Nakon prilično šablonske (već pete) inauguracije ruskog predsjednika Vladimira Putina, ruska vlada je podnijela, prema Ustavu, ostavku. Očekuje se da će Putin već sljedećih dana (ruski prorežimski mediji navode da bi to bilo najkasnije do 15. svibnja, ali moglo bi i koji dan prije) imenovati novog premijera i ministre.
Iako se smatra da nekih velikih promjena neće biti, ipak je među kremaljskom elitom zavladalo određeno "talasanje", nagađanja, borba za bolju poziciju ili strah od njenog gubitka, a u pozadini se, kao i uvijek, odigravaju dvorske igre i intrige. Svatko bi u novom preslagivanju želio profitirati. Dvorska natezanja i intrige u kremaljskom Mordoru stalno tinjaju, a sada bi mogle izazvati požar.
Nagađa se da bi moglo doći do promjena na nekim važnim i bitnim funkcijama - ruski neovisni mediji navode da je glavna bitka oko pozicije premijera i mogućeg odlaska Mihaila Mišustina, a najveći "misterij" je hoće li nakon gotovo 20 godina šefovanja Putinovom diplomacijom otići i 74-godišnji Sergej Lavrov, iako se zasad, za razliku od mnogih koji pikiraju na Mišustinovu fotelju, malo tko usudi govoriti o Lavrovljevu nasljedniku.
Na udaru je, a to je već od početka rata u Ukrajini, i Sergej Šojgu, za njega je nađen baštinik - mladi gubernator Tule, 51-godišnje Aleksej Djumin, ali zasad je Šojguova pozicija ipak nedodirljiva. Doduše, najuži Putinov krug sve više počinje podsjećati na kasni Brežnjevljev Politbiro, koji su zvali "gerijatrijski odjel", jer su tamo sjedili uglavnom ljudi u zavidnoj dobi. Osim Putina koji ima već 71 godinu i namjerava vladati do svoje najmanje 83. godine, u njegov najodaniji i najbliži krug ulaze još Sergej Lavrov (74), Nikolaj Patrušev (72), Sergej Šojgu (69), Aleksandar Bortnikov (72), Sergej Nariškin (70), Aleksandar Bastrikin (70), Sergej Kirijenko (62) te tek nešto mlađi Dmitrij Medvedev (60).
Tako na promjene može utjecati i biologija, premda ona u ovakvim režimima igra ulogu samo u slučaju doslovnog biološkog okončanja. "Ako Putin želi održati svoj sustav vlasti, mora unijeti neke kadrovske promjene", navodi poznati ruski neovisni analitičar Abbas Galjamov. Nikolaj Petrov iz Chatham Housea kaže kako je došlo vrijeme da Putinova generacija polako siđe sa scene, ali njihove zamjene još nisu spremne. "Sustav se suočava s ozbiljnim problemom i vidjet ćemo hoće li ga riješiti ili odugovlačiti", ističe Petrov.
No, jasno je da će teško doći do velikih rezova jer Putin se neće tako lako odreći svoje stare garde, s ovom je već više od 30 godina, podržavaju ga i održavaju na vlasti, kao što je i on njima potreban da zadrže svoje pozicije. Doduše, evidentno je da se unutar kremaljske kamarile stvaraju dinastički klanovi, te da sinovi mnogih važnih članova Putinove autokratske oligarhije pripremaju svoje sinove za one koji će preuzeti režim u svoje ruke. Vlada jest otišla u "ostavku", ali Putin joj je predsjedničkim ukazom dao "tehničke ovlasti" do izbora nove vlade o kojoj će, prvi put u novijoj ruskoj povijesti, raspravljati Duma.
No, to će ionako biti samo formalnost jer zadnju riječ, opet prema tom istom Ustavu, ima Putin. Dakle, kako kaže poznati ruski analitičar i publicist u njemačkom der Spiegelu Mihail Zigar, najveće su šanse da Mišustin ostane. Naime, neovisni ruski analitičari smatraju da je Putin zadovoljan njegovim radom, pogotovo otkad je počeo rat i uvedene sankcije, smatrajući da se "on s tim dobro nosi" i stvara makar privid stabilnosti i prevladavanja sankcija. No, i neki ruski neovisni analitičari misle da će sredinom 2025. i početkom 2026. godine zapravo na naplatu stići "rat i sankcije" te da će tada ruska ekonomija doći u ozbiljne probleme.
Doduše, Mišustin ima jednu manu, kažu izvori iz Kremlja - nije oduševljeni pobornik rata (svakako nije ratnohuškački jastreb i rijetko daje zapaljive izjave o Ukrajini), a navodno se jako boji "izolacije" i toga da Rusija ne postane Sjeverna Koreja. Prema Zigaru, on nije ni liberal (premda ga, govore kremaljski "siloviki", smatraju u tom pogledu sumnjivim), ali niti konzervativac. Kako kaže Zigar, on je poput dobrog dijela Putinove "elite" - tehnokrat, hedonist, bez velikih ideoloških ili moralnih dvojbi. Njegova najveća prednost je što nema političkih ambicija i ni na koji način ne ugrožava političku poziciju Putina (konačno, on ni ne ulazi u prvi Putinov krug), što je u ovakvom sustavu - dobra karakteristika.
No, unatoč tome, neki ruski neovisni izvori spomenut će ga kao mogućeg Putinovog nasljednika ili nekog tko bi, u slučaju nepredviđenih događaja ili meteža koji bi mogao nastati krenu li stvari na ukrajinskom bojištu k neminovnom Putinovom porazu, mogao biti posrednik u razgovorima ili u nekoj prijelaznoj vlasti "spasa". No, to je na dugom štapu.
Politologinja Tatjana Stanovaja iz moskovskog Carnegie centra, izmještenog nakon zabrane rada u Berlin, u Politicu kaže: "Putinovi najvažniji ciljevi su proizvesti što više oružja, održati ekonomiju stabilnom, zaštititi je od sankcija i obuzdati inflaciju. Ne treba očekivati preispitivanje te politike." A Mišustin je trenutno taj koji zadovoljava te Putinove ciljeve. On jest neka, navodna, tiha oporba ratu ili načinu na koji se on vodi, ali je potpuno lojalan Putinu i izvršava sva njegova naređenja i ispunjava želje prema svojim mogućnostima. Dok to tako bude, Mišustin je na sigurnom.
Doduše, neki spominju da bi na tu poziciju mogao doći "kremaljski menadžer" sličnih tehnokratsko-lojalističkih karakteristika kao i Mišustin, moskovski gradonačelnik Sergej Sobjanjin, također pripadnik tzv. kremaljske "partije smirivanja". No, ta spominjana zamjena generacija zapravo među Putinovom oligarhijom podrazumijeva - nasljednost. Tako se u neovisnim medijima, a spominje to i Zigar u svojoj analizi, pojavljuju dvojica istaknutih ljudi iz Putinova klana, koji na Mišustinovu poziciju, ako ne sada u prvom naletu, a onda u sljedećem - vide svoje sinove.
Prvi je Nikolaj Patrušev, glavni "silovik" Kremlja, Putinov centralni "antiamerički bojovnik", autor političkog programatskog pamfleta "Krah parazitskih država". On je osobito tijekom rata ojačao do te mjere da ga neki otvoreno postavljaju u poziciju Putinova nasljednika. No, to može biti i vrlo skliska pozicija. On, kako piše Zigar u Spiegelu, gura na jaku poziciju svog sina Dmitrija Patruševa (47), trenutno ministra poljoprivrede.
No, eventualna Dmitrijeva "inauguracija" pokazala bi da je dinastija Patrušev jako moćna i da se zapravo već sada priprema za neka postputinovska vremena. Upravo to je njihova najveća slabost, jer bi time postali možda i prejaki za Putina, pa i realna opasnost. No, Patrušev "uživa" velike simpatije u (većinskom) radikalnom konzervativnom represivnom dijelu Kremlja. Njegov najveći konkurent u kremaljskim igrama prijestolja jedan je od najbližih Putinovih prijatelja, bankar i medijski mogul Jurij Kovaljčuk. On bi rado u orbitu vinuo svog sina Borisa.
Naime, Boris Kovaljčuk (46) bio je na čelu jedne od najjačih energetskih ruskih tvrtki Inter RAO, a otac je kod Putina lobirao da ga postavi na čelnu poziciju ili tu negdje u Gazpromu ili Rosnjeftu, ali Putin ga je doveo na još utjecajniju poziciju, u svoju predsjedničku administraciju. Pretpostavlja se da bi on tu mogao graditi svoju karijeru, pa čak i uskoro zasjesti na čelnu poziciju Putinova ureda.
U svoj toj rošadi i preslagivanju ne treba zaboraviti ni Sergeja Kirijenka, zamjenika šefa Putinove administracije, koji je odradio izbornu Putinovu pobjedu od 86 posto glasova. Svi očekuju Putinovu zahvalu i bonus za odrađeni posao. Kirijenko je inače prijatelj najboljeg Putinovog prijatelja, već spomenutog Jurija Kovaljčuka, što mu daje dodatni impuls. No, napomenimo da je Kirijenko prije Putina bio izbor tadašnje kremaljske klike za Jeljcinovog nasljednika.
On je 1998. postavljen za tada najmlađeg premijera (imao je 36 godina), ali je nakon četiri mjeseca maknut. Činjenica da je bio u kombinacijama za "Putina prije Putina" može biti otežavajuća okolnost, ali sigurno je da će ga Putin izdašno nagraditi. Igre prijestolja traju. No, tiranin se ne da s trona.