VIDEO: OBLJETNICA KULTNOG PERFORMANSA

Dan kada je Tom Gotovac gol prošetao Zagrebom, a nakon sedam minuta su ga uhapsili


Vid Barić
13.11.2017.21:10
Dan kada je Tom Gotovac gol prošetao Zagrebom, a nakon sedam minuta su ga uhapsili
Screenshot / Facebook

sažeto

Uzdignutih ruku izvikivao je "Zagreb, volim te!", a svako toliko bi legao na asfalt i ljubio ga


Vid Barić
13.11.2017.21:10

Performer svjetskoga glasa i jedan od značajnijih hrvatskih umjetnika, Tomislav Gotovac, na današnji je dan prije više od tri desetljeća izrazio svoju ljubav prema glavnome gradu na pomalo nesvakidašnji način, svojstven umjetnicima kakav je i sam bio. U petak 13. studenog 1981. godine, točno u podne, započeo je u centru Zagreba svoj neobični performans. Potpuno gol izašao je na znak gričkog topa iz haustora u Ilici 8 i praćen začuđenim pogledima brojnih građana uputio se u smjeru središnjeg gradskog trga. Uzdignutih ruku izvikivao je: "Zagreb, volim te!", a svako toliko bi legao na asfalt i ljubio tlo omiljenog mu grada. Sedam minuta nakon početka zaustavio ga je policajac, uhapsio ga je onako golog i time završio njegov umjetničku akciju. Ono što je neupućenom i osjetljivom promatraču, onda i danas, izgledalo kao nepotrebni ekshibicionizam i umjetničko prenemaganje, zapravo je bio promišljeni umjetnički performans i Gotovčevo propitivanje normi, svojevrsna "destrukcija građanskog ponašanja".

Gotovac je akciji naknadno dao puni naziv: Ležanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta (Zagreb, volim te!). Više od svega je u svome umjetničkom radu volio biti referencijalan, a zagrebački je performans bio hommage redatelju Howardu Hawksu i njegovu filmu Hatari!. Vlastiti lik ga je, naime, podsjetio na nosoroga, plijen Hawksovih lovaca iz filma, "čistu i iskrenu životinju koja ide samo naprijed". Tijekom performansa je istaknuo da hatari na svahiliju znači poziv u pomoć i dometnuo: "Ovo je isto rad koji zove u pomoć. Pomozite mi, ja sam usamljeni nosorog koji ne zna što će sa sobom".

Iz današnje perspektive taj se umjetnički događaj smatra jednim od temeljnih djela radikalne umjetničke prakse i vjerojatno najpoznatijim Gotovčevim radom.

Tomislav Gotovac je Hrvatskoj ostavio snažno umjetničko nasljeđe, a njegov je rad od početka šezdesetih godina pa sve do njegove smrti 2010. godine doista obilježio hrvatsku i regionalnu kulturnu scenu te redefinirao pojam vizualnih umjetnosti na ovim prostorima. Gotovac je bio vrlo svestran umjetnik, a njegov je multimedijalni umjetnički rad, prožet provokativnim ponašanjem, teško precizno klasificirati. Osim što se bavio performansom, Gotovac je provodio vrijeme s kremom jugoslavenskih umjetnika toga vremena, a bio je i filmski režiser, glumac, scenarist i pisac. Visio je s velikanima toga doba kao što su Lazar Stojanović ili Dušan Makavejev. Također je izrađivao i kolaže, fotografije te instalacije. Općenito je svojom pojavom i radom neumorno provocirao malograđanski, ukalupljeni duh, i sigurno je kako je tome bio u potpunosti posvećen, a bome i vrlo uspješan. Kao nitko drugi Tom Gotovac je u središte umjetničke vokacije postavio pitanje: "Dokle se mogu protegnuti granice umjetničke slobode?".

Među prvima je problematizirao odnos umjetnosti i svakodnevnog života, fokusirajući se na naoko banalne životne momente poput zaposlenja, udisanja zraka ili vlastitog izgleda. Sve je to činio u tada strogo ograničenom prostoru umjetnosti, pa se tako Gotovac osim društvenih normi rugao i onim umjetničkim. Koristeći se u odrastanju i kasnije različitim medijima za svoje djelovanje, na koncu je kao idealni medij izražavanja odabrao vlastito tijelo koje mu je dopuštalo da djeluje nenajavljeno, brzo i direktno – upravo kao tog hladnog 13. studenog 1981. godine.

Golo tijelo u javnom prostoru, u mom gradu, je blasfemija, vrijeđanje malograđana - ja ih zapravo šaljem u pi*** materinu. Skidajući sebe ja sam zapravo skinuo te kretene koji životinjare ovdje čitav svoj život i ništa neće promijeniti!

Akcija je ostala zabilježena kamerama trojice fotografa. I dok su crno-bijele fotografije Ivana Posavca i Mije Vesovića često publicirane i izlagane, serija od 13 fotografija u boji filmskog snimatelja, pokojnog Borisa Turkovića, nije bila javno prezentirana sve do velike izložbe na tridesetogodišnjicu kultnog Gotovčevog performansa u Galeriji Klovićevi dvori 2011. godine. U nastavku pogledajte fotografije Mije Vesovića:

Zagreb

umjetnost

performans

Tomislav Gotovac

Mio Vesović

Ivan Posavac

Podijeli članak