, educirane, industrijalizirane, bogate i demokratske vrijednosti - nastavit će živjeti u Americi. Europa je, piše Heath, prigrlila nihilizam, postkršćanski paganizam, iliberalizam i politiku zavisti, politiku koja vjeruje da se planet ne može spasiti bez gašenja uspješnih industrija i guranja naroda u siromaštvo, koja se ne može suočiti s islamizmom i antisemitizmom te koja ne želi reformirati svoju socijalnu državu. "Ništa se nije promijenilo ni nakon Brexita. Europske su elite odlazak Britanije iz Unije okarakterizirale kao aberaciju, autogol ekscentričnih Britanaca sklonih samoozljeđivanju, te nastavile provoditi svoje propale politike. Europa nije slušala svoje glasače i nije ni čudo da je postala zapaljiva, nedovršena i nefokusirana", smatra Heath.
Pozivajući se na predviđanje Eurostata da će broj stanovnika u Europi s 453,3 milijuna, koliko bi ih u njoj trebalo biti 2026., do 2100. pasti na 419,5 milijuna, britanski kolumnist tvrdi da će Stari kontinent ostariti, socijalne države implodirati, a porezi koje će mladi plaćati značajno porasti kako bi se imalo za zdravstvo i mirovine. Heath tvrdi da će europske elite na to odgovori s još više migracija te da će one potencijalno opasnim ekstremistima dati još više snage. Situacije u Francuskoj, Njemačkoj i Belgiji, zemljama u kojima se, prema Heathu, migranti nisu na pravi način integrirali u društvo, vode do kataklizme. "Uspon AfD-a u Njemačkoj trebao bi nas sve zabrinuti. Populisti će dobro proći na europskim izborima", ustvrdio je britanski kolumnist.
Heath smatra da se jaz između životnog standarda u Americi i Europi produbljuje. Priznaje da je rat u Ukrajini naštetio eurozoni, ali tvrdi da se Europa nije trebala toliko osloniti na ruski plin. Britanski kolumnist drži da visoki porezi i brojni propisi guše europsku ekonomiju. Francuzi gase dijelove svoje poljoprivrede kako bi smanjili emisije stakleničkih plinova, Nijemci uništavaju svoju automobilsku industriju, a Europa će uvoziti kineske električne automobile umjesto da proizvodi vlastite. "Višedesetljetne industrijske strategije nisu stvorile robusni europski tehnološki sektor. Ekonomski suicid Europe već je doveo do odljeva mozgova", smatra britanski kolumnist.
"Geopolitička irelevantnost Europe podjednako je šokantna", navodi Heath te dodaje da europska obrana ovisi o novcima američkih poreznih obveznika. Francuzi, kaže kolumnist, ne sudjeluju u sukobu Zapada i hutista. "Poljaci se trudi, kao i još neki. Njemačka je vojska šala. Obećanja da će se europske vojske revitalizirati koja su dana 2022. godine sad više ne znače ništa. Kontinent je gotovo pa potpuno demilitariziran, nedostaje mu ljudi i opreme, nema tvornice kako bi proizveo još, nema dugoročni odgovor za Putina i ništa nije napravio kako bi se pripremio za pobjedu Donalda Trumpa. To je sramota", ustvrdio je kolumnist.
Heath drži da oni Britanci koji se žele vratiti u Uniju ne znaju koliko je u njoj loše. "Kako nam može pomoći to što ćemo se vezati s kontinentom koji ne raste ili njemačkom ekonomijom koja se smanjuje? To nam ne može pomoći. Kako će britanska ljevica odgovoriti na uspon europske krajnje desnice? Hoćemo li još uvijek voljeti njemačku ako AfD bude u njezinoj vladi? Hoćemo voljeti statičnu Francusku ako Marine Le Pen uđe u Elizejsku palaču?", pita se kolumnist. "Britanija je u lošem stanju, kao i Europa. Problem je što se nakon Brexita nije raskinulo s briselskom filozofijom i britansku ekonomiju udaljilo od stagnirajućih europskih tržišta. Britanija počinje obolijevati od istih bolesti koje muče Europe i suočava se istim padom. Ovo nije argument za više EU-a već za još manje, a i za radikalne promjene. Europski se postepeni pad ubrzava. Bilo bi apsurdno za bilo koju britansku vladu da razmisli o ponovnom povezivanju s njom", zaključio je Heath.