U subotu navečer bivši glavni rabin izraelske vojske, Israel Weiss, opisao je novinarima u bazi Shuta, koja se nalazi oko 20 kilometara od Tel Aviva, kako on i njegovi kolege pokušavaju identificirati stotine žrtava brutalnog napada koji je Hamas izveo 7. listopada na teritoriju Izraela. Pritom moraju identificirati i tijela stotina ubijenih islamističkih militanata koji su napali i ubijali Izraelce.
- Smrad tijela dopire direktnog do mog srca, priča Weiss, stojeći ispred niza hladnjača, od kojih svaka čuva 50 tijela. Oni koji im se približe zbog smrada moraju nositi masku, piše Peter Wilke za politico.eu.
Weiss je bio glavni vojni rabi od 2000. do 2006. godine kada je bio zadužen za identifikaciju stradalih izraelskih vojnika, kao i organiziranje njihovih pogreba. Kada su ubilački odredi Hamasa pogubili više od 1300 Izraelaca, većinom civila, u naseljima pokraj Pojasa Gaze, on se vratio iz mirovine kako bi uz forenzički tim izraelske vojske pomogao identificirati tijela ubijenih i pripremiti ih za pogreb. Weissov tim pritom se susreo sa zločinima kakve nisu ranije mogli ni zamisliti - neki ljudi bili su živi spaljeni, nekima je odrubljena glava, drugima odrezani prsti na rukama i nogama.
Unakaženi ljudi
Otkako su se Izraelci 2005. godine povukli iz Pojasa Gaze, rabin Weiss nije radio na šabat - sve do ovog vikenda.
- Ne postoje riječi kojima mogu objasniti što znači vidjeti tijelo trudne žene kojoj je rasporen trbuh i iz njega izvučeno tijelo. Za takvo zvjerstvo sam čuo da su ga samo nacisti počinili, kaže čovjek koji je više od 30 godina služio kao vojni rabin.
Mnoga tijela bila su spaljena, nastavlja. Forenzičke istrage pokazale su da su ljudi bili još živi u trenutku kada su ih zapalili.
- Našli smo i tijela starijih civila kojima su svi prsti na rukama i nogama bili odrezani.
Do sada je identificirano oko 90 posto ubijenih izraelskih vojnika (radi se o više od 200 njih), ali tek polovica ubijenih civila.
Kao jedna od rezervistkinja u izraelsku vojsku pozvana je i Avigayil, inače IT stručnjakinja. Ona i njen tim punih pet godina pripremali su se za potencijalni događaj s velikim brojem žrtava.
- Mislili smo da smo spremni, ali nismo mogli biti. Broj žrtava naprosto je prevelik, vonj smrti je svuda oko vas, kaže Avigayil, čiji je tim zadužen za identificiranje ženskih žrtava.
- Vidjeli smo izmasakrirana tijela. Ljude bez glave, čak i dekapitirano dijete. Tijela s više hitaca u glavu, kao da jedan nije dovoljan. Žena kojoj su propucali oči...
Silovane žrtve
Njezina kolegica Mayaan rekla je pak kako su vidjeli toliko strašno oskvrnuta tijela da ih ne mogu prepoznati ni ljudi koji su ih poznavali.
- Vidjeli smo znakove koji upućuju samo na jedno - mučenje.
Ako se tijela ne mogu identificirati metodom prepoznavanja osobe, pribjegava se DNK testiranju. Mayaan, koja u svom civilnom životu radi kao zubarica, objasnila je i kako je forenzička istraga otkrila i nekoliko slučajeva silovanih žrtava.
Jednog ubijenog muškarca prepoznala je kao svog pacijenta. Lice mu je bilo još prepoznatljivo, ali tijelo osakaćeno.
- Kad god bih ga vidjela, zatvorila bih oči zamišljala ga u mojoj ordinaciji, priča Maayan kroz suze.
- Ovo što smo danas vidjeli, gledat ćemo u našim mislima do kraja života.