"Postoje razna objašnjenja za kontinuirani uspon Donalda Trumpa i podršku koju uživa, unatoč gomilanju kaznenih prijava protiv njega i bijesu njegovih protivnika. Mnoga od ovih objašnjenja su prilično snažna, no postoji jedno koje se ne spominje, a koje je možda i najvažnije: Trump je kralj ekstrinzičnih‘, piše kolumnist Guardiana George Monbiot.
"Neki psiholozi kažu da se vrijednosti koje ljudi gaje grupiraju oko dvaju polova: intrinzičnog i ekstrinzičnog. Osobe s jakim intrinzičnim vrijednostima skloni su empatiji, intimnosti i samoprihvaćanju. Lako prihvaćaju izazove i promjene, važna su im univerzalna prava i jednakost te su zaštitnički nastrojeni prema drugim ljudima i živom svijetu.
One s ekstrinzičnim vrijednostima više privlači prestiž, status, imidž, slava, moć i bogatstvo. Jako ih motivira mogućnost dobivanja individualne nagrade i pohvale. Kod njih je veća vjerojatnost da će objektivizirati i iskorištavati druge ljude, ponašati se grubo i agresivno i odbacivati društvene i okolišne utjecaje. Nisu previše zainteresirani za suradnju ili zajednicu. Ljudi koji njeguju vanjske, odnosno ekstrinzične vrijednosti češće će patiti od frustracije, nezadovoljstva, stresa i ljutnje te će njihovo ponašanje češće biti kompulzivno.
Trump je pravi primjer njegovanja tih ekstrinzičnih ili vanjskih vrijednosti. Od tornja na kojem je zlatnim slovima ispisano njegovo ime do njegovog teškog precjenjivanja vlastitog bogatstva; od njegovog beskrajnog lupetanja o ‘pobjednicima‘ i ‘gubitnicima‘ do njegove navike varanja u golfu; od njegove ekstremne objektivizacije žena, uključujući vlastitu kćer, do njegove opsjednutosti veličinom svojih ruku; od njegovog negativnog stava prema javnim službama, ljudskim prava i zaštiti okoliša do njegovog ekstremnog nezadovoljstva i bijesa, koje se nije smanjilo čak ni dok je bio predsjednik SAD-a, Trump je, možda više od bilo koje druge javne osobe u novijoj povijesti, hodajući spomenik ekstrinzičnih vrijednosti.
Pobjednici i gubitnici
Skup vrijednosti koji gajimo nije nam urođen, već oblikovan znakovima i odgovorima koje primamo od drugih ljudi i običajima našeg društva. Kreira ih i političko okruženje u kojem živimo. Ako ljudi koji žive u okrutnom političkom uređenju, skloni su ga normalizirati i upiti njegove glavne značajke i prevesti ih u ekstrinzične vrijednosti. Iz toga se, zauzvrat, razvija još okrutniji politički sustav.
Ako, nasuprot tome, ljudi žive u zemlji u kojoj nitko ne oskudijeva, u kojoj su prihvaćene društvene norme ljubaznost, empatija i dobrobit zajednice, njihove će se vrijednosti vjerojatno pomaknuti prema intrinzičnom polu. Taj se proces naziva povratna informacija o politici ili ‘vrijednosna čegrtaljka‘. Raspon vrijednosti djeluje na društvenoj i individualnoj razini: snažan niz vanjskih vrijednosti često se razvija kao rezultat nesigurnosti i neispunjenih potreba. Te vanjske vrijednosti potom stvaraju daljnju nesigurnost i još neispunjenih potreba.
Otkako je Ronald Reagan došao na vlast i oštro podijelio društvo na ‘pobjednike‘ i ‘gubitnike‘, nakon čega je mnogo ljudi koji su bez pomoći propalo kroz pukotine, američka politika postala je plodno tlo za ekstrinzične vrijednosti. S obzirom da su i demokratski predsjednici, nakon Reagana, prigrlili većinu načela neoliberalizma, stvari se nisu promijenile. Pozivanje na vanjske vrijednosti od strane demokrata, radničkih stranaka i drugih nekoć progresivnih stranaka, poražavajuće je. Istraživanja pokazuju da što su ljudi bliže ekstrinzičnom spektru, veća je vjerojatnost da će glasati za desničarsku stranku.
Ali pomak je dublji od politike. Više od jednog stoljeća većina građana SAD-a obožava vanjske vrijednosti: američki san je san o stjecanju bogatstva, njegovom vidljivom trošenju i bijegu od potreba i zahtjeva drugih ljudi. To u politici i popularnoj kulturi prate toksični mitovi o neuspjehu i uspjehu: bogatstvo je cilj, bez obzira na to kako se stječe. Sveprisutnost oglašavanja, komercijalizacija društva i porast konzumerizma, uz medijsku opsjednutost slavom i modom, ovom narativu daju na snazi. Marketing nesigurnosti, posebno u pogledu fizičkog izgleda, i proizvodnja neispunjenih želja, kopaju rupe u našoj psihi koje pokušavamo ispuniti novcem, slavom ili moći. Dominantne kulturne teme u SAD-u – i u mnogim drugim nacijama – godinama su funkcionirale kao gotovo savršeni inkubator ekstrinzičnih vrijednosti.
Klasičan znak ovog pomaka je individualizacija krivnje, koja, s obje strane Atlantika, sada poprima ekstremne oblike. Prema novom kaznenom zakonu koji sada ide u britanski parlament, ljudi uhvaćeni kako spavaju na otvorenom mogu biti zatvoreni ili kažnjeni novčanom kaznom do 2500 funti ako se smatra da predstavljaju ‘smetnju‘ ili uzrokuju ‘štetu‘. Prema članku 61. prijedloga zakona, ‘šteta‘ uključuje i neugodan miris. Teško je znati odakle započeti s ovim. Da netko ima 2500 funti viška, ne bi bio na ulici. Vlada predlaže zatvorske ćelije za spavače, ali ne i domove. Što je možda najvažnije, ljude se okrivljuje i kriminalizira zbog vlastitu neimaštine, koju je u mnogim slučajevima uzrokovala vladina politika.
Govorimo o putu na kojem se društvo nalazi. Govorimo o polarizaciji i podjeli. Govorimo o izolaciji i krizi mentalnog zdravlja. Ali ono što je u pozadini ovih trendova je promjena u vrijednostima. To je uzrok disfunkcionalnosti, sve ostalo su simptomi.
Kada društvo valorizira status, novac, moć i dominaciju, to će sigurno izazvati frustraciju. Matematički je nemoguće da svi budu broj jedan. Što više ekonomske elite grabe za sebe, to više svi ostali moraju izgubiti. Netko mora biti kriv za razočaranje koje je uslijedilo. U kulturi koja toliko štuje pobjednike, to ne mogu biti oni. Mora da su krivci oni zli ljudi koji traže bolji svijet, u kojem se bogatstvo dijeli, nitko nije zaboravljen, a zajednice i živi planet su zaštićeni. Oni koji su razvili snažan niz vanjskih vrijednosti glasat će za osobu koja ih predstavlja, osobu koja ima ono što žele. A gdje ide SAD, mi ostali slijedimo.
Trump bi mogao ponovno pobijediti - Bog nam pomogao ako se to dogodi. Ako je tako, njegova pobjeda neće biti posljedica samo rasnog nezadovoljstva ostarjelih bijelih muškaraca, ili njegovog pretvaranja kulturnih ratova u oružje ili algoritme, koliko god ti čimbenici bili važni. To će također biti rezultat vrijednosti koje su toliko duboko usađene da zaboravljamo da su uopće ovdje", zaključuje.