MIRNA JE POMORSKI STROJAR

'Mama mi je rekla da to nije posao za žene, ali ja sam znala da želim biti pomorac'


Tomislav Kukec
10.08.2017.12:10
'Mama mi je rekla da to nije posao za žene, ali ja sam znala da želim biti pomorac'
Pomorac.net

sažeto

Mirna je do danas već oplovila brojna svjetska mora, a prvi ozbiljan zadatak bio joj je na teretnom brodu Sveti Dujam u vlasništvu splitskog Jadroplova


Tomislav Kukec
10.08.2017.12:10

Uvik kontra. Geslo je to takozvanog "splitskog stanja uma", vječiti bunt protiv svih pravila i regula, koje je 25-godišnja Splićanka Mirna Ribić itekako savladala.

Jer, svi su joj govorili da se ostavi ćorava posla i radi neki "ženski" posao, a ona je, baš u inat svima, završila Pomorski fakultet i počela gristi kruh sa sedam kora. 

Njezinu priču objavio je specijalizirani portal Pomorac čiji su novinari oduševljeni s kakvom upornošću, željom i voljom ova djevojka plovi svjetskim morima. 

Pomorac.net

"Moja želja bila je upisati Pomorsku školu, ali moji roditelji, posebno moja mama, nisu htjeli čuti za to. Mama je smatrala da to nije zanimanje za žene i tada sam joj rekla: „U redu, ali upisat ću Pomorski fakultet, završiti ga i poći na brod.“ I tako je i bilo.", priča simpatična Mirna. Kaže da je od malena "jednostavno znala" što želi raditi.

Ljubav prema strojarstvu

"Odmalena sam čitala knjige i poželjela vidjeti sve na ovom svijetu, što je naravno nemoguće, ali nekako sam računala da ću ploveći svijetom puno toga vidjeti. Ljubav prema strojarstvu je, naravno, došla kasnije", otkriva. 

Mirna je do danas već oplovila brojna svjetska mora, a prvi ozbiljan zadatak bio joj je na teretnom brodu Sveti Dujam u vlasništvu splitskog Jadroplova. 

"Bila sam u strahu od svega, naravno, kako ću ja to, što ako nešto krivo napravim i pokvarim, ali s vremenom sam se opustila i sigurnost u ono što radim je sve više dolazila do izražaja.

Ukrcala sam se u Turskoj, u luci Aliaga, te sam idućih šest mjeseci bila u Americi, Guatemali, El Salvadoru, Kini i Indoneziji. Oduševila me prijaznost i gostoljubivost Turaka u Izmiru, Roti i Gemliku. Guatemala i El Salvador će mi ostati u sjećanju zbog zaraznog veselja njihovih stanovnika usprkos siromaštvu koje tamo vlada, ali Kina mi je ipak najdraža destinacija koju sam posjetila, i vrlo vjerovatno ću se tamo ponovno ukrcati. Uz svakodnevno održavanje čistoće strojeva i strojarnice, drugi asistent i ja smo pratili rad drugog i trećeg časnika stroja te smo s vremenom i mi odrađivali neke njihove dužnosti. I naravno, kad je bio neki veliki posao u pitanju, tipa vađenje pištuna, cijela makina je sudjelovala u radu i asistent Jerko i ja smo tu pomagali, dodavali alat, zavidavali i slično", ispričala je Mirna za portal Pomorac.

Pomorac.net

Naravno, sve je zanimalo kakve su bile reakcije muških kolega. Žena na brodu, vjerovalo se nekada, donosi nesreću, no Mirna je svojim stavom dokazala kako između muškaraca i žena pomoraca nema nikakve razlike.

Čarobno nebo nad Atlantikom

"Bilo im je čudno, što je i očekivano, i vjerovatno su mislili da ću pobjeći glavom bez obzira nakon tjedan dana, ali s vremenom su se navikli. Moram istaknuti kako su svi bili odlični prema meni i prihvatili su me kao jednog od njih. Za to sam vrlo zahvalna jer sam sigurna da je pridonijelo tome da mi tih šest mjeseci što ugodnije prođe.

Kada bih morala prenijeti teže stvari ili kad ne bih mogla odvidati ili stegnuti nešto uvijek bi uskočili. Nastojala sam i taj fizički dio odraditi koliko sam kao žensko mogla jer sam bila svjesna gdje dolazim i što se od mene očekuje i zaista nisam htjela opterećivati nikoga, ali kolege su uvijek bili spremni pomoći", hvali svoje kolege mlada Splićanka.

Pomorac.net

A mama, koja je u početku bila protiv cijele te priče, sada ju posve podržava. 

"Kad sam mami rekla da idem, nije baš bila oduševljena, ali kad vidi s koliko ljubavi pričam o svemu tome, uz mene je. Kao i tata i braća, te su mi uz moje prijatelje najveća podrška i na tome sam im zahvalna". 

Iako se radi o jednom od najtežih poslova na svijetu, Mirna otkriva kako pomorstvo ima i svojih lijepih strana. 

"Mislim da nikad neću zaboraviti prvu noć na Atlanskom oceanu i nebo posuto zvijezdama, prizor koji zaustavlja dah. Prijateljice me znaju pitati kakav je to osjećaj biti usred oceana, usred ničega. Meni je riječima neopisiv, jednostavno treba to doživjeti. Istodobno osjećati strah jer si usred ničega, samo plavetnilo, a s druge strane osjećaj neopisive slobode. O izlascima i zalascima sunca na oceanima da ne pričam, imala sam običaj svako jutro kad smo bili u navigaciji prije odlaska u strojarnicu izaći na palubu i tih par minuta promatrati sunce. Ovo nije lak život i toga postaneš svjestan ubrzo nakon dolaska na brod. Osobno sam do odlaska na brod nailazila na negativne komentare, ali to mi je sve bio samo dodatni motiv i vjetar u leđa da uspijem i dokažem svima da ja to mogu", zaključuje mlada Splićanka.

Pomorac.net

pomorstvo

pomorac

Podijeli članak