100posto komentar

Koliko vas poznaje nekog Weinsteina? Koliko vas je moralo slušati o seksualnom životu muškarca koji je moćniji od vas? I ja isto...


Ines Madunić
18.10.2017.09:00
Koliko vas poznaje nekog Weinsteina? Koliko vas je moralo slušati o seksualnom životu muškarca koji je moćniji od vas? I ja isto...
Profimedia

sažeto

Trebamo osvijestiti da žrtva nije kriva, nikada, i da opravdanje za zlostavljače ne postoji, kao i da oni ne vrebaju samo lijepe, promiskuitetne žene koje su oskudno obučene


Ines Madunić
18.10.2017.09:00

Me too – I ja isto...

Hollywood je u šoku, ma što Hollywood, cijeli svijet je u šoku, jer su saznali za seksualno zlostavljanje i uznemiravanje. Za postojanje toga u njihovom dvorištu. Harvey Weinstein u spektakularnoj akciji New York Timesa i, zasad, više od 30 žena, gotovo odmah postao je simbol zlostavljača. Odjednom su svi promptno reagirali – nema više šala na dodjeli Oscara na račun uvaženog producenta; izbacili su ga iz Akademije. Šokantno, nitko ne može vjerovati da se tako nešto događa. Nitko, osim žena.

Prvo su došle po Weinsteina. Da se ne lažemo, moglo je biti i njih 50 ili 100 koje bi svjedočile o strahotama kroz koje su prošle s tim monstrumom, ali slučaj – i njegovu karijeru – zapečatile su Gwyneth Paltrow i Angelina Jolie. Većih zvijezda od njih nema, pa kad su i one potvrdile da se radi o zlostavljaču svijet je bio voljan slušati i, još važnije, reagirati.

Koliko vas poznaje nekog malog Weinsteina? Žene, mislim. Koliko vas je moralo slušati o seksualnom  životu nekog šefa, ili muškarca koji je u poziciji moći u odnosu na vas? Dok su mu noge na stolu, koliko vas je moralo slušati na što mu se diže usred sastanka? Koliko puta ste se neugodno smiješili kad su stariji i moćniji muškarci zbijali šale sa seksualnim konotacijama dok ste vi pokušavale biti profesionalne? Crveni obrazi dok vas ispituje o vašem ljubavnom i seksualnom životu? Da, ja isto.

I ja sam na sastancima slušala o erekcijama šefova

Nakon što su razotkrile Weinsteina, slavne glumice počele su se javljati s ispovijestima koje ne uključuju konkretno njega, nego mnoge druge djelatnike u filmskoj industriji koji su ih uznemiravali, zlostavljali, iskorištavali i uništavali. Ima ih, puno ih je. Pogrešno bi bilo pretpostaviti da se radi samo o filmskoj industriji, i samo američkoj, jer znamo da su posvuda. Ti mali ljudi s puno novca i utjecaja koji misle da imaju pravo na ženska tijela i živote. Pokrenut je hashtag na društvenim mrežama #metoo, odnosno "i ja isto", koji služi kako bi svaka žena mogla napisati svoje iskustvo sa seksualnim zlostavljanjem. Ne zato da bi od sebe pravila žrtvu, nego da pokažemo koliko nas je koje smo to doživjele.

Znate li uopće ijednu djevojku ili ženu koja to nikad nije doživjela? Morala bih dobro razmisliti, ali vjerojatno ih je malo.

I ja sam isto na poslovnim sastancima slušala o erekcijama mojih šefova. O seksualnom životu njega i njegove supruge. Nazivalo me se "lijepom" kad smo razgovarali o poslu. Ne, nitko me nije natjerao da se skinem, nitko me nije seksualno ni fizički zlostavljao, ali natjerali su me da se osjećam poniženo i maleno, bezvrijedno i neugodno.

I ja sam se isto pokušala smiješiti dok su mi navirale suze, kad me djelatnik studentskog doma, koji mi je pomogao s preseljenjem, počeo grliti oko struka i pokušavao poljubiti govoreći kako smo mi "prijatelji" i kako "nikome nećemo za ovo reći". Navirale su mi suze jer sam znala da je jači od mene i da smo sami u sobi. Da mi nitko neće vjerovati da ga nisam zato pozvala u sobu, nego zato što nisam mogla nositi kutije sa stvarima na čevrti kat, a nikoga nisam poznavala. Smiješila sam se i šutjela jer sam se bojala, jer sam bila bespomoćna. Ne znam kako je odustao; jesam li se izmigoljila, je li sam odustao? Nikome to nisam rekla, možda sam spomenula najbližim prijateljicama, ali bilo mi je toliko neugodno, osjećala sam strašnu grižnju savjesti i sram da sam samo htjela potpuno zaboraviti na sve to.

Ništa gore od toga nije se dogodilo – neželjeni zagrljaj.

Reći će da sam preosjetljiva – pa, čovjek me samo grlio?!

Reći će mnogi da sam sama kriva jer sam nepoznatog muškarca dovela u sobu. Ili da sam preosjetljiva – pa, čovjek me samo grlio?! Znam, jer sam takve komentare puno puta čula, čitala, razbijesnila se kad bih se susrela s njima. Bit će i puno gorih, ali znam i da je važno reći "i ja isto". Ne mora svaka od nas podijeliti svoju priču. Trebamo samo biti dovoljno glasne da nas netko čuje, vidi i shvati ozbiljno. Trebamo osvijestiti da žrtva nije kriva, nikada, i da opravdanje za zlostavljače ne postoji, kao i da oni ne vrebaju samo lijepe, promiskuitetne žene koje su oskudno obučene.

Osim što se svaka žena ima pravo oblačiti i ponašati kako god želi i to nikada nije poziv na seks, hlače i zakopčana košulja neće nas spasiti od zlostavljanja ili uznemiravanja.

Jedino što nas može spasiti je stalno pričanje o tome što je neprihvatljivo ponašanje, jer nekima to očito nije jasno. Ponavljanje da nam nije kompliment kad se derete da biste nas jebali, da ocijenjivanje ženskih tijela od 1 do 10 nije normalno, da seks i šale o erekciji nisu primjerena profesionalna komunikacija, da naramenica mog grudnjaka ne smije biti distrakcija, da je tjelesna distanca potrebna u svakoj situaciji i da je svijest o tome da vaše riječi utječu na osjećaje drugih ljudi ključna.

Pa zato, dragi moćnici, molimo vas, sačuvajte razgovore o svom penisu za svoje partnerice. Nas to stvarno ne zanima. Ali, kadrovsku bi moglo. 

100posto komentar

Harvey Weinstein

seksualno uznemiravanje

seksualno napastovanje

Podijeli članak