Tri ispovijesti

'Kako živimo sa svojim ožiljcima na grudima, nakon što smo pobijedile karcinom'


Valerija Bebek
10.03.2017.19:45
'Kako živimo sa svojim ožiljcima na grudima, nakon što smo pobijedile karcinom'
Neja Markicevic / CROPIX

Valerija Bebek
10.03.2017.19:45

Ožiljci na grudima su tema kao i kad izgubiš kosu, meni je to jako teško padalo. Ima onih koje će reći to nije bitno, glavno da si živa. Ali ja se zalažem, da svatko ima pravo na svoju reakciju, svi smo različiti. Meni je ta dojka značila. I bojim se da nitko ne zastupa i druge žene kojima isto znači. Svatko ima pravo na svoju reakciju, ta žena ima pravo da joj fali kosa, ta žena ima pravo da ima poprsje i da se osjeća kao normalna žena, ispričala je Ljiljana Pranjić za 100posto.

Zagrepčanka koja je četiri puta pobijedila karcinom dojke. Uz nju razgovarali smo s još dvije žene koje su vrlo iskreno govorile o svojim ožiljcima nakon operacije karcinoma dojke.

Martina: 'Potrebno je imati snage, ne treba skrivati bolest'

Sama je napipala kvržicu prije pet godina, kako kaže tada nije mislila da je nešto strašno u pitanju. Martina Salluzzo (49) je samo mjesec dana nakon toga podvrgnuta prvoj operaciji, izvadili su joj karcinom iz desne dojke. „Bila sam svjesna da ću možda morati odstraniti cijelu dojku, ako nalazi limfe ne budu dobri. A nisam htjela izgubiti dojku“, rekla je.

Ali to se dogodilo, samo mjesec dana kasnije, u kolovozu 2012. Odabrala je opciju da joj tijekom druge operacije, nakon odstranjivanja dojke,odmah ugrade i silikonsku protezu. „Jednostavno se nisam htjela probuditi bez dojke.“ Tada joj je bilo strašna pomisao na to da ne bi imala dojku, kao da su joj rekli da će joj odrezati ruku ili nogu. Nije, kaže, razmišljala o reakciji supruga, nego o vlastitom osjećaju.

Ranko Suvar / CROPIX

Nakon što se probudila do nje je došao kirurg i rekao joj da je tijekom operacije poslao tkivo bradavice na analizu. Pokušao ju je sačuvati, ali na njoj su bile kancerogene stanice. „Htio bih vam prvo pokazati sliku na mobitelu, prije nego vas odmotamo“, rekao joj je kirurg. Liječnik joj je prvo pokazao sliku, zatim je i sama vidjela svoja prsa, koja su bila prirodne velicine ali na kojima nije bilo bradavice, nego se vidjela i osjetila ugrađena silikonska proteza.

„Bila sam u šoku, distancirala sam se kao da to nisam ja. Trebalo mi je neko vrijeme da se saživim s novim tijelom. Sada, gotovo pet godina kasnije, više nemam problema da se pogledam u ogledalo sa svim tim ožiljcima“, kazala je Martina.

Od obitelji, a posebno od supruga imala je veliku podršku. „On mi je govorio: 'Pa što, i ja sam pun ožiljaka.' Znate vozio je moto trke i imao je jednu gadnu prometnu nesreću. Mi se danas nakon svega možemo šaliti na tu temu“,

Dijagnoza i prve dvije operacije odvijale su se za vrijeme ljetnih praznika, a Martina radi kao profesorica engleskog i francuskog u Američkoj međunarodnoj školi u Zagrebu. Gotovo cijelo liječenje je radila. Prvu kemoterapiju primila je dan prije početka nastave. Znala je da će joj kosa početi otpadati za dva tjedna.

Odlučila je da želi otvoreno razgovarati s učenicima. U arhivi članaka koje je ostavljala iz američkog časopisa Time, pronašla je jedan koji je pisao o razlozima zašto ljudi odbijaju kemoterapiju. „Ja sam taj članak donijela i pročitala sa svojim učenicima 3. razreda srednje. Nakon toga razgovarali smo o zdravlju, poznaju li nekoga tko ima rak“, prisjeća se.

Ranko Suvar / CROPIX

U tom članku je pisalo i kako mnogi ljudi odbijaju kemoterapiju jer ne žele da okolina promijeni svoj stav prema njima i svoje viđenje njih, ne žele žaljenje i ignoriranje.

„Nakon tog lijepog razgovora podijelila sam s učenicima da mi je dijagnosticiran rak, da sam imala prvu kemoterapiju i kako će mi uskoro početi otpadati kosa. Najavila sam da ću uskoro početi dolaziti u školu s perikom. Oni su bili u totalnom šoku“, ispričala je Martina. Nakon toga ju je nazvalo mnogo roditelja, a taj razred joj je do kraja liječenja davao ogromnu podršku.

„Na žalost sam tijekom svojih boravaka u bolnici čula svakakve priče, od žena kojima su muževi rekli: 'Pa nisam ja oženio pola žene, ja sam oženio ženu s dvije dojke'. Do onih koje o tome apsolutno nisu htjele pričati, kao da je to nešto sramotno“, prisjeća se. Naknadno je imala još dvije operacije, jednu u kojoj su joj izvadili silikonsku protezu i četvrtu u kojoj su joj napraivli rekonstrukciju dojke vlastitim masnim tkivom s trbuha.

„Potrebno je imati snage, ne treba skrivati bolest. Na žalost, danas je toga puno, kad podijelite priču vidite da svatko ima neku svoju tužnu verziju priče i nikome nije lako“, zaključila je.

'Svaki put kad ga pogledam pomislim si: E Bačanek, pobijedila si ga'

„Ono što nas čini ženama i jesu grudi, isto kao što je glava i ruke i srce. Ostati bez tog jednog dijela tijela, sigurno nije jednostavno“, kaže Renata Bačanek (57). Na proljeće 2015. saznala je da ima karcinom na lijevoj dojci, operirana je u lipnju. Postojala je mogućnost da joj se u istoj operaciji nakon odstranjivanja, napravi rekonstrukcija dojke. Prihvatila je to.

„Meni je jako tužno kad žene vele – više mi to ne treba! Zašto ne, takve jesmo“, priča. Operacija je trajala devet sati, skidali su joj masno tkivo s trbuha, što joj je ostavilo velik rez od boka do boka. „Ja to gledam pozitivno da sam dobila i liposukciju i rekonstrukciju“, šali se Renata. Kada se pogleda vidi mali rez oko bradavice i veliki na trbuhu.

Neja Markicevic / CROPIX

„Ja taj mali rez tako volim da vam ne mogu objasniti. Svaki put kad ga pogledam pomislim si: E Bačanek, pobijedila si ga! Mislim da ni jedan dio tijela ne volim kao taj rez. To je moja pobjeda. Rez na trbuhu je moja odluka, a rez na dojci moja pobjeda.“ Iako je prošla rekonstrukciju, bojala se kako će to izgledati, s prijateljicama, koje su prošle isto, vrlo je otvoreno razgovarala o posljedicama.

„Martina me jednom prilikom, kada je shvatila da sam bila na biopsiji i da mislim napraviti rekonstrukciju, odvela na samo i pokazala svoj rez. Mala, moraš ovo vidjeti“, prepričava Renata, kako joj je Martina iz prve priče pokazala svoju desnu dojku bez bradavice. Kaže kako joj je unatoč svim razgovorima ipak bilo teško skinuti se prvi put.

Koliko god su joj prsa dobro izgledala bila je u panici, jer nije znala kako će tijelo reagirati – postojala je mogućnost da odbaci vlastito masno tkivo.

„Vrlo otvoreno vam govorim, vi više nemate osjećaja u toj dojci, nema više živaca, tamo je samo masno tkivo. Bojala sam se oko tog reza, jedno vrijeme sam imala paniku da će mi dojka otpasti“, prepričava.

Na svoje tijelo gleda kao na mali spomenik. Da joj nije uspjela operacija, da više nema dojku, kaže da bi bila jednako sretna. Ne bi se sramila svog tijela. „To je još uvijek velika stigma. Ožiljci i to da žena nema jednu dojku, ljudi bulje. Jako ružno se kaže – odrezali su joj cicu.“

Neja Markicevic / CROPIX

Shvatila je da žene koje pogotovo imaju problema s rekonstrukcijom i ožiljcima su one koje dolaze iz manjih sredina. „Što bi ona išla na rekonstrukciju, kaj joj to treba. Samo su neki komentari, i ja sam doživjela nešto slično od jednog poznanika“, kaže i dodaje da nije napravila ništa loše niti nezakonito.

Žao joj je što se o tome malo priča. “Pitao me jedan čovjek, da zašto sam išla na to, kaj mi nije bilo dosta ovo drugo. Pitala sam ga da njemu odrežu testise i ima mogućnost rekonstrukcije, bi li to odbio. – A to nije isto! Odgovorio je on meni“, prisjetila se Renata.

Ljiljana je pobijedila karcinom četiri puta: 'Moji ožiljci su stvarno lijepi'

„Kažem da imam barem pola metra ožiljaka, ako ikada napišem knjigu, na naslovnici će biti moji ožiljci, koji izgledaju kao nekakva presušena delta“, kazala je Ljiljana Pranjić (49). U 16 godina otkako joj je prvi karcinom dijagnosticiran, prošla je i rekonstrukciju dojke, na zimu 2011. Odstranili su joj dojku i u nju umetnuli mišić s leđa, a kasnije i silikon.

Darko Tomas / CROPIX

„To znači da imam ožiljak od naprijed do pola leđa. To je najveći ožiljak. Kada se bolest vratila, sve smo to micali, to nije utjecalo na veličinu ožiljka“, objasnila je Ljiljana. Prvo odmatanje i pogled na ravna prsa za nju je bio intenzivan. Iako je svjesno znala da nema dojku, da ima ožiljke, u trenu kada joj je pao pogled na to mjesto, zamantalo joj se u glavi.

„Ožiljci na tijelu su samo vrh ledenog brijega, pravi ožiljci su duboko u nama. Tada sam bila u identitetu sebe kao žene i taj nedostatak dojke, izbacio me iz takta. Bih li sada, starija i pametnija, tako reagirala – ne znam“, iskrena je. 

Sada nosi grudnjak s protezom. Koji žene moraju nositi zbog kralježnice, kako teret na njoj ne bi bio neravnomjerno raspoređen. 

„Ja jako lijepo zacjeljujem, mnoge žene imaju probleme s ožiljcima. Moji ožiljci su stvarno lijepi“, kazala je. Nema problem s odlaskom na plažu, ipak nešto više ju namuči nabavljanje badića koji je dobar. Mora biti čvrst da nosi protezu.

Darko Tomas / CROPIX

Kaže prvi put je skoro doživjela srčani udar – od vrućine. „Gledam žene u inozemstvu koje se ponosno skidaju, ja još nisam u toj fazi, možda za 10 godina budem. Prihvatila sam ožiljke, to sam ja. Volim ih, oni simboliziraju što sam prošla, čak i bez te simbolike, oni su lijepi“, rekla je Ljiljana.

ožiljci

Sve za nju

Renata Bašanek

Ljiljana Pranjić

Martina Salluzzo

karcinom dojke

Podijeli članak